Naslovnica Zeleni trendovi Zlata vrijedan

Od kozjeg mlijeka godišnje proizvedu dvije tone sireva

I Sanja Grčević i njezina snaha Jelena u Gradec Pokupski došle su iz Zagreba, a Jelena već dvije godine vodi OPG
Objava 11. kolovoza 2016. 3 komentara 1650 prikaza
18.07.2016., Gradec Pokupski - OPG Jelene Grcevic bavi se uzgojem koza te preradom i proizvodnjom mlijeka i raznih vrsta kozjih sireva.     Photo: Robert Anic/PIXSELL
Foto: Robert Anić/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/3

Kad u gnijezdo pokraj njihove kuće sleti roda, ona ju sa smijehom tjera govoreći: “Dosta je bilo. Nemoj više.” Al’ roda ju baš i nije slušala pa je k njoj “došla” pet puta. U posljednje vrijeme roda salijeće i njezinu snahu i u tri godine “posjetila” ju je dvaput.

Ispada tako da snaha kreće svekrvinim stopama, i privatno, ali i poslovno. Jer, pored svoje petero djece, Sanja Grčević obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo registrirano prije 13 godina preklani je prepustila 25-godišnjoj snahi Jeleni. Sada zajedno u mini sirani, koju imaju u sklopu gospodarstva u Gradcu Pokupskom, pripremaju ukusni kozji sir iz mlijeka svojih k’o snijeg bijelih sanskih koza. Uz obične i dimljene kuhane sireve, u ponudi imaju i sireve s raznim dodacima – koprivom, paprikom, koprom, sezamom, ali i medom, nevenom, grožđicama... Ako kupci imaju neku svoju posebnu želju za dodatkom, vrijedne snaha i svekrva u čas posla umiješat će taj sastojak u sir.

Život u skladu s prirodom

Za dobre sezone naprave oko dvije tone sira godišnje. I sve rasprodaju, što na kućnome pragu, što svojim stalnim kupcima u Zagrebu, što po sajmovima i manifestacijama na koje odlaze. Da više proizvedu, i to bi prodali, ali zadovoljni su i s ovoliko koliko sada zarade, barem zasad.

Svekrva i snaha Sanja i Jelena Grčević imaju još jednu zajedničku crtu – obje su se u ovo selo u općini Pisarovina, u kojemu je 35 kuća, gdje osim pokretne druge trgovine nema, a koje je u neposrednoj blizini rijeke Kupe koja ovdje često zna pokazati svu svoju moć i ćud, doselile iz Zagreba.

– Ljubav ne pita – objašnjava Jelena, po struci – pedikerka i frizerka!

– Eh, da nisam ovamo došla, ne bi Gradec imao uzornu seosku ženu – smijući se govori 52-godišnja Sanja Grčević, koja se lentom druge pratilje okitila prije šesnaest godina, kada je održan prvi Izbor najuzornije seoske žene u Hrvatskoj. Bila je to ujedno i prva prava promocija gospodarstva Grčevićevih, na čijemu je imanju uz 35 odraslih koza trenutačno i desetak jarića. A počeli su Sanja i njezin devet godina stariji suprug Ivan s jednom jedinom kozom, i to u kraju gdje je uobičajeno bilo da ljudi imaju krave, ali ne i koze.

– Valjda se sve u životu događa slučajno. Mi smo se vjenčali 1984., a kozu nam je jedan čovjek dopeljal dve godine kasnije. Zavezao ju je za ogradu kapelice. Nabavili smo još dvije koze i dvije godine imali ih samo tri. I tako smo do ‘93. imali koze samo za sebe. Sanja je malo muzla, ja sam je učio kako se to radi, a nisam znao kako se to radi. Moj je tata bio jako protiv toga da imamo koze jer ih nitko nije držal. Jedan mi je čovjek čak rekel: “Iva, Iva, al’ ti buš teško živel.” Ljudi su nas žalili – kaže Ivan Grčević, otac Jelenina supruga Damira. Sanju je susjeda podučila kako se pravi sir i ona je ubrzo sa svojim proizvodima pošla na plac na zagrebačku Trešnjevku. Kupce je pronašla i među vikendašima koji su dolazili u obližnje Lijevo Sredičko. Svake su godine povećavali stado s pet-šest novih koza pa tako i proizvodnju. A djeca Grčevićevih prodavala su sir uz cestu.

Ono što je metla za kuću, e to je kefir za tijelo

Sanja Grčević

– Sva naša djeca piju kozje mlijeko i jedu kozji sir. Ivana sada ima 31 godinu, Damir je godinu mlađi, Lidiji je 28, a Kruni 27 godina. Nakon njega bila je pauza duga 19 godina kad nam se rodila sada osmogodišnja Lorena. Ivan ju je “dobio” za odlazak u mirovinu – kroz smijeh izgovara Sanja, dok Lorena za ruku vodi svoga trogodišnjeg nećaka Tea, a jednogodišnji Leo puže za njima.

