Prije pet godina bila je to samo ideja ovlaš nabačena u dobrom društvu koje je raspredalo o tome kako voli jesti ljuto, a ponude takvih proizvoda nema. Zatim je mami dao nekoliko ljutih papričica, da ih “ubaci” u sezonsko povrće čija je proizvodnja njegovoj obitelji bilo dodatni izvor prihoda:
– Mislio sam, idemo probati – kaže 33-godišnji Goran Vrabec iz Igrišća, sela u općini Jakovlje koja se smjestila na međi između Zagrebačke i Krapinsko-zagorske županije.
Ne očekuje pomoć države
Goran je završio matematičku gimnaziju, studirao na Fakultetu elektronike i računarstva, ali se u tome nije našao. Imao je tvrtku za najam audio i videoopreme, a marketing je bio njegova ljubav. Prije četiri godine registrirao je obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo te domenu volimljuto.com, prijatelj je preuzeo dizajn, a Goran internetsku trgovinu. Prve godine prodavao je sadnice čili papričica, a 500-tinjak staklenki ljutog umaka koji je u jesen napravio do Božića su bile planule. Shvatio je da ljuto ide i valjalo je smisliti kako dalje.
Došlo je vrijeme da se roditelji “odreknu” svoje poljoprivrede i da se tatina stara automehaničarska radnja preuredi u proizvodni pogon. Sitnim kreditima i svojom ušteđevinom podizali su plastenike, u jesen 2014. Goran je angažirao dizajnere, prodaja se povećala, a već sljedeće godine imao je 10-ak tisuća sadnica i 25.000 staklenki ljutih umaka. Njegova tvrtka tada je imala četvero stalno zaposlenih i honorarce, radilo se u dvije-tri smjene. Lani je sadnica bilo 30.000, a umaka u 60-ak tisuća staklenki pa je zaposlio još jednog radnika. Za ovu sezonu na pola hektara ima posađene čili papričice pod plastenicima i mrežama za zaštitu od tuče. Preradit će ih u 30-ak vrsta proizvoda – ljute umake, ajvare, ukiseljene, sušene papričice...
Bio se Goran prijavio na prvi natječaj za Mjeru 4.1 i prošao, ali zbog dugog čekanja odustao je i sam napravio potrebnu infrastrukturu:
– Ne temeljim posao na tome da će mi država pomoći. Ak’ nekaj dobijem, super, ak’ ne – idem dalje. Ne očekujem od države ništa, osim da mi dopusti da radim – kaže Vrabec.
Prisjećajući se početaka, Goran ne zaboravlja da ničega ne bi bilo da nije bilo podrške njegovih roditelja Nade i Dubravka:
– Zahvalan sam im što su mi dali priliku i rekli da probam pa što bude. Nisam se obazirao na komentare okoline. Zagorski jal nije mit. To je istina – govori Goran
Svoje ljute proizvode najviše prodaje putem webshopa www.volimljuto.com. Za taj je dio posla, kao i za papirologiju, zadužena Vrabecova dugogodišnja djevojka Petra Meštrović:
– Od posla nemam vremena za vjenčanje – izgovara Goran u trenutku dok Petra s njegovom majkom odlazi prema proizvodnom pogonu.
– Imamo super odnose u firmi i podijelili smo se tko što radi. Mama je zadužena za uzgoj i knjigovodstvo, tata je posvuda; pravi drvene stalke i poklon-kutije, Darjan je glavni za marketing, Dario vodi preradu, Željkini su uzgoj i prerada, a ja sam direktor, smišljam nove proizvode, brinem se o recepturi i marketingu. Mislim da razvijamo super priču, samo teško je biti šef ljudima s kojima živiš. Kako reći mami da nešto nije dobro napravila – smije se Goran.
“Naljutio” Amerikance
Poljoprivrednik sa širokom paletom proizvoda, među kojima je i Brutalero Scorpion koji je u Los Angelesu proglašen drugim na svijetu u kategoriji “ultra hot”, kaže da su nove tehnologije i internet osnova svakog posla i da sama tradicionalna proizvodnja više nije dovoljna za agrobiznis.
– Htio bih ljude inspirirati, dati im ideju jer sam u ovih pet godina prošao sito i rešeto i znam kako treba. Ljudima ne nedostaje hrabrosti, nego znanja, da ih se usmjeri. Ali, moraju shvatiti da je udruživanje jako bitno. I da se od poljoprivrede može živjeti – rekao je Goran Vrabec, sretan što se sve više mladi okreću poljoprivredi.
Inspirativna priča, bravo, naravno nema komentara jer je priča pozitivna, da je negativna bilo bi 150 komentara...