Dva je dana bio na njivi, s traktora pogledavao lijevo i desno. Nigdje nikoga. Sve je više zapuštene zemlje i to ga rastužuje. U posljednja tri mjeseca u njegovu je selu i okolici tridesetpetero umrlo, a jedno se rodilo... Ulica je pusta, kuće prazne. Nekoć – sasvim druga slika.
A priroda jednako lijepa i jednako netaknuta, i onda i sada. U tom je ekološki čistom kraju – u kojem nema ni vinograda, a kamoli kakvih tvornica – Milan Janković prije šest godina registrirao obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Za Unčane, maleno selo u općini Dvor u dolini čarobne rijeke Une koja Hrvatsku razdvaja od Bosne i Hercegovine, posijao je netipične kulture – industrijsku konoplju, lan, heljdu i tikve uljarice. I da, gledali su ga čudno i ispod oka. A on je “furao” svoj film. I uspio. Žitarice i uljarice koje sije na dvadesetak hektara zemlje prerađuje u hladno prešano ulje, brašno i proteinski prah, izvrstan kao dodatak jogurtu, shakeu...
Svi proizvodi imaju ekološki certifikat i prodaju se pod brendom Eko Janko, i to na sajmovima i manifestacijama, u trgovinama zdrave hrane u Zagrebu, poput Grge Čvarka i Greencajga, narudžbe se zaprimaju i na internetskoj tržnici GoGreen pa Jankovići diljem Hrvatske pakete sa svojim zdravim proizvodima šalju poštom... Na lanjskom međunarodnom poljoprivrednom sajmu u Novom Sadu laneno ulje Jankovićevih bilo je zlatno, a ove su godine konkurenciju “pomeli” svojim bučinim uljem koje je također dobilo zlatno odličje.
Presađivali koprivu
– Kupci se vraćaju i to me čini sretnim i daje mi volje – kaže 41-godišnji Milan kojemu je slogan “zdrava hrana – zdrav čovjek; zdrav čovjek – sretan čovjek”. Ratnih je godina njegova obitelj bila u progonstvu u Zagrebu, 1995. su se vratili kući.
Mati Katarina – danas majstorica za pržene sjemenke buče i pakiranje svih proizvoda – govori kako su po povratku uz Unu čupali korijenje koprive i presađivali je da bi je sušili, za čaj. Nije išlo. Zatim su na jednom i pol hektaru započeli s ekološkom proizvodnjom češnjaka. Bio je sitan i kupcima nezanimljiv jer su u dućanima bile ljepše i puno veće glavice, sve jedna k’o druga. I to je propalo pa se uz kukuruz valjalo okrenuti i drugim kulturama. Za oko su Milanu zapele deklaracije na proizvodima – heljda iz Kine i Ukrajine, laneno ulje iz Italije i Nizozemske, sjemenke iz Indije i Venezuele.... Bio je to znak da se nešto pod hitno mora poduzeti. Milan i stric mu Stanko Janković jednostavno su “kliknuli” i odlučili se okušati u sijanju bezglutenskih žitarica. I plodne, a neiskorištene njive u Pounju bile su spremne za sasvim nove nasade...
Jankovići nisu dizali kredite, nisu prošli ni na povlačenju novca iz Europske unije. Ali aplicirali su ponovno pa – tko zna. Dotad, sve se investicije financiraju iz njihova džepa. Na svom poljoprivrednom gospodarstvu Milan je zaposlio Dubravka Rogulju. Uložili su Jankovići u, barem naizgled, neobične i drukčije strojeve i opremu koja im treba za rad: – Mislim da jedini u Hrvatskoj imamo stroj za ljuštenje heljde – zadovoljno izgovara Stanko Janković.
– Heljda je idealna za dijabetičare, u nas je jako malo zastupljena, a mi tu vidimo budućnost – nastavlja.
Uvijek svježe
Nakon žetve, heljda ide najprije u sušaru, zatim u pročistač pa u stroj za ljuštenje i naposljetku se melje u mlinu između dva kamena, tako da brašno zadržava punoću okusa. – Lan prešamo svaki mjesec kako bismo uvijek imali svježe ulje. Ono je najosjetljivije i s najkraćim rokom trajanja. U trgovinama se prodaje i laneno ulje na čijim je deklaracijama naveden dulji rok nego što je to uopće moguće. Mi uvijek napišemo kada je prešano. Laneno ulje ima visok udio nezasićenih masnih kiselina, jako je zdravo, ali se brzo užegne – domeće Milan.
Ulje treba biti pakirano u tamnijim bočicama, čuva ga se u rashladnim vitrinama, nakon prešanja valja ga potrošiti u roku od pola godine, a nakon otvaranja u roku od nekoliko tjedana. U suprotnom, moglo bi prouzročiti više štete nego koristi. Iz sjemenki lana, konoplje i buče na OPG-u Jankovićevih najprije se iscijedi ulje, zatim se u istom mlinu kao i heljda melje za brašno pa gotovo da i nema otpada.
– Laneno ulje koristi se kao lijek. Zbog antikancerogenih vrijednosti izvrsno je u preventivi. A hladno prešano bučino ulje penicilin je za prostatu i mokraćne kanale. Prodajemo ga u pakiranju od dva i pol decilitra pa litra iziđe 300 kuna. Ali vrijedi – objašnjava Stanko.
Ulje konoplje pokazalo se kao djelotvorno u smanjenju rizika od kardiovaskularnih bolesti, ima savršen omjerom omega-6 i omega-3 masnih kiselina... – Konoplje sada imamo najmanje jer nemamo svoj kombajn, a ona je čvrsta i jako ju je teško žeti – izgovara Milan vodeći nas na njivu iz koje je netom proklijao lan. Parcele su ovdje poprilično uske, ima ih širokih tek šest metara, a između svake je ostavljena međa:
– Više je vlasnika pa tako mora biti. Evo, ovdje radim jednu pa dvije ne, zatim onu iza njih... – pokazuje Milan. Nađe li se među ovdašnjim življem zainteresiranih za sijanje žitarica i uljarica po ekološkim standardima, Milan Janković vjeruje da bi se moglo još nekoga zaposliti te u Unčanima napraviti otkupno-prerađivački centar.