– Idem u školu u Pisarovinu. Bilo nas je desetero u razredu, a sad će nas biti devetero. Jedan je učenik s roditeljima otišao – kaže djevojčica. U Gradcu Pokupskom, na krajnjemu jugu Zagrebačke županije, živi nešto više od stotine ljudi. Ivan Grčević je nekada mislio kako bi njegovoj obitelji bilo bolje u Zagrebu, a danas je siguran da to nije tako jer u svome selu može kvalitetno živjeti – zdravo i u skladu s prirodom. A kad se bilo tko od njih poželi velikoga grada, Zagreb im nije daleko. Uostalom, ionako onamo odvoze svoje proizvode, osim sira i svježe kozje mlijeko, a odnedavna i kefir.

– Kozje je mlijeko jako zdravo, imamo čovjeka iz Lasinje koji već dvije godine dolazi k nama po njega, radi svoga djeteta. Jako ga puno traže roditelji za djecu, dobro je za osobe koje pate od alergija, kupci su u velikome broju umirovljenici. Glede kefira, ono što je metla za kuću, e to je kefir za tijelo – objašnjava Sanja.

Pohvalio se Ivan kako je kozje mlijeko i njemu pomoglo. Još prije 24 godine liječnici su mu kazali da će zbog bolesti zglobova završiti u invalidskim kolicima, a to ne da se nije dogodilo nego zasigurno nikada i neće. Ivan pije isključivo mlijeko svojih koza, za koje Grčević sami proizvode hranu pa tako imaju zaokružen ciklus od polja do stola. Na osam hektara zemljišta posijali su kukuruz, ječam, zob i tritikal. Ipak, dogodi se da im urod odnese Kupa.

– Naše je imanje otok. Bez čamca nikamo. Puno puta sijem, a ne berem – kaže Ivan.

Najteža je administracija

Mini siranu, koja se nalazi na Cesti sira zagrebačke regije, a smještena je u sklopu obiteljske kuće, registrirali su 2009. Županija ih, naglašavaju, podržava i kad ulože u proizvodnju redovito dobiju povrat 50 posto. Pomogle su im i Općina i Anđelka Pejaković iz Savjetodavne službe. Na svome su OPG-u Grčevići ugostili brojne kupce i autobuse izletnika koji su željeli vidjeti gdje se to proizvodi sir koji kupuju i kako se on pravi. Grčevići pomuženo mlijeko odmah prerađuju i dnevno naprave oko pet kilograma sira. Za jedan kilogram treba im desetak litara. Sezona pripremanja sira traje pet, šest mjeseci. Godišnje imaju za prodaju šezdesetak jarića, za čijim je mesom najveća potražnja za Uskrs. Na farmi Grčevićevih nastavu su imali studenti Veterinarskoga fakulteta. Obitelj se redovito educira – završili su tečajeve za sirare i mljekare, upravljanje poljoprivrednim strojevima... Zbog predana rada Općina im je dodijelila javno priznanje za doprinos u razvoju i podizanju kvalitete stočarske proizvodnje pisarovinskoga kraja, kroz razvoj kozarstva i proizvodnju sira. Proizvodi Grčevićevih imaju oznaku “mlijeko hrvatskih farmi”. Za kvalitetu svojih sireva dobili su brojna priznanja.

– Devedeset posto kvalitete ovisi o higijeni. Nije teška poljoprivreda, ali jest administracija – kaže mlada poljoprivrednica Jelena Grčević gledajući prema stupu na kojemu je roda svila svoje gnijezdo ne pokazajući nakanu da uskoro ode od ove obitelji.

>> Uz lički krumpir na poljima zasadili i batat

>> Masline i tradicija bili su presudni da se iz Zagreba vrate na otok

>> Od studija prava se odmara na njivi i sadi batat, lubenice, jagode...

OPG Jelena Grčević

Ima farmu koza sanske pasmine koje godišnje daju oko 12.000 litara mlijeka.  Koza je na farmi 35, a svake godine imaju i šezdesetak jarića.

U svojoj mini sirani obitelj Grčević pravi kuhani kozji sir, obični i s raznim dodacima. Ispunjavaju i posebne želje svojih kupaca, a dobitnici su brojnih nagrada i priznanja.     

Kako doći do OPG-a Grčević

Od općinskog središta Pisarovine selo je udaljeno šest kilometara. Do Zagreba ima četrdesetak kilometara, kao i do Karlovca. Sirana i gospodarstvo obitelji Gčević nalaze se na kućnom broju 12.     

Elipso

  • schwertransport:

    A dali obitelj moze zivjeti od te dvije tone sira koliki su rashodi a koliki prihodi dali svaki clan ima prosjecnu placu

  • schwertransport:

    Dali svi muski clanovi imaju cizme

Message