Kad ga je otac Kruno zazivao da pođu u maslinik, bilo mu je muka i smatrao je odlazak među stoljetna stabla kaznom. U životu je bio sve i svašta – vatrogasac, vlasnik mesnice, branitelj, uspješan ugostitelj... A danas je 54-godišnji Krčanin Goran Marević – maslinar.
Pronašao ostatke crkvice
– Lakše je i ljepše raditi s maslinama nego s ljudima. Slažeš gromače, režeš masline... Divota – izgovara dok hodamo prema jednoj od osamnaest parcela na kojima ima oko tisuću stabala maslina od čijih plodova godišnje preradi oko dvije tisuće litara ulja, od lani certificiranog oznakom izvornosti na razini Europske unije. Da bi ulje na etiketi ambalaže imalo toliko željenu i cijenjenu markicu na kojoj je kapljica, a kojom se označava krčko maslinovo ulje, ponajviše je zaslužan upravo Goran Marević. On je, naime, prije tri godine kao tajnik Udruge maslinara Krka “Drobnica” inicirao pokretanje postupka zaštite izvornosti te u njemu sudjelovao do realizacije. Krčko maslinovo ulje spravlja se iz autohtonih sorti maslina s otoka, isključivo mehaničkim postupkom. Litra se prodaje po 200 kuna.
– Bili su na otoku u berbi maslina dva dečka iz Osijeka. Rekli su kako više nikada neće doći, ali i da bi ulje trebalo prodavati po 700 kuna za litru, koliko je tu posla – smije se Marević vodeći nas u maslinik u kojemu je, kada ga je čistio, pronašao ostatke crkvice svete Sofije iz 1338. godine. U njezinoj je “unutrašnjosti” posadio maslinu, kaže da je nitko nije zalijevao, da su ju ovce jele, al’ svejedno se ne da. Berači maslina na Krk dolaze mahom iz Slavonije, a zbog obveznih markica za sezonce propala je ideja da masline, posredovanjem turističkih agencija, dolaze brati stranci koji bi to platili.
– Cijena je bila 25 eura, berači su dobivali marendu, navečer su se masline odmah nosile na preradu i svatko je mogao kupiti ulje po simboličnoj cijeni koju je sam odredio. Ali zbog markica nije moglo tako – govori Marević pokazujući, nasuprot maslinika koji obrađuje, drugi – zapušteni. Na otoku je, kaže, još 600 hektara zapuštenih maslinika. Jedan je od prioriteta Udruge “Drobnica” da se urede putevi i da masline budu dostupne. Kod probijanja puteva vodi se računa da se očuvaju suhozidi, da se ne naruši vizualni identitet Krka i ne uništi trud predaka koji su, ako je vjerovati izračunima o kojima se ovdje govori, u izgradnju gromača na Krku i terasa na Cresu uložili onoliko radnih sati koliko je trebalo za gradnju Keopsove piramide.
– Mislim da smo kao udruga napravili sve što se može, a Grad je za naš rad imao sluha pa sam ja kao profesionalni tajnik udruge dobio i plaću. Tipizirali smo masline, na edukacije o rezidbi, uzgoju, preradi... k nama dolaze djeca iz vrtića, školarci, umirovljenici iz domova za starije. Formirali smo udrugu za zaštitu krčkoga sira, dobili sredstva za pokretanje postupka zaštite izvornosti našega sira. A planiramo još jedan projekt – jelovnik pod zaštitom – otkriva Marević.
Na tomu će se meniju najsjevernijega hrvatskog otoka naći i šurlice (autohtona krčka tjestenina) te imbriagoni – suhi krčki kolači duga vijeka trajanja, za čiju pripremu recept datira još XVII. stoljeća, a jedan od njegovih sastojaka je i liker od anisa. Krčki maslinari na jednome i pol hektaru posadit će nasad autohtonih sorti maslina oblice, rosulje, plominke i drobnice. Taj će pak projekt provesti sa Županijom i Agronomskim fakultetom iz Zagreba pa će studenti ovamo dolaziti učiti, a maslinari će imati sadnice. Zamašnjak svih tih planova i nauma bit će – i jest – Goran Marević. Baš kao što je, poučen vlastitim iskustvom, svojim Krčanima posredstvom udruge pomogao u pripremi dokumentacije za povlačenje sredstava iz fondova EU. On je za obnovu kamene kuću u Vrhu iz IPARD-a nepovratno dobio oko pola milijuna kuna, za još toliki iznos povoljan kredit. Tu ruralnu kuću s bazenom sada iznajmljuje turistima i već je popunjena za sljedeću sezonu.
Do Osijeka jeftinije avionom
– Na mjestu gdje je bio kokošinjac sada je konoba u koju stane 15 ljudi – pokazuje nam dok stojimo pokraj šterne koja zapravo služi za hlađenje pića. Marević smatra kako se za dobre projekte uvijek može dobiti novac iz Europe, samo treba sjesti i napisati ih. Svoja ulja prodaje uglavnom na kućnome pragu. Da proizvodi i više, sve bi, uvjeren je, uspio prodati. U ponudi ima i maslinovo ulje za čiju litru valja izbrojiti tisuću kuna. Cijena je paprena jer je ulje obogaćeno listićima 24-karatnoga zlata. Prodaje ga i na decilitar, a najbolji su kupci – Slavonci. Pomodarstvo ili ne, ali u malim pakiranjima kupuju ga za poklone uzvanicima u svatovima. Jednoga dana posao na obiteljskome poljoprivrednom gospodarstvu registriranom 2003. godine, na kojemu je Marević podigao i nasad smokava, možda preuzme Goranova kći Dominik, studentica na smjeru voćarstvo Agronomije u Osijeku.
– Iz Omišlja do Osijeka vozi se avionom i putovanje je jeftinije nego autom. Na godini je njih samo šestero, dvoje ili troje nije iz Slavonije – čudi se Marević što mladi Slavonci biraju neka druga zanimanja. I zemlje.
