Ima tome već cijelo stoljeće otkako se rodila Marica Jadanec. Kažu da je ta vrijedna žena u svom domu u Kusanovcu nedaleko od Dugog Sela pravila izvrstan kravlji sir. Svoje je znanje prenijela na snahu Katicu, a ona pak na svoje kćeri Rominu i Melitu. Obiteljsku tradiciju i danas ima tko nastaviti. Eto, sedmogodišnji sin Romine Zadravec, Marko, kaže da će biti farmer.
Njihova je uvijek zadnja
Njegova 37-godišnja mati otprije godinu dana nositeljica je obiteljskoga poljoprivrednog gospodarstva koje se zove po njoj, a u sastavu kojeg je i minisirana Kusanovec. Romina je i zakonski gledano mlada poljoprivrednica - ima manje od 40 godina, a nositeljica OPG-a je manje od pet godina.
– Nas devetero živi od proizvodnje i prodaje svježeg sira i vrhnja koje pravimo od nepasteriziranoga mlijeka – sa smješkom kaže Romina, zadovoljna što radi baš ono što je oduvijek htjela.
Na poljoprivredu je “navukla” i supruga Željka. Baš kao što je njezina sedam godina starija sestra Melita Jadanec-Čutura “navukla” svoga Pavla. Naime, i Željko Zadravec iz Preloga i Sarajlija Pavle Čutura priženili su se u kuću Jadančevih pa već godinama dva para dijele i posao i dvorište. Šale se šogori da je njihova u kući uvijek zadnja – “Da, draga”.
Pavle i Željko brinu se o staji u kojoj je 15 krava za mužnju i isto toliko podmlatka. Njih su dvojica i u polju. Imaju tridesetak hektara pšenice, ječma, djeteline, kukuruza, djetelinsku travnu smjesu, livade i šume. Pola je zemljišta koje obrađuju u najmu, a pola njihovo. Sretni su, kažu, što se njive nalaze nedaleko od kuće. U ovom obiteljskom poslu Romini Zadravec pripalo je spravljanje sira. Dnevno se u minisirani prerađuje oko 250 litara mlijeka, odnosno sve što namuzu. Osim svježeg sira i vrhnja – robne marke grada Zagreba i Zagrebačke županije pod zaštitnim znakom “ZG sirek” – Romina pravi i kuhane sireve, polutvrde i tvrde, škripavac, dimljeni sir kao i sir s dodatkom vlasca, ljute paprike i bučinih koštica. No, poželi li kupac neki drugi dodatak – koprivu, mediteranske začine i slično – Romina će i njih dodati. U sirani u kojoj se sir spravlja na tradicionalan način i po higijenskim standardima EU Romina “miješa” i obične i voćne jogurte. Tržište je, kaže, dobro reagiralo na jogurte od borovnice, jagode, pečene kruške...
Sve što njezina mlađa sestra napravi, Melita Jadanec-Čutura prodaje na tržnici u zagrebačkoj Dubravi, u Koledinečkoj ulici. Radi baš svaki dan.
– Mora se – komentira vadeći iz rashladne vitrine proizvode, da posluži kupce.
Obitelji u poslu pomažu i Rominini i Željkovi sinovi Marko (7) i David (9) te djeca Melite i Željka, 17-godišnji Domagoj i njegova dvije godine mlađa sestra Matea.Najstarija u obitelji, Rominina i Melitina majka Katica Jadanec, ispričat će nam kako se cijeli život bavila “čistom poljoprivredom”.
– Dok se krave muzlo ručno, ja sam uvijek muzla. Sad više ne. Prodavala sam sir na Dolcu, sa mnom je išla i Melita, a kad su preuredili tržnicu prodaja je pala pa smo se preselili u Dubravu. I ostali. Kćeri su odmalena imale volju za poljoprivredom. Treba jako puno raditi, ali se i ima. Važno je da držite ono kaj imate i s tim idete naprijed – priča baka Katica. Nekoć, dok je ona bila mlada, a njezine kćeri odrastale, u Kusanovcu je svaka kuća imala kravu. Sad ih osim Jadančevih više ne drži nitko.
– Nikada nisam pomišljala na život u gradu – kaže Romina, predsjednica Udruge malih sirara Zagrebačke županije te predsjednica Saveza udruga malih sirara RH SirCro.
Ulaganje u znanje
Od prvotnih desetak krava obitelj je povećavala stado kupujući junice po cijeni od 15.000 kuna. Kad su prije osam godina na natječaju Ministarstva poljoprivrede dobili sredstva za opremanje sirane, na gospodarstvu se sve još ozbiljnije zahuktalo. Počeli su graditi i novu staju, a Romina je završila tečaj za mljekare i sirare te stručnu edukaciju na ekonomskom fakultetu. U znanje se, naglašava, treba ulagati. Zato ona putuje po farmama u inozemstvu, odlazi na savjetovanja...
– Obilazili smo sirare od Slavonije do Dubrovnika, uspoređujemo, učimo. Ako hoćete ovo raditi, ne možete se izolirati, morate putovati. I k nama dolaze polaznici tečaja, imali smo i goste iz Francuske, a kad su lani na seminaru u Hrvatskoj bili predstavnici savjetodavnih službi europskih zemalja, došli su obići i našu farmu i siranu – ispričala nam je Romina Zadravec.
>> Dnevno rade i po osamnaest sati jer siju i oru do iza pola noći
>> Prva mini sirana u Gorskom kotaru
>> Životinjska farma na pustoj Baniji
>> Novac im se nikada 'ne ugrije u džepu'. Svu zaradu ulažu u posao
Zanimljivo kako se još nitko nije javio za komentar. Ljudi ne vole komentirati ovakve članke u kojima stoji da je netko uspio svojim trudom i radom. Današnja je moda sjediti i kukati kako je teško i očekivati da netko (tko?) pomogne.