Potekao iz grčkih riječi za "život" i "ljubav", pojam koji je popularizirao biolog Edward O. Wilson temelji se na ideji da ljudi imaju urođenu, genetski uvjetovanu sklonost traženju veza s prirodom i drugim oblicima života. Biofilni dizajn i biofilija u arhitekturi zajednički su nazivnici za uklapanje prirodnih elemenata u okoliš koji je nastao djelovanjem čovjeka, stvarajući prostore koji ne samo da izgledaju bolje, već nas čine zdravijima, smirenijima i produktivnijima.
Znanstvena istraživanja potvrđuju ono što intuitivno osjećamo: boravak u prostorima ispunjenim prirodom ima mjerljiv pozitivan učinak na naše mentalno i fizičko zdravlje. Studija danskog sveučilišta Aarhus otkrila je da djeca izložena većoj količini zelenila tijekom odrastanja imaju čak 55 posto manje problema s mentalnim zdravljem u kasnijem životu. U poslovnom okruženju, integracija prirodnih elemenata može poboljšati osjećaj dobrobiti zaposlenika za 13 posto, a produktivnost za osam posto. U jednom istraživanju, zaposlenici su kao tri najpoželjnija elementa u uredu naveli prirodno svjetlo, sobne biljke i pogled na more. Fiziološki učinci su jednako impresivni. Kontakt s prirodom smanjuje razinu hormona stresa kortizola, snižava krvni tlak i usporava puls. U bolničkim okruženjima, dokazano je da biofilni dizajn može smanjiti vrijeme postoperativnog oporavka za 8,5 posto i potrebu za lijekovima protiv bolova za čak 22 posto.
No, priča seže dublje od individualnog zdravlja i dotiče se jednog od najvećih izazova našeg vremena - održivosti. Građevinski sektor trenutno je odgovoran za golemih 39 posto globalnih emisija ugljičnog dioksida povezanih s energijom. U tom kontekstu, biofilija postaje ključan saveznik u postizanju ciljeva održivog razvoja koje su postavili Ujedinjeni narodi. Kada se od samog početka integrira u projekt, ona podržava održivost na više razina. Vertikalni vrtovi i zeleni krovovi poboljšavaju kvalitetu zraka filtriranjem štetnih čestica, reguliraju temperaturu zgrada smanjujući potrebu za klimatizacijom, pomažu u upravljanju oborinskim vodama i produžuju životni vijek samih objekata. Tvrtke koje implementiraju zelene fasade bez istinske posvećenosti održivim praksama riskiraju optužbe za "greenwashing", odnosno lažno ekološko oglašavanje, jer prava biofilija podrazumijeva holistički pristup koji spaja estetiku, dobrobit i ekološku odgovornost.
Višestruka isplativost
Potražnja za biofilnim okruženjima raste eksponencijalno, a s njom i ekonomska isplativost. Vlasnici nekretnina mogu naplaćivati više najamnine za urede s prirodnim značajkama, dok su gosti u hotelima spremni platiti i do 23 posto više za sobe s pogledom na prirodu. Biofilija je postala sinonim za luksuz, kvalitetu i napredno razmišljanje. Diljem svijeta, arhitekti i investitori prepoznaju ovaj potencijal, stvarajući spektakularne projekte koji postaju novi simboli gradova i postavljaju standarde za budućnost. U srcu modne i industrijske prijestolnice Italije, Milanu, uzdižu se dva nebodera koji su redefinirali pojam urbanog stanovanja. Bosco Verticale, odnosno "Vertikalna šuma", remek-djelo arhitekta Stefana Boerija koja slovi kao živi, dišući ekosustav. Dvije stambene zgrade, dovršene 2014. i visoke 112 i 80 metara, dom su za 800 stabala, 15 tisuća trajnica i 5 tisuća grmova. Ova nevjerojatna količina vegetacije, raspoređena po masivnim, asimetričnim balkonima, jednaka je površini od 30.000 četvornih metara šume i raslinja na tlocrtnoj površini od samo 3.000 četvornih metara. Funkcija ove zelene fasade je višestruka: ona stvara jedinstvenu mikroklimu, apsorbira CO2 i prašinu, proizvodi kisik, smanjuje buku gradskog prometa i štiti stanare od sunca ljeti. No, njezin utjecaj ide i dalje. Bosco Verticale postao je utočište za bioraznolikost, privlačeći više od 1.600 primjeraka ptica i leptira, stvarajući tako biološki koridor u samom centru grada. Projekt je postao globalna ikona i inspiracija za slične građevine diljem svijeta.
