LIVING - novosti iz svijeta interijera
Naslovnica Zeleni trendovi Zlata vrijedan

Životinjska farma na pustoj Baniji

Nagrada čitatelja: od 28. kolovoza do 8. rujna čitatelji Večernjeg lista mogu glasovati telefonski i SMS-om za 
najbolje obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo po svom izboru
21. kolovoza 2015. u 10:00 3 komentara 10247 prikaza
Đžakule
Foto: Nikola Čutuk/pixsell
Pogledajte galeriju 1/5

U njihovu obiteljskom grbu tri su životinje: krava, svinja i ovca. I jedna godina, davna 1919. U Sjeverovcu, mjestu na Baniji u kojem danas nema ni 30 duša, te je godine povratnik iz Amerike Đuro Dragović kupio imanje i vratio se u rodno selo. Zasnovao je obitelj, vrijedno radio na zemlji, što su nastavili najprije njegov sin Petar, a kasnije i unuka Maca koja je u Sjeverovac “privela” i supruga Žarka Džakulu, Moslavca iz Stupovače kod Garešnice. Zapravo, kad je sedamdesetih godina prošlog stoljeća selo počelo propadati jer se mnogima tada (kao i sada) činilo da grad nudi lakši i bolji život, supruzi Džakula odlučili su iz Petrinje doći u Sjeverovac. Bila je to u najmanju ruku neobična odluka žene koja je završila pedagošku akademiju i njezina supruga sa srednjom ekonomskom. Ali, mnogima se sigurno još neobičnijom odlukom čini ona njihova sina Rodoljuba Džakule, doktora veterinarske medicine, da se 1996. godine vrati na rodnu grudu, zajedno sa suprugom Višnjom, diplomiranom ekonomisticom.

Ovčarski priručnik

– Mi ovdje ne živimo po kazni nego dobrovoljno – kaže Rodoljub Džakula, nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva na kojem je oko 400 grla stoke – goveda, ovaca, crnih slavonskih svinja, hrvatskih posavaca i magaraca. Da bi ih prehranili, na 15 hektara sade kukuruz, ječam, pšenoraž i zob. Dvorištem Džakulinih trčkaraju kokoši, ima tu i paunova, zasadili su i voćnjak starih sorti, ovamo studenti sa zagrebačih fakulteta Agronomije i Veterine te Veleučilišta u Križevcima dolaze na praksu... Rodoljub Džakula autor je i Ovčarskog priručnika. Na obiteljskom gospodarstvu osim njega i supruge radi troje stalno zaposlenih radnika. Kći Sofija (21) studira veterinu, Damjan će na isti studij nakon završetka opće gimnazije, Milošu je dvanaest i on namjerava studirati strojarstvo. Djeca roditeljima pomažu.

– Što se mora, nije teško – kaže Miloš ni trena ne dvojeći hoće li ostati raditi na gospodarstvu koje se bavi ekološkom poljoprivredom.

– Brat će ga preuzeti, ja ću pomagati. Znate, tradicija je da imanje preuzme stariji sin – objašnjava.

– Ako djeca sada stvore realan sustav vrijednosti, uvijek će biti tako, bez obzira na to gdje se odluče živjeti – govori Milošev otac u čijoj se obitelji tradicija zaista prenosi s koljena na koljeno. Rodoljub je četvrta generacija koja živi od poljoprivrede.

Nakon što je završio studij veterine u Zagrebu, godinu je dana radio kao pripravnik u ambulanti u Crncu kod Orahovice. No, sa suprugom, rođenom Petrinjkom, dogovorio se da će se vratiti kući, na imanje. Tako je i bilo.

– Kad su se roditelji 1970. vratili u selo, imali su kuću, štalu, šumu i manje od tri hektara zemlje. A mi danas u vlasništvu imamo 115 hektara zemlje. Još dvjestotinjak imamo u najmu. Započeli smo s ovčarstvom, oprezno dizali kredite, povećavali stado, kupovali svinje i goveda... Danas su svi krediti otplaćeni, osim onoga koji imamo za automobil. U mehanizaciju nismo previše ulagali, naših šest traktora ima ukupno 200 godina. Prijavili smo se za sredstva fondova EU za poljoprivredu, na mjeru 4.1 za ulaganje u mehanizaciju, pa što bude – kaže 46-godišnji Džakula dok hodamo jednim od njegovih devet dvorišta, koliko ih u Sjeverovcu ima.

Uzgoj na pašnjaku

Nakon rata iz ovog se kraja puno ljudi odselilo i cijena zemljišta se srozala na najniže moguće grane. Rodoljub Džakula kaže da se ovdje četvorni metar prodaje za kunu.

– Kad u Zagrebu odeš ujutro na kavu, na brzinu popiješ hektar zemlje na Baniji – slikovito objašnjava zastavši pokraj električnim pastirom ograđene okućnice.

