Ako nikada niste čuli za Puričane, valja vam znati da je to selo s 14 kuća, samo dva-tri sata vožnje zrakoplovom i automobilom udaljeno od – Londona. Zavučeno među vinograde nedaleko od ceste Bjelovar – Đurđevac u svojim njedrima skriva jedan pravi mali raj – izletište i vinotočje Vinia Tajane i Saše Šapića.

Na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu koje se prostire na osam hektara zemljišta, a registrirano je prije desetljeća, Šapići godišnje proizvedu oko 35.000 litara rajnskog rizlinga, graševine, pinota crnog i sivog, traminca i muškata žutog. Svoja suha i polusuha vina spravljaju u vlastitoj vinariji i prodaju u trgovinici na svom OPG-u te u restoranu koji imaju u sklopu domaćinstva, gdje se pripremaju jela bilogorskog kraja. Željni mira u prirodi, ovamo dolaze obitelji, poslovni ljudi, postali su meka i za bajkere, a dolaze im i putnici iz svih krajeva svijeta pa su k Šapićima potegnuli gosti i iz Australije, Kine, s Novog Zelanda... I, naravno, iz Londona.

Planiraju i golf-teren

U sklopu seoskoga domaćinstva Šapići imaju i smještajne kapacitete – pet dvokrevetnih soba i apartman. Samo u prvih pet mjeseci imali su 1100 noćenja, a cijele prošle godine 1560. Dobili su i dozvolu za četiri kamping parcele te kamping mjesto za 10-15 šatora. A da ugođaj i doživljaj budu potpuni, otvorili su i konjički klub koji vodi starija kći Šapićevih, 19-godišnja Laura, državna prvakinja u daljinskom jahanju, a od jeseni studentica sportskog menadžmenta.

Ova se krhka djevojka upisala i na svjetsku kartu uspješnih jahača, sada jaše i za Ujedinjene Arapske Emirate i na utrci kroz pustinju, dugoj 120 kilometara, plasirala se u gornji dio tablice. Između odlaska na more i treniranja te brige oko konja Laura bira potonje pa je s društvom iz konjičkog kluba zatičemo ispred staje u koju će ući i prionuti poslu kad malo zahladi.

– Ne, nije mi žao zbog neodlaska na more – uvjerljivo odgovara ulazeći u staju oktogonalnog oblika, sagrađenu po zamisli njezine majke.

Tajana Šapić dizajnirala je i sav namještaj u sobama koje nose imena po njihovim konjima pa se u svakoj sobi nalazi Laurina i slika tog arapskog ljepotana. Konjički turizam, uvjereni su Šapići, ubuduće će biti bitna okosnica njihova gospodarstva. No ne kane na toj ponudi i stati:

– Velečasni iz Ždralovca poklonio mi je tri palice za golf i dvadesetak loptica pa sam pomislio – a zašto mi ovdje ne bismo napravili i golf-teren – govori 43-godišnji Saša Šapić dok s vanjske terase ulazimo u restoran pa zatim prolazimo na drugu terasu na koju se naslanja dječje igralište, a s koje se pogled pruža na šume. U Puričane su se magistra ekonomskih znanosti Tajana i apsolvent Fakulteta za fizičku kulturu Saša – oboje Bjelovarčani iz središta grada – doselili prije 14 godina, kada su u ovom selu kupili kuću. Najprije je Saša “čačkao” oko kuće pa zasadio prvi hektar lozom. Ubrzo je “niknuo” i drugi i tako je krenulo...

Danas je na njihovu OPG-u devetero zaposlenih. Dosad su u imanje uložili oko 1,2 milijuna eura, od čega je 230.000 eura kredita. Naime, Šapići su sredinom devedesetih osnovali malu poštu za distribuciju promidžbenog materijala. I to im je jako dobro išlo, a kad su se odlučili prodati uhodanu i stabilnu tvrtku, imali su sasvim dovoljno za početak.

- Početkom dvijetisućitih država je pozivala na ulaganje u poljoprivredu jer je u Hrvatskoj do ulaska u Europsku uniju nedostajalo 13,5 tisuća hektara vinograda. Davali su se poticaji za sadnju vinograda; stopostotni za sadnice, 50 posto za zemlju, žicu, stupce. I odlučili smo ući u tu priču. No onda shvatiš kako treba proći nekoliko godina do prvog uroda, a to ti nitko ne sufinancira, kao ni zaštitna sredstva ni ono što je najskuplje – radnu snagu. I sve to nekako izguraš, Hrvatska uđe u Europsku uniju i dogodi se to da se u samo godinu uništi vinogradarstvo u Hrvata. Jer, naša vina moraju ići na strogu i skupu analizu u Zavod za vinarstvo, ona uvezena iz EU i izvan nje ne. Te analize često rade studenti koji se žele dokazati, i to tako da te ruše. Na kraju se događa da vino iz, primjerice, Makedonije ima oznaku kvalitetnog, što u nas nitko nije kontrolirao, i da stoji samo nekoliko kuna. A naša vina koja su uistinu kvalitetna jer se prave od grožđa koje po trsu daje prosječno kilogram i pol ploda cijenom im nikako ne mogu konkurirati – govori Saša Šapić.

Njegova Tajana upozorava i na apsurde s kojima se susreću u Poreznoj upravi jer troškove koje imaju za špricanje, a to je oko 150.000 kuna, mogu odbiti tek nakon što prodaju vino. Ove godine dogodilo im se najgore moguće – uložili su u špricanje, a onda im je nevrijeme uništilo nasade.

– Kako možemo prodati vino kojega neće biti? – kaže Tajana Šapić. No, kad sjednu za masivni drveni stol na terasi ispred restorana i kuće u kojoj su sobe za iznajmljivanje, ali i edukacijska dvorana za poslovnjake, koja se nalazi nasuprot rođendaonice, ispričat će Šapići i onaj ljepši dio svoje poljoprivredne priče koji nastoje što bolje povezati s ukupnom turističkom ponudom bjelovarsko-bilogorskog kraja.

Traži se krevet više

Na njihovu će OPG-u biti još sportskih aktivnosti, poput odbojke na pijesku i badmintona, koji će se moći igrati i navečer pod svjetlima reflektora. Eksperimentiraju i s visećom kuglanom, naumili su proširiti i smještajne kapacitete... Uz svoju ponudu htjeli bi povezati i ponudu lokalnih proizvođača iz ovog kraja, kane otvoriti i ruralnu kuću te urediti tri klijeti ispod vinograda crnog pinota. Jer, otkako su Šapići u Puričanima otvorili svoj OPG, u ovom se selu traži krevet više. Kako i ne bi kad su tako blizu – Londona.•

>>Tajna dobrog meda OPG-a Knežević jest da sve odrade – pčele

Jedan čovjek apsolutni je pobjednik izbora