Istru često nazivamo i hrvatskom Toskanom. Razloga za to je mnogo, od prelijepe prirode, bujne vegetacije, slikovitih, zelenih dolina i šarmantnih, vijugavih, vinskih cesta, a jedna od njezinih najistaknutijih karakteristika, zbog kojih je posjećuju turisti iz cijelog svijeta, nesumnjivo je gastronomija.
Istarska kuhinja prava je mala riznica i bogatstvo okusa, boja i mirisa. Istra s punim pravom nosi epitet gastronomske meke, a među njenim brojnim restoranima posebice se ističe Vodnjanka, svojevrsna istarska institucija, mjesto s dugom i bogatom poviješću. Prva lokacija restorana bila je u Vodnjanu još davnih 60-ih godina.
Priču je pokrenula baka Ana, otvorivši tipičnu istarsku konobu s nekoliko skromnih, ali iznimno ukusnih domaćih jela. Njezina kći Svjetlana Celija preuzela je obiteljski posao krajem 70-ih i s godinama pretvorila Vodnjanku u jedan od najistaknutijih restorana cijele Istre. Svjetlana je do danas ostala vlasnica i chefica Vodnjanke. Druga Vodnjanka, nedavno otvorena u Gundulićevoj ulici u Zagrebu, slijedi istu filozofiju, a Ivana, treća generacija žena Celija, ovaj je projekt preuzela na svoja leđa. Atmosfera oaze mira malog istarskog mjestašca savršeno je dočarana u zagrebačkoj Vodnjanki, u kojoj se već pri samom ulasku osjeti ona njegova posebna čarolija.
Intimnost samog prostora dočarana je pažljivim uređenjem interijera, odabirom svjetlijih boja, poput čisto bijele i pastelno ružičaste, koje su pak u opreci s atraktivnim, tamnosivim zidovima, dok su za suptilnu dozu luksuza zaslužni prelijepi kristalni lusteri. Kao najupečatljiviji detalj u restoranu ističe se masivna, raskošna slika zanimljivog motiva u zlatnom okviru.
