Završila je srednju školu za zdravstvenoga tehničara i roditelji su točno znali što bi joj valjalo studirati. Vjerovali su da će biti farmaceutkinja. Ili laborantica. Njihova je Monika bila dobra učenica i prava gradska cura, odrasla u zagrebačkoj četvrti Špansko. Ali, u njezinoj su se glavi još od djetinjstva rojile sasvim druge misli. I valjda na potpuno zgražanje majke i oca, odlučila je nešto posve drukčije od njihovih nadanja – upisati agronomski fakultet, smjer vrtlarstvo i oblikovanje pejzaža.
Roditelji bili protiv
– Štrebala sam za prijamni, a roditelji me uopće nisu htjeli podržati. Danas su sretni što je sve ovako dobro ispalo pa moje povrće prodaju na placu u Španskom svaki dan osim ponedjeljkom – smije se 40-godišnja Monika Bakonji.
Sa suprugom Draženom, koji je od 2006. godine nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, i troje njihove djece Monika živi u Strmcu Samoborskom.
Upoznali su se dok je ona studirala. Dražen Bakonji rodom je iz Mužilovčice, sela lastavica u Lonjskom polju. U Samoboru je bio radio kao automehaničar. Zaljubili su se, vjenčali. Monika je radila u Zelenom hitu, tvrtki usko vezanoj za proizvodnju povrća, i dalje maštajući o tome da pokrene vlastiti posao. To je i učinila 2004. godine, zadržavši stalni posao i utemeljivši obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo na svoje ime. Bila je tada jedini član gospodarstva na kojem je danas sedmero zaposlenih.
– Radim ono što sam oduvijek voljela – zadovoljno će Monika.
Supruzi Bakonji na 15 hektara zemljišta, koliko imaju u najmu, proizvode salatu, blitvu, zelje, kelj, korabu, ciklu, poriluk, celer, peršin, rotkvicu, patlidžan, endiviju, rajčicu, papriku, krastavce, jagode...
Poslovanje gospodarstva počelo je uz prvi zajam koji je podignut za gradnju plastenika i kupnju freze.
– Taj kredit dobili smo od Županije, uz sufinanciranu kamatu, i napravili tisuću četvornih metara plastenika – kaže Monika.
I danas se živo sjeća kako je to izgledalo kad je urodila prva salata i kad ju je trebalo ubrati i nositi na prodaju.
– Nismo imali pojma ni kako ju složiti u gajbu. Zvala sam prijatelje vrtlare i pitala: “A kako se to slaže?” Jednostavno nismo znali što dalje. Ispočetka nismo znali ni kamo plasirati robu, a nitko od nas nije mogao ići na plac i prodavati. Malo-pomalo, uhodavali smo se – objašnjava.
Zahvaljujući snažnoj volji i želji da uspiju baš u povrtlarstvu, Monika i Dražen nisu se predavali unatoč teškoćama na koje su nailazili. Bili su podstanari, gradili kuću u Strmcu i pomalo napredovali. U to su vrijeme imali dvoje djece – danas 15-godišnju Margaretu i dvije godine mlađega Luku. Sara se rodila prije pet i pol godina.
Dvije su godine supruzi usporedno gurali svatko po dva posla. Ali nije išlo. Kad se povela rasprava o tome tko će od njih dati otkaz, a tko će još neko vrijeme zadržati stalni izvor prihoda, dogovorili su se da se Dražen primi poljoprivrede pa su OPG prenijeli na njega. On i danas održava svu mehanizaciju koju imaju na imanju i njome upravlja. Proizvodnja se povećavala, a time i zarada. Za Bakonje je to značilo – ulagati. I educirati se.
– Znanje, znanje! To je jako važno jer u poljoprivredi treba puno znanja. I rada. I odricanja. Ja još uvijek ne mogu reći da znam – iskreno će Monika Bakonji.
Poruke na hladnjaku
Znanje koje je stjecala tijekom rada u Zelenom hitu uspješno je primjenjivala na obiteljskom gospodarstvu. Kad su 2007. godine kupili trorednu sadilicu, proizvodnja je krenula punom parom, na veliko. Danas proizvedu oko 500.000 kilograma povrća godišnje.
Uveli su sustav za navodnjavanje, pod plastencima imaju 2500 četvornih metara zemljišta, javljaju se na natječaje, a kad vide da im županija pomaže i podupire ih, imaju, kažu Bakonje, još veću motivaciju za rad.
– Onaj kome je motivacija samo novac neka se ne prihvaća ovog posla. Problem je u povrtlarstvu naći kvalitetne ljude. Svi misle da je ovo samo hobi. A naravno da nije. Mi vrtlari smo mali, ali na malim parcelama proizvodimo puno hrane – govori Monika.
U svibnju 2013. i ona je dala otkaz te se u cijelosti posvetila radu na OPG-u. Osim što Bakonje imaju radnike koji rade u polju, imaju i radnicu koja se brine o internetskoj stranici http://povrce.eu/ preko koje se može naručiti povrće s njihova gospodarstva.
Najstarija kći Monike i Dražena, Margareta, rado pomaže roditeljima, a oni ju hvale i kažu kako joj ništa nije teško, ni brati ni saditi... Ona i brat Luka članovi su KUD-a Strmec, što majku posebno veseli. Luka još ima vremena odlučiti što želi biti i raditi. Trenutačna mu je želja da postane glumac pa se vidi u Holywoodu. Sa svojih pet i pol godina Sara je svima mezimica.
– Funkcioniramo tako da jedni drugima ostavljamo poruke na hladnjaku tko je kamo otišao – pričaju supruzi Bakonji čija je poslovna filozofija bila i ostala da uvijek valja ići korak po korak k cilju.
>> Moderni svinjogojci iz Slavonije: Nisu imali ušteđevinu, njive su kupovali minusom na tekućem
lijepo je vidjet da se od poljoprivrede ipak može živjeti (naravno ako ne mislite tvrdoglavo dsadit samo pšenicu)