Dizajniranje doma (ili naknadno njegovih pojedinih dijelova) usporedivo je s umjetnošću – kreativna sloboda temelj je nastanka jedinstvenog djela koji rezonira sa stvarateljem. Svaka prostorija doma djelo je vlasnika koje ocrtava njegove afinitete, način i dinamiku života i uz funkcionalnost, kao dodatnu vrijednost, odraz je njegove osobnosti. I svaki je detalj važan – odabir stilskog smjera, palete boja, vrste podnih obloga, raspored, namjena prostorija i sl.
Kuhinja je vjerojatno najfrekventnija, ali i najreprezentativnija prostorija u domu i u njoj se često ne odvija samo proces spravljanja obroka već je i prostor duljeg boravljenja, obiteljskih i prijateljskih druženja (posebno ako je otvorenog tipa ili pak većih dimenzija pa je u nju uklopljen i blagovaonski prostor). Osim odabira stila, boje, tipa i koncepta kuhinje, odabir podnih obloga jednako je važan jer, koliko doprinosi funkcionalnosti, toliko je i stvar dojma i atmosfere – kuhinjski pod nije samo površina po kojoj se prolazi i na kojoj se zadržava već je i dio slagalice cjelokupnog stila.
Drvo ili pločice? I koliko je drvo kontroverzan materijal za kuhinjski pod i je li uopće kontroverzan?! Hoće li odabir prevagnuti prema bezvremenskoj eleganciji drveta ili prilagodljivoj i svestranoj izdržljivost pločica? U kontekstu stila i drvo i pločice nude različite estetske varijante koji, u oba slučaja, vizualno oplemenjuju izgled kuhinje. Aspekti koji mogu pomoći pri odabiru jest ideja o cjelokupnom izgledu doma i atmosferi koja se želi stvoriti u istom, posebice u kuhinji. Bez obzira radi li se o kuhinji open-space prostora ( tj. kuhinji otvorenog tipa ) ili je potpuno odvojena prostorija svakako je, u estetskom smislu, poželjno da ona prati stilski smjer ostatka doma. U otvorenom tipu kuhinje odabirom drvenog poda vizualno se povezuje kuhinja s ostatkom prostora, a radi eventualne veće funkcionalnosti, moguće su, a i zanimljive, kombinacije drvenog poda i pločica ( na frekventnijim mjestima kuhinje).
Ljepota drveta u njegovim je prirodnim uzorcima koji prostoriji daju karakter i dubinu. Od bogatih tamnih tonova do svijetlih nijansi, drveni podovi nude niz boja i stilova koji se mogu integrirati u različite stilske izričaje – od rustikalnog do modernog minimalističkog. Drveni su podovi „topla“ estetika“ koja svakako oplemenjuje prostor. Oni su elegantniji, no svakako i osjetljiviji, posebno na vodu, no kuhinja ne mora nužno biti prostorija visoke vlažnosti i iako je mogućnost da se nešto polije po tlu veća nego u drugim prostorijama ( osim u kupaonici), pretpostavka je da nitko neće ostaviti prolivenu tekućinu (ili bilo što drugo) da stoji na tlu.
Pločice nude veliku svestranost i prilagodbu stilu – keramičke i porculanske pločice dolaze u mnoštvo boja, uzoraka, veličina i završnih obrada. Prirodni kamen (mramor, granit ) sa svojim jedinstvenim teksturama element su luksuza i sofisticiranosti svakom kuhinjskom interijeru. U kontekstu funkcionalnosti podovi popločeni pločicama prvaci su u izdržljivosti – porculanske su pločice „žilave“ i manje sklone krhotinama i pukotinama u usporedbi s keramičkim. Vodootpornost im je značajna prednost što ih čini prihvatljivijima u kuhinjskom prostoru. Drveni pak podovi, uz povremenu „njegu“ (premazivanje, lakiranje i zaštitu od prekomjrne vlage) mogu trajati desetljećima (čak i generacijama) – na drvetu će se prije vidjeti ogrebotine i udubljenja, ali to je dio njegovog šarma i patine.
Budžet je svakako još jedan važan detalj – drveni pod vjerojatno je skuplja opcija (posebno ako nije inicijalno uklopljen u prostor kuhinje već se radi o renovaciji ) osobito ako je izbor puno, tvrdo drvo. Konstruirani drveni podovi (pod u nekoliko slojeva šperploče ili vlaknaste – HDF – ploče postavljenih u poprečnoj orijentaciji sa gornjim, završnim, slojem pravog drvenog furnira) pristupačnija je, a dovoljno efektna, alternativa. Troškovi postavljanja drvenog poda su veći, a dodatno održavanje se svakako treba uključiti u dugoročni proračun. Međutim, ulaganje u isti isplativo je radi dodane vrijednosti domu.
Pločice su nešto povoljniji izbor, no trošak ovisi i o tipu pločice, a samim time i trošak postavljanja – prirodni je kamen skuplji i zahtjevniji za postavljanje. Izdržljivost i niži zahtjevi za održavanjem (iako se posebna pažnja treba posvetiti redovitijem održavanju čistoće fuga) čini pločice prihvatljivijima – otpornost pločica na mehanička oštećenja te oštećenja od vode je minimalnija. Potencijalne opasnosti od klizanja i padova (teksturirane pločice su dobar izbor za prevenciju takvih nezgoda) na mokroj površini kao i pad težih predmeta koji mogu odlomiti pločicu su moguće i unatoč tome što je pločicu relativno lako zamijeniti, potraga za odgovarajućim pločicama i fugama može zakomplicirati popravak (nije na odmet sačuvati koju pločicu viška prilikom postavljanja).
Odabirom drveta kao podne obloge prostor dobiva vizualnu toplinu, mekši osjećaj pod nogama ( posebno onima koji vole biti bosonogi), no ukoliko izbor budu pločice bilo koje vrste, stvara se prostor zanimljivih mogućnosti i izražaja uz osvježavajuću hladnoću pod nogama ( što je u ljetnim mjesecima prednost, no u zimskim zahtjeva grijane sustave ili postavljanje tepiha).
Konačni je odabir uvijek osobni afinitet i stil u kojem će prevagnuti ili estetika ili funkcionalnost uz praktičnost i u kojem nema pogrešaka sve dok je boravak u prostoru ugoda i zadovoljstvo. Je li drveni pod u kuhinji kontroverza? Nipošto! Stvar je osobnog odabira i volje.
