Riječ po riječ i razgovor krenu u poslovne vode pa se dva muškarca na koncu dogovoriše da će mu Langedijk u Hrvatsku poslati sadnice božura, da ih zasadi na imanju koje je naslijedio. Nizozemac je obećao još i to da će sve božure prodati na burzi u Amsterdamu.
Boljela bi duša
Tako su jedan slučajni susret otprije više od desetljeća, jedno seosko imanje i jedan vrijedan i uporan čovjek bili, za početak, sasvim dovoljni da u malenom selu Kovačevcu na obroncima Bilogore u svoj svojoj raskoši zamirišu prekrasni cvjetovi božura.
Inženjeru šumarstva Željku Ledinskom, bivšem bjelovarsko-bilogorskom županu, saborskom zastupniku i direktoru Hrvatskih šuma, posve sigurno nije bila sila baviti se poljoprivredom. Ali sigurno bi ga duša boljela da kuća, okućnica i zemlja koje je dobio u naslijeđe od majke Milke, a gdje je i odrastao dok je njegova obitelj držala krave, bikove i svinje – propadne. Uostalom, unatoč političkoj karijeri koju je ostvario, danas najvećeg hrvatskog izvoznika božura Ledinskog prati glas da je bio i ostao jednostavan čovjek iz naroda koji nikada nije prikrivao svoje seosko podrijetlo.
– U Hrvatskoj se 95 posto cvijeća uvozi. A mi cvijeće prodajemo u Nizozemskoj. Ove smo godine prvi put dobili poticaj i za cvijeće. Najpoznatiji smo po božurima, imamo ih u šest različitih boja, no imamo i voćnjake u kojima su posađene jabuke, kruške, šljive, orasi nektarine i breskve. Na pola hektara imamo i trešnje – kaže 55-godišnji Ledinski dok sjedimo u hladu oraha, pijuckajući voćnu rakiju koja se priprema na tom gospodarstvu.
Na Danima šljiva u Siraču OPG Željko Ledinski dobio je zlatnu medalju za jabukovaču, srebrnu za breskovaču i kruškovaču, a komovica je okićena broncom.
Cvijeće, a osim božura uzgaja ljiljane, gladiole, perunike i zelenilo, Ledinski je zasadio na jednom hektaru.
– Na burzi cvijeća postižeš bolju cijenu ako imaš božure onda kad ih drugi nemaju. Tada cijena može biti i do 20 puta viša – govori dok se vozimo prema voćnjacima koje je posadio na 11 hektara zemljišta.
Godišnje ubere oko 400 tona jabuka sorti idared, zlatni delišes, jonagold, granny smith, florina i breaburn. Prodaje ih velikim otkupljivačima koji ih potom plasiraju u trgovačke centre.
– Plate ti kunu, a prodaju po 15 kuna. Tako veliki uništavaju male – nemoćno sliježe ramenima Željko Ledinski. Po njemu – rješenje je u vlastitim kapacitetima za hlađenje jer se tako voće ne mora odmah prodavati, nego se može čekati pa prodavati na malo i postići bolju cijenu. Zato Ledinski namjerava aplicirati za sredstva iz programa ruralnog razvoja te sagraditi hladnjaču.
– Meni su najbolje jabuke jonagold – kaže Željkova kći Maja koja sa suprugom Alojzom Lukinićem radi na obiteljskom imanju.
Ona završava turistički menadžment na ekonomskom fakultetu, a sa suprugom živi u Rovišću, općinskom središtu kojemu pripada i Kovačevac. Na OPG-u Željka Ledinskog troje je zaposlenih. U vrijeme berbe imaju 10 do 15 sezonaca.
– Imamo i mali vinograd sa 300 loza. Ustvari, imamo sve što se nekoć držalo, samo smo to sada proširili – kaže bivši župan.
Uz jezerce, tik do mrežama zaštićenih voćnjaka koji se navodnjavaju sustavom kap po kap, uživa 15 ovaca. Na posjedu je, nedaleko od zemljišta zasađenog povrćem, i 30 košnica. Ledinski pčele drži prije svega zbog oprašivanja biljaka. Ali godišnje proizvede i oko 300 kilograma bagremova i meda od cvijeta jabuke. Posao na gospodarstvu zaokružen je proizvodnjom i prodajom – božićnih drvaca!
Unatoč ruralnoj noti kojom odiše imanje Ledinskog, ovdje se u poljoprivredi radi modernom tehnologijom. Na primjer, imaju i "lovca mraza", stroj koji štiti od mraza cvjetnjake, voćnjake i povrtnjake, a koristi se i za zagrijavanje u plastenicima. Ledinski božure uzgaja i pod plastenikom i na otvorenom, pod mrežom. Nastoji da tom cvijetu koji počinje cvasti u svibnju produlji sezonu.
Zna što cure vole
– Mladenke i u kolovozu žele imati buket božura – objašnjava Ledinski na čijem je imanju ove godine peti put održana edukativno-turistička manifestacija Dani božura i trešanja u Kovačevcu gdje posjetitelji mogu naučiti kako napraviti aranžmane i izraditi proizvode za aromaterapiju. Bude tu i radionica ručnih radova, a aktivni su i đaci iz Učeničke zadruge OŠ Rovišće, koji izrađuju čestitke, markere za knjige...
– Djevojci bih poklonio božure – kaže Željkov sin, gimnazijalac Matija, koji sa sestrom Evom, također gimnazijalkom, pomaže ocu oko gospodarstva.
– Svaka cura voli miris božura – smije se Matijin otac.
Pogledajte HTV-ovu reportažu o OPG-u obitelji Ledinski.
>> Konjogojci sa zagorskih brega: Za početak su bili dovoljni kobila, bređa krava i komadić zemlje
>> Moderni svinjogojci iz Slavonije: Nisu imali ušteđevinu, njive su kupovali minusom na tekućem
>> Selo nije vjerovalo da među poljima mogu roditi jabuke
>> Ekološku hranu uzgajaju u rajskom vrtu Sredozemlja
>> Salatu nisu znali ni složiti u gajbu, a sad uzgajaju 500 tona raznog povrća
Posebno me veseli ćitati ovakav ćlanak!Uzorito! Stretno i dalje puno uspjeha vam zelim!