Pogled na dnevni boravak, odnosno na fotografiju kojom počinje priča o prekrasnom interijeru na zagrebačkim Ravnicama, samo je djelomično reprezentativ ostatka doma koji se prostire na 270 četvornih metara. U njemu više nego u bilo kojoj drugoj prostoriji vlada koloristički raj postignut detaljima, ukrasnim jastucima i tabureima u jarkim i živim nijansama.
Dnevni boravak, osim po svojim bojama i velikim staklenim površinama koji su ujedno i u ulozi zidova poseban je i po tome što je on vrtna ekstenzija na postojeći objekt, staru kućicu koja se nalazi u Koloniji, dijelu Ravnica u kojem većina zdanja predstavlja zaštićeno kulturno dobro. S obzirom na tu činjenicu, četveročlana obitelj Verčič morala je čak dvije godine čekati na dozvolu za gradnju.
No, kako je ovaj kvart bio prvi na listi poželjnih lokacija budućeg doma, prije ishodovanja dozvole trebalo je prilično dugo čekati da se pojavi kuća upravo u ovom dijelu grada. Kuća je zbog svoje dotrajalosti i činjenice da je građena 20-ih godina prošlog stoljeća morala biti srušena do temelja. Nakon svega, Verčiči su se našli pred nimalo jednostavnom dilemom.
- Bilo je potrebno ili rekonstruirati kuću u potpuno originalno stanje ili napraviti nešto sasvim novo što pri tome ne bi odudaralo od druge kuće uz koju je spojena bočnom stranom i koja je još uvijek u originalnom stanju. Također, nikako se nije smio narušiti sklad lijepog naselja – objašnjava vlasnica Ana Tkalac Verčić. Na koncu odluka je pala na gradnju moderne kuće uz uvjet se se uklapa u urbanističke planove naselja tako da su poštovani gabariti originalne kuće.
Jedina promjena bila je već spomenuta ekstenzija, odnosno proširenje dnevnog boravka u vrt. Za ostvarenje planova i želja vezanih za kuću, Ana Tkalac Verčić i suprug Dejan Verčič angažirali su svoje prijatelje, arhitekte Vasu Perovića i Matiju Bevka koji imaju studio u Ljubljani.
- Ovo je već treći projekt koji radimo zajedno tako da se dobro poznajemo i prijatelji smo. Znali su što nam je jako važno, a mi smo znali gdje se moramo prepustiti njima – kaže vlasnica dodajući ipak kako je njihov dom rezultat dugih i teških pregovora s arhitektima. U njoj su vlasnici uspjeli uglavnom ostvariti sve ono što su zamislili, no nažalost, neke su stvari ipak rezultat kompromisa. Tako se odustalo od podzemne garaže koja bi jako poskupila projekt.
- Svaki puta kada vidim automobile parkirane na prostoru koji je mogao biti povrtnjak, malo mi je žao – priznaje Ana Verčič Tkalac. Konačni rezultat je moderan dom u kojem se, za naše prilike, gdje još nije dovoljno razvijena svijest o estetici životnog prostora i važnosti angažmana stručnjaka za njegovo uređenje, sve čini nestvarno, hipermoderno i pomalo kao eksperiment – počevši od same fasade, rađene od perforiranog aluminija, pa sve do futurističke kuhinje sa zatvorenim bijelim ormarima ispod kojih se kriju police i velike plohe od inoksa na kojoj su kuhalo, sudoper i radni stol.
Fasada je, zbog koje su majstori njihov dom prozvali čipkastom kućom, zapravo bila ustupak arhitektima, odnosno njiihovim idejama. Prva verzija kuće naime imala je fasadu od poliranog betona, na koju vlasnica nikako nije pristajala. Kada su joj ponudili ovo 'čipkasto' riješenje, više, priznaje Ana Tkalac Verčič, nije imala kud, pa je pristala.
Danas je ta fasada zaštitni znak njihova doma i teško da ju netko neće zamijetiti, i to prvenstveno zbog neobičnog materijala i činjenice da se savršeno interpolirala uz postojeći objekt, susjednu kuću. Današnjom fasadom su zadovoljni i vlasnici, no ne doživljavaju je, kao i uređenje cijeloga doma kao neki veliki eksperiment.
- Moja obitelj jako je orjentirana na dom i osjećaj ugode i topline pa je je to bio apsolutni prioritet. A čiste linije su univerzalni standard. I prethodni projekti koje smo radili s arhitektima Perovićem i Bevkom također su izgledali slično – naglašava vlasnica. Jedno od ključnih pravila pri izgradnji i opremanju doma na Koloniji bilo je da svaka stvar ima svoje mjesto, inače – ne ostaje u kući.
To je jako pojednostavilo održavanje i stvorilo dojam reda, koji je inače jedna od odlika minimalističkog stila. Upravo je komentar o redu najčešći kod gostiju koji se po prvi puta nađu u njihovu domu uz obavezno pitanje jesu li sve pospremili upravo njima u čast. Naravno da pravilo koje su si postavili kako svaka stvar treba imati svoje mjesto u domu zna ponekad biti teško održiva, naročito kada im se svidi neki komad namještaja ili detalj.
No, nema milosti: ako se nabavi nova stvar, vrlo je jasno da već neka postojeća mora van. Neki od njihovih prijatelja znaju komentirati kako je prostor prazan, no vlasnici smatraju kako u njega ne stane više niti šibica.Osim u posebnim prilikama, kao što su blagdani - tada se čini usptupak dekoracijama, koje je ove godine za Verčičeve osmislila krahjobrazna arhitektica Svjetlana Todorović iz cvjetnog salona Arkadija u Zagrebu.
