Prva pomisao bila joj je “Pa što ću ja s kukuruzom u Vatikanu”, prisjeća se Peggy Malbaša iz Dugog Sela. Sve što se nakon toga dogodilo i danas joj je pomalo nestvarno. Jer upravo njezine božićne jaslice, izrađene od komušine i kose kukuruza, bit će izložene na šestoj međunarodnoj izložbi “100 jaslica u Vatikanu 2023.” na Trgu svetog Petra. Izložba traje od 9. prosinca 2023. do 7. siječnja 2024. godine, a na natječaj je pristiglo više od 300 jaslica iz cijelog svijeta. Nju je prijavila Udruga “Prijatelji hrvatskih božićnih jaslica”, čiji je i sama član. A sve je počelo, govori nam Peggy Malbaša, na nagovor gospođe koja već neko vrijeme prati što ova Dugoselka izrađuje.
– Nije to uopće bila moja ideja, mada mi ovo nisu prve jaslice koje sam napravila. Nekako sam mislila da nemam što tamo tražiti – kaže nam. Od odluke da ipak proba do prijave na natječaj prošlo je ni mjesec dana. Za to vrijeme napravila je 23 figure, svaka je velika 15-ak centimetara. Ni danas joj nije jasno da je uspjela, ali sve se može kad imaš motivaciju i sviđa ti se ono što ćeš napraviti. I sve to uspjela je uz rad u svojoj željezariji u Dugom Selu.
– U stražnjem dijelu trgovine je moja radionica u kojoj nastaju sve figure. Iskoristim svaki slobodan trenutak, kad nema mušterija, sjednem za stol i uzmem komušinu u ruke. I svi već jako dobro znaju što radim, često se dogodi da viknem: Samo malo, molim vas, samo da zavežem ovaj čvor! Imam divne mušterije – ističe.
Sve što izrađuje iz komušine njezin je hobi, a njime se bavi manje od pet godina. Počelo je nekako u vrijeme kad je pripremala izložbu starina u svom gradu, na kojoj je izložila sve što je godinama sakupljala – stare fotografije, predmete koji su se nekad upotrebljavali u kućama, ribeže za kupus, drvene kuhače, ćupove, nošnje, marame, stolnjake. Sve to brižno čuva od zaborava, nešto je pronašla u obitelji, a neke stvari su joj i poklonjene. Sve što ima moglo se vidjeti na izložbi, ali sama je sve vrijeme bila nezadovoljna što njezin grad nema svoj prepoznatljivi etnosuvenir.
– Na internetu sam slučajno naišla na jednu figuricu izrađenu od komušine. Pomislila sam, pa toga barem kod nas ima. I tako je sve krenulo – govori nam. Do sada je napravila oko 250 figura, sve ih čuva, a sa svojim starinama i figurama zauzela je sve prostorije u kući.
– Nisam nigdje ovo učila, jednostavno mi se priljubio taj list kukuruza uz prste, nekako smo se odmah našli. Još uvijek otkrivam kako što napraviti, dogodi mi se da nešto napravim, a kad pokušam ponovno to isto, pitam kako sam to uopće uspjela. Niti jedna figura ne može se napraviti odjednom, sa svakom ima nekoliko dana posla. Kad izrađujem ženu koja je u pokretu, komušinu moram namočiti da se može saviti, a onda to mora stajati da se suši. Tu je i farbanje nakon kojeg se opet sve suši. Zato ne mogu reći ni koliko mi vremena treba za neku figuru, jer nisu sve iste – opisuje. Najviše voli raditi vjerske motive, seoske žene koje peru veš, radove na selu, muzikaše, plesače.
– Prva figura koju sam napravila bila je obična žena u dugoj haljini, imala je raspuštenu kosu i maramu na glavi. I bila mi je tada super. Danas mi se neke od tih prvih figura uopće ne sviđaju, ali sam ih svejedno sačuvala – opisuje nam.
Sama izrađuje i namještaj od drva, do sada je sve izrezivala ručno, pilicom, ali joj je suprug nabavio mašinu pa će joj taj dio ipak biti lakši. Samo dok nauči kako s njom raditi. Osim komušine i kukuruzne svile upotrebljava i mahovinu i kamen, a pronalazi ih u prirodi. Za ovčice je, kaže, osim komušine iz koje je napravila konstrukciju za runo koristila konopljinu pređu staru više od sto godina, pronašla ju je u kući svog zeta. Zdenac i kopanje napravila je od gipsa. Jedino instrumente za muzikaše nije napravila sama, njih radi jedan umirovljenik iz okolice Slavonskog Broda.
– Želim da svaka moja figura bude što više živa. Jako su mi drage guščarice, ali i baka Jaga koja gleda kroz prozor, a uz nju je i mačak. Ona je prava domaća žena, ima i domaće ime. Napravila sam i figuru pape – nabraja Peggy Malbaša.
I dok su u trgovinu prije dolazili uglavnom samo kupci, danas njezini sugrađani sve češće otvaraju vrata i dolaze k njoj samo da bi joj rekli kako radi divne stvari i da su jako ponosni na nju. O izložbi figura od komušine još uvijek ne razmišlja, iako ima puno toga pokazati. Sigurna je jedino da će svoj hobi jednog dana pretvoriti u dodatni izvor zarade. Žao joj je, kaže, što lokalna zajednica nije sve prepoznala i stala iza nje. I zato će i u Vatikan u vlastitom aranžmanu, jer kad su već njezine jaslice dospjele tako daleko, mora ih i sama vidjeti.
