Malo mjesto iznad Šibenika, Danilo, odnedavno se može pohvaliti pravom toskanskom vilom čije ime Sound of Silence na najbolji način opisuje što kuća nudi – mir, tišinu i netaknutu prirodu. Vlasnik je, nakon što je kupio ogroman komad zemljišta stvar prepustio u ruke arhitektici Mirti Mujačić Đaković iz arhitektonskog studija Design MM projekt.
– Kuća je projektirana sasvim ispočetka, od nule, a postojeći teren bio je bez objekata u zaraslom bilju – priča arhitektica dok nam objašnjava sve faze ovog projekta.
– Investitor je kupio i teren ispred, koji je prilično velik, pa sam krenula u projekt na način da ta dva terena objedinim u cjelovitu priču, iako donji teren uz cestu nije građevinski, nego poljoprivredni. Cjelinu sam zamislila kao imanja u Toskani gdje kroz maslinik ili neki drvored dolazite do kuće. Tako je pristup s ceste zamišljen kroz sredinu maslinika do samog objekta.
Sama kuća pak plijeni svojom posebnošću, naime sastoji se od dvije cjeline, odnosno dva objekta koji čine slovo “C“ čime je orijentacija okrenuta na unutarnje dvorište za postizanje – intime.
– Prednji objekt je u kamenu koji je slagan na autohton način, pravim starinskim klesarskim radom, dok je stražnji modernijeg oblikovanja s fasadom nejednolikog poteza s terazzo kamenčićima u fasadi, što daje izgled hacijende. Fasada je brenda STO, jedna od najkvalitetnijih na tržištu – otkriva detalje arhitektica. Ono što ovu kuću, uz sve navedeno, čini jako posebnom, su iskopine iz antičkog doba koje su pri početku radova nađene na području sadašnjeg maslinika.
– Ti zidovi ostali su netaknuti, kao zaštićena arheološka vrijednost, označeni su tablom te smo stavili kamenu klupu gdje se mogu ti ostaci pogledati, dok smo pronađene predmete darovali muzeju – ponosno ističe arhitektica. Pri projektiranju, arhitektica se potrudila osigurati najljepši pogled, ali i puno dnevnog svjetla.
– Na sjevernu i zapadnu stranu terena je i najljepši pogled pa sam glavni objekt napravila dvostrane orijentacije sjever – jug, a na uzdužne zidove stavila sam simetrične staklene stijene, tako da dobijem i pogled na divan krajolik na sjeveru i sunce na jugu. U unutarnjem dvorištu je i bazen koji je na zapadnoj strani terena dužom stranicom, čime je osigurano sunce sve do zalaska – objasnila je arhitektica.
Glavna kuća, u sklopu koje je i garaža, skriva veliki dnevni dio s visinom prostora u sljemenu krova od više 7 metara s kuhinjom i blagovanjem, dok se u potkrovlju skriva glavna spavaća soba s kupaonicom te dodatne dvije sobe s kupaonicom. Donji i gornji kat spaja otvoreno drveno stubište koje je ujedno i ukras prostora. Objekt koji se spaja na kamenu kuću u “L“ zamišljen je da može primati goste te ima dvije zaista raskošne sobe s vlastitim kupaonicama. U tom objektu se nalaze i teretana, kupaonica i sauna.
Materijali koji su korišteni pri gradnji su prirodni, korišten je brački kamen, borovina, a arhitektici je bilo jako važno da se kuća arhitekturom i okolišem uklopi na samu lokciju, u čemu je, svjedočimo, itekako uspjela.
Kad je pak pitamo što je bilo najizazovnije, kaže:
– Najizazovnije je bilo ostvariti zamišljeno jer nema puno izvođača na tom području koji imaju iskustva s ovakvim objektima. Interijer svojim uređenjem prati eksterijer te je također od prirodnih materijala i u neutralnim tonovima, s dodatkom zemljanih tonova, poput tona terakote te svijetloplave. Sobe su u svjetlijim tonovima te je tako postignuta svježa i ugodna atmosfera. Kupaonice su u keramici te podsjećaju na talijanske vile. Podovi su od lijevanog prirodnog cementnog materijala, a ploče za umivaonike su od bračkoga kamena. Drveni parket u boravku i sobama je gotovi hrastov parket širokih i dugih daski.
Također je bitna rasvjeta, koja se sastoji od funkcionalne, dekorativne i ambijentalne indirektne rasvjete, a sve tri komponente su bitne za cjelinu prostora i dobivanje željene atmosfere. Za kraj jedna od zahtjevnijih situacija koja pokazuje koliko se o projektu promišljalo:
– Konstrukciju smo željeli dobiti bez horizontalnih razupora, pa smo se, u dogovoru sa statičarem Tarnikom, odlučili na čeličnu grede ispod sljemena konstrukcije, koja se vidi u dijelu boravka koji ima punu visinu te na katu, što je pridonijelo modernom izričaju kuće. Također, objekt u kamenu ima pokrov od prave kupe, koja se slaže po starinskom načinu i koju smo morali dobaviti iz Španjolske jer je kod nas više nema. Tako je kuća jedan sklop starog načina i suvremenog načina gradnje – objasnila nam je arhitektica i naglasila kako je sjajne energetske učinkovitosti pri čemu joj je pomogao i suradnik na projektu profesor Arhitektonskog fakulteta Mateo Biluš, koji je, kaže Mirta, najveći stručnjak na tom području i rješavanju tih detalja.
Rezultat te suradnje je debela toplinska izolaciju, stijene niskog koeficijenta energetske učinkovitosti, podno grijanje, dvostrano prozračivanje, dizalice topline i sve ostalo potrebno za građevine dobre energetske učinkovitosti.
