Iz svoga je sela otišla u grad i zaposlila se kao bankovna službenica u Rijeci. No, bez toga posla ostala je baš kad je otkaz dobio i njezin odabranik, u kojeg se 350 kilometara daleko od kuće zaljubila. Jednoga joj se dana javio iz dalekoga Brazila viješću kako na njegovu plaću konobara na brodu više ne mogu računati. Vratio se u Rijeku. Skupili su svoje dvoje male djece i ono stvari što su imali i pošli put Skradina, u rodne Bićine Velike, selo nedaleko od mjesta gdje se Jadransko more ljubi s rijekom Krkom. Skupa su odrastali, a zapravo su se upoznali i zavoljeli, kaže ona, tek u "tuđem svitu".
– Tata je rek'a kako je mislija da ću nać' momka u Rijeci. A ja doma dovela prvog susida – govori 55-godišnja Miranda Paić, koju je njezin Ante "Bićinama voda dok je bila maća", govoreći da ju je "naša na drači" i da će se baš po nju vratit'.
Kad su se te 1999. godine vratili kući, zapravo su došli na ništa. Ratne posljedice u njihovu su se kraju itekako osjetile. Ali, skrštenih ruku čekati neke bolje dane koji će možda doći, a možda i neće, ni Mirandi ni Anti jednostavno nije padalo na pamet. Valjalo je poći radit'.
– Lako je u bogatoj kući biti bogat. U bočatoj vodi uvik je dobra riba. A ovdi, u škrtoj Zagori, treba uspit' – kaže Miranda.
Prvi su "na red" došli bademi. Cijela je obitelj krčila šumu, sadila nova i spašavala stara stabla.
Bio je sajam u Varaždinu, Kupujmo hrvatsko. Naočita crnka odjevena u skradinsku narodnu nošnju stajala je uz plinski štednjak i nešto pržila u tavi. Omamljen mirisom, svijet se skupio oko nje. A Miranda je na tavu stavila šećer, vodu i šaku bajama (badema). Izvrsna poslastica učas je bila gotova.
– Kad smo mi bili mali, nije bilo bombona ka sad. Mati bi se odma' privatila teče kad bi se vratila kasno uvečer, za petnaest minuti mi bi dica dobili slatko. I tako san i ja počela pržit bajame – objašnjava nam.
Okusi i mirisi djetinjstva
Za plinskim je štednjakom stajala i na sajmovima u okolici doma. Turisti su zastajkivali, pogledavali, fotografirali... I kupovali. Mirandina želja da svijetu ponudi eko-etno priču koju je osmislila polako se počela ostvarivati, što zahvaljujući njezinoj i suprugovoj ustrajnosti, što Županiji koja je sufinancirala dio troškova kad je projekt bio na samom početku.
Malo-pomalo, i ni iz čega nastao je danas nadaleko poznati brend – Skradinske delicije. Miranda ih priprema od autohtonih sorti voća po starinskoj recepturi. Osim prženih slatkih i slanih badema, tu su još i džemovi od zelenih i crnih smokava, džemovi od bile i crne murve (duda), pa od šumskog voća i od šipka, oskoruše, smokvenjaci, keksi, čokolatini.. I ono na što su Paići ponajviše ponosni – skradinska torta.
Svojom vještom rukom i istančanim smislom za okus Miranda je toj poslastici iz ovoga kraja dodala vlastiti štih i oplemenila ju – murvom. Kad ju je stavila u šibensku kapu, postala je ta torta i službeno kraljicom delicija Paićevih. Prije četiri godine obitelj je za skradinsku tortu dobila certifikat "Izvorno hrvatsko". Godinu prije na sajmu suvenira u Opatiji za isti su proizvod, proglašen najboljim prehrambenim suvenirom, dobili grand-prix.
– Murva me uvik vrati u ditinjstvo. Nju se nikako ne smi rušit. U Skradinu se odavna proizvodila svila pa murva i može i treba postati naš brend – kaže Miranda.
Na deset hektara zemlje Paići imaju bademe, smokve, oskoruše, murve i žižulu – koštuničavu voćku koju još zovu i kineskom datuljom, a koja izgledom podsjeća na šljivu, a okusom na jabuku.
– Žižulu su ovamo donili Kinezi – objašnjava.
Osim delicija, Paićevi kupcima svojih proizvoda uvijek "serviraju" i priču. Tako za skradinsku tortu kažu da datira još iz vremena vladavine bana Pavla I. Šubića Bribirskog, od 14. stoljeća, u vrijeme kad je Skradin bio glavnim gradom Hrvatske i Bosne. U priči naglašavaju i da se ovaj kolač, u koji se ne dodaje brašno, sastoji od "slapova meda i kapljica likera od ruža, ujedinjenih s orasima iz škrte zemlje i bajamima iz gorskog kamenjara", te da se torta danas servira u znak dobrodošlice, uz čašicu likera od ruža, koji i Miranda pravi, i to od mirisnih cvjetova koje sama uzgoji.
– Vratili smo se korijenima. Da bi čovik uspija, jako je važna edukacija. Išla san po svim mogućim seminarima i slagala sve te male kockice u jednu cjelinu – govori domaćica vodeći nas kušaonicom koju su otvorili u Bićinama, a gdje se mogu isprobati i kupiti svi proizvodi.
Tu im je najlipše
Roditeljima pomažu i 24-godišnja kći Katarina te četiri godine mlađi sin Anton.
– Kći završava turistički menadžment i odmalena je bila dio cijele ove naše priče. Sin je zadužen za marketing, reklame... Njegov je maturalni rad bio o – skradinskim delicijama. A one su jedinstvene, originalne i neponovljive – govori nam Miranda Paić oblačeći narodnu nošnju u kojoj rado promovira i ono što radi i svoj rodni kraj, sretna što su se ona i njezin Ante brzo dogovorili da će se vratiti onamo gdje im je bilo najlipše i kad se nisu poznavali.
>> Pogledajte HRT-ovu reportažu: Tajnu Skradinske torte čuvale su skradinske mladenke
>> Ostali su na cesti s dvoje djece i prihvatili se posla koji nisu znali
>> Salatu nisu znali ni složiti u gajbu, a sad uzgajaju 500 tona raznog povrća
>> Moderni svinjogojci iz Slavonije: Nisu imali ušteđevinu, njive su kupovali minusom na tekućem
>> Selo nije vjerovalo da među poljima mogu roditi jabuke
>> Ekološku hranu uzgajaju u rajskom vrtu Sredozemlja
prije 50 godina se bižalo sa sela, i nije niko priznava deserte sa sela, ala bajame s cukrom, a sada je to hit turistima, i kvaliteta, i lipo, drago mi je da su se ljudi snašli, i da im ide prodaja.