– Al’ je zalegla – komentira pokazujući prema crnoj slavonskoj svinji koja je spavala na zemlji.

Džakule imaju 85 crnih slavonskih svinja i one pasu na četiri zasebna pašnjaka. To su zapravo dvorišta imanja koje su kupili.

– Kod nas svinje žive pravim svinjskim životom – kaže Rodoljub prelazeći na suprotnu stranu ceste gdje se nalaze ovce.

Džakule drže pasminu njemački merino i imaju ih 130. One su dobile tri pašnjaka.

– Janjad prodajemo izravno kupcima, a dio ide u hotel na Jadranu – priča Višnja Džakula.Goveda imaju 150. Muzu samo pet krava, za vlastite potrebe. Stoka tijekom cijele godine živi na pašnjacima, uzgoj goveda na ovoj je farmi po sistemu krava-tele, što znači da se goveda na otvorenom i razmnožavaju, krave ne muzu, njihovo mlijeko pije telad.

– Kooperanti smo Belja, njemu prodajemo junad i telad, koju prodajemo i u Sisku. Naše teletine ima i u dućanu eko i domaće hrane Grga Čvarak u Zagrebu – govori Višnja.

Konje, čistokrvne hrvatske posavce, Džakule drže za dušu. Imaju ih 20. Magaraca imaju upola manje.

– Žene su tvrdoglave, a ne magarci – kaže veterinar, uvjeren da na poljoprivredi ne može raditi onaj tko nije napravio svoju računicu, tko ne voli taj posao i tko nije luđi od ostalih da bi to uopće htio raditi.

>> Novac im se nikada 'ne ugrije u džepu'. Svu zaradu ulažu u posao

>> Da bi se vratio na djedovinu, dao je otkaz. I krio to od žene

>> Rade kao zadrugari, a otkup ugovore prije no što povrće nikne

Rodoljub Džakula, Sjeverovac

Imaju 400 grla stoke. Goveda je 150, ovaca 130, crnih slavonskih svinja 85, konja hrvatskih posavaca 20, dalmatinskih magaraca 12.

Obrađuju nešto više od 300 hektara zemlje – 115 je u njihovu vlasništvu, ostalo imaju u najmu. Sade kukuruz, ječam, pšenoraž, zob. Zasadili su Višnja i Rodoljub Džakula na svom gospodarstvu i voćnjake sa starim sortama voća.

U Europi PDV na plugove ima jedino Hrvatska

Pogon za preradu mesa Džakule su napravili na svom imanju, ali da bi u njemu mogli i raditi, čekaju da se donese pravilnik kojim će se regulirati da na imanju mogu prodavati kobasice, kulene, šunku, špek, čvarke, mast...

Dok se to ne riješi, te delicije spravljaju samo za vlastite potrebe. Na OPG Džakula u posjet stižu i školarci koji ondje pod nadzorom melju žito, peku kolače, muzu krave, šišaju ovce...

– Učimo ih raditi – kaže Džakula.Ističe da je veliki potencijal ruralni prostor u kakvom i sam živi i da u sve cjenjenijoj ekološkoj poljoprivredi ne treba ništa izmišljati.

– Državni su poticaji dobri i korisni, ali u Europi su mjere za poljoprivrednike puno šire pa obuhvaćaju olakšice poput niže cijene električne energije. Mi smo jedina država u EU koja ima PDV na plugove. Ima poprilično tih nelogičnosti. Nije to kritika nego sugestija da se neke stvari promijene, da nam bude bolje – rekao je Rodoljub Džakula.

Proizvode žele izravno plasirati potrošačima

Višnja Džakula brine se o knjigovodstvu gospodarstva, radi i druge poslove i brine se o cvijeću kojeg je zasadila i u vrtu i na balkonu. Ona je organizatorica izložbe konja u Sunji kamo obitelj dovodi svoje ljepotane. Džakule redovito sa stokom posjećuju i sajam u Gudovcu, u njihovoj je staji i prvonagrađeni ovan.Svoja znanja Džakule obnavljaju na savjetovanjima, a sve naučeno primjenju na gospodarstvu u Sjeverovcu. Prije nekoliko godina u Sjeverovcu je zahvaljujući Džakulama “niknuo” i Edukacijski centar u koji dolaze studenti na nastavu.Obitelj Džakula postavila si je jedan cilj – sve svoje proizvode plasirati izravno do potrošača.

  • Sos:

    Banovina je prelijepa!Tko radi taj i ina svaka cast

  • Avatar dpejakovic
    dpejakovic:

    Kaže se Banovina, jer je to oduvijek bila! Skraćeni izraz Banija nije ni na jednoj karti hrvatske. Kod Srba se uvriježio naziv Banija...

  • Avatar punkufer
    punkufer:

    Na Banovini, a ne na Baniji. Na Banovini, Banovini, Banovini, Banovini! OK? Novinari bi trbali znati hrvatski jezik i hrvatske nazive hrvatskih mjesta u Hrvatskoj.