Ako postoji jedno mjesto na svijetu koje je u potpunosti prigrlilo biofilnu filozofiju, onda je to Singapur. Ovaj grad-država pretvara se u "grad u vrtu" kroz niz ambicioznih i vizionarskih projekata. Vjerojatno najpoznatiji primjer su Gardens by the Bay, futuristički park na 101 hektaru reklamiranog zemljišta. Njegov najupečatljiviji element je Supertree Grove, skupina vertikalnih struktura nalik na divovska stabla, visokih i do 50 metara. Vrtovi su dom za više od 150.000 biljaka, a ujedno su opremljene fotonaponskim ćelijama za prikupljanje solarne energije i sustavima za skupljanje kišnice, demonstrirajući savršenu sintezu prirode i tehnologije. Jednako impresivan je i singapurski Oasia Hotel Downtown, projekt arhitektonskog biroa WOHA. Njegova jarko crvena aluminijska mrežasta fasada prekrivena je 21 vrstom puzavica, stvarajući živi plašt koji osigurava prirodno hlađenje. S omjerom zelenila od 1100 posto, zgrada ima jedanaest puta više zelenih površina od parcele na kojoj se nalazi, a njezini otvoreni nebeski vrtovi omogućuju prirodnu ventilaciju usred gusto izgrađene poslovne četvrti.
Funkcionalni prostori
Vrhunac singapurske socijalne i biofilne arhitekture je Kampung Admiralty, opisan kao "vertikalno selo". Ovaj integrirani kompleks objedinjuje stanove za starije osobe, medicinski centar, dječji vrtić, trgovine i javne trgove, a sve je prožeto bujnim zelenilom. Kaskadne terasaste krovne površine ne služe samo kao estetski element, već i kao funkcionalni prostor za druženje i uzgoj hrane u zajedničkim vrtovima. Projekt ima i sofisticirani sustav za upravljanje vodom koji prikuplja, pročišćava i skladišti kišnicu za navodnjavanje, čime se godišnje uštedi više od milijun galona vode iz slavine.
Biofilni pokret snažno odjekuje i diljem Europe. Uz Milano, recentan je primjeri iz mađarske prijestolnice Budimpešte. Novi Etnografski muzej postao je senzacija ne samo zbog svoje zbirke, već i zbog svog krova. Rad projektanata iz studija Napur Architect krov je zgrade zamišljen kao golemi javni park koji se blago uzdiže iz gradskog parka Városliget. Njegov valoviti, travnati pejzaž, koji podsjeća na dva isprepletena brežuljka, postao je omiljeno mjesto za odmor, druženje i uživanje u pogledu na grad. Sa 60 posto zgrade smještene ispod razine tla, ovaj zeleni krov omogućuje da se masivna institucija neprimjetno uklopi u okoliš. U Londonu, Barbican Centre, izgrađen osamdesetih godina, danas se smatra ranim primjerom biofilnog dizajna. Njegova surova, brutalistička betonska arhitektura u oštrom je kontrastu s unutarnjim jezerima, skrivenim vrtovima i golemim staklenikom koji udomljuje više od 1500 vrsta biljaka.
Širom planeta, arhitekti pronalaze sve kreativnije načine za integraciju prirode. Sjedište tehnološkog diva Apple u Kaliforniji, Apple Park, kružna je zgrada okružena golemim parkom s više od devet tisuća stabala, dizajnirana kako bi zaposlenicima pružila mirno okruženje i stalnu vezu s prirodom. U Sydneyu, One Central Park zadivljuje svojim visećim vrtovima koje je dizajnirao botaničar Patrick Blanc i inovativnim sustavom heliostata - zrcala koja prate sunce i reflektiraju njegovu svjetlost u sjenovite dijelove zgrade i parka. Čak i zračne luke postaju zelene oaze. The Jewel unutar singapurske zračne luke Changi sadrži Rain Vortex, najviši unutarnji vodopad na svijetu, okružen bujnom, višekatnom šumom koja putnicima nudi trenutak bijega od stresa putovanja.
Stručnjak za održivost dr. Graeme Larsen kazao je kako nam koncepti poput biofilije pomažu da se odmaknemo od tradicionalnih egocentričnih perspektiva koje su oblikovale današnji svijet i doprinijele mnogim izazovima s kojima se sada suočavamo. Biofilija u arhitekturi tako je postala odgovor na temeljnu ljudsku potrebu za povezivanjem sa živim svijetom. U eri kada čovječanstvo sve više migrira u gradove, ponovno uspostavljanje te veze kroz dizajn zgrada, ulica i javnih prostora postaje presudno.
Otvori KEKS Pay
