U njihovu obiteljskom grbu tri su životinje: krava, svinja i ovca. I jedna godina, davna 1919. U Sjeverovcu, mjestu na Baniji u kojem danas nema ni 30 duša, te je godine povratnik iz Amerike Đuro Dragović kupio imanje i vratio se u rodno selo. Zasnovao je obitelj, vrijedno radio na zemlji, što su nastavili najprije njegov sin Petar, a kasnije i unuka Maca koja je u Sjeverovac “privela” i supruga Žarka Džakulu, Moslavca iz Stupovače kod Garešnice. Zapravo, kad je sedamdesetih godina prošlog stoljeća selo počelo propadati jer se mnogima tada (kao i sada) činilo da grad nudi lakši i bolji život, supruzi Džakula odlučili su iz Petrinje doći u Sjeverovac. Bila je to u najmanju ruku neobična odluka žene koja je završila pedagošku akademiju i njezina supruga sa srednjom ekonomskom. Ali, mnogima se sigurno još neobičnijom odlukom čini ona njihova sina Rodoljuba Džakule, doktora veterinarske medicine, da se 1996. godine vrati na rodnu grudu, zajedno sa suprugom Višnjom, diplomiranom ekonomisticom.
Ovčarski priručnik
– Mi ovdje ne živimo po kazni nego dobrovoljno – kaže Rodoljub Džakula, nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva na kojem je oko 400 grla stoke – goveda, ovaca, crnih slavonskih svinja, hrvatskih posavaca i magaraca. Da bi ih prehranili, na 15 hektara sade kukuruz, ječam, pšenoraž i zob. Dvorištem Džakulinih trčkaraju kokoši, ima tu i paunova, zasadili su i voćnjak starih sorti, ovamo studenti sa zagrebačih fakulteta Agronomije i Veterine te Veleučilišta u Križevcima dolaze na praksu... Rodoljub Džakula autor je i Ovčarskog priručnika. Na obiteljskom gospodarstvu osim njega i supruge radi troje stalno zaposlenih radnika. Kći Sofija (21) studira veterinu, Damjan će na isti studij nakon završetka opće gimnazije, Milošu je dvanaest i on namjerava studirati strojarstvo. Djeca roditeljima pomažu.
– Što se mora, nije teško – kaže Miloš ni trena ne dvojeći hoće li ostati raditi na gospodarstvu koje se bavi ekološkom poljoprivredom.
– Brat će ga preuzeti, ja ću pomagati. Znate, tradicija je da imanje preuzme stariji sin – objašnjava.
– Ako djeca sada stvore realan sustav vrijednosti, uvijek će biti tako, bez obzira na to gdje se odluče živjeti – govori Milošev otac u čijoj se obitelji tradicija zaista prenosi s koljena na koljeno. Rodoljub je četvrta generacija koja živi od poljoprivrede.
Nakon što je završio studij veterine u Zagrebu, godinu je dana radio kao pripravnik u ambulanti u Crncu kod Orahovice. No, sa suprugom, rođenom Petrinjkom, dogovorio se da će se vratiti kući, na imanje. Tako je i bilo.
– Kad su se roditelji 1970. vratili u selo, imali su kuću, štalu, šumu i manje od tri hektara zemlje. A mi danas u vlasništvu imamo 115 hektara zemlje. Još dvjestotinjak imamo u najmu. Započeli smo s ovčarstvom, oprezno dizali kredite, povećavali stado, kupovali svinje i goveda... Danas su svi krediti otplaćeni, osim onoga koji imamo za automobil. U mehanizaciju nismo previše ulagali, naših šest traktora ima ukupno 200 godina. Prijavili smo se za sredstva fondova EU za poljoprivredu, na mjeru 4.1 za ulaganje u mehanizaciju, pa što bude – kaže 46-godišnji Džakula dok hodamo jednim od njegovih devet dvorišta, koliko ih u Sjeverovcu ima.
Uzgoj na pašnjaku
Nakon rata iz ovog se kraja puno ljudi odselilo i cijena zemljišta se srozala na najniže moguće grane. Rodoljub Džakula kaže da se ovdje četvorni metar prodaje za kunu.
– Kad u Zagrebu odeš ujutro na kavu, na brzinu popiješ hektar zemlje na Baniji – slikovito objašnjava zastavši pokraj električnim pastirom ograđene okućnice.
– Al’ je zalegla – komentira pokazujući prema crnoj slavonskoj svinji koja je spavala na zemlji.
Džakule imaju 85 crnih slavonskih svinja i one pasu na četiri zasebna pašnjaka. To su zapravo dvorišta imanja koje su kupili.
– Kod nas svinje žive pravim svinjskim životom – kaže Rodoljub prelazeći na suprotnu stranu ceste gdje se nalaze ovce.
Džakule drže pasminu njemački merino i imaju ih 130. One su dobile tri pašnjaka.
– Janjad prodajemo izravno kupcima, a dio ide u hotel na Jadranu – priča Višnja Džakula.Goveda imaju 150. Muzu samo pet krava, za vlastite potrebe. Stoka tijekom cijele godine živi na pašnjacima, uzgoj goveda na ovoj je farmi po sistemu krava-tele, što znači da se goveda na otvorenom i razmnožavaju, krave ne muzu, njihovo mlijeko pije telad.
– Kooperanti smo Belja, njemu prodajemo junad i telad, koju prodajemo i u Sisku. Naše teletine ima i u dućanu eko i domaće hrane Grga Čvarak u Zagrebu – govori Višnja.
Konje, čistokrvne hrvatske posavce, Džakule drže za dušu. Imaju ih 20. Magaraca imaju upola manje.
– Žene su tvrdoglave, a ne magarci – kaže veterinar, uvjeren da na poljoprivredi ne može raditi onaj tko nije napravio svoju računicu, tko ne voli taj posao i tko nije luđi od ostalih da bi to uopće htio raditi.
>> Novac im se nikada 'ne ugrije u džepu'. Svu zaradu ulažu u posao
>> Da bi se vratio na djedovinu, dao je otkaz. I krio to od žene
>> Rade kao zadrugari, a otkup ugovore prije no što povrće nikne
Banovina je prelijepa!Tko radi taj i ina svaka cast