Iako smo kao malo koja zemlja, zbog svoga zemljopisnog položaja idealno tlo za proizvodnju gljiva, u Hrvatskoj je uzgoj te, inače na tržištu popularne kulture koja se koristi kao namirnica ali i kao lijek, vrlo nizak. Na nedovoljnu komercijalnu proizvodnju ne utječe, kako bi na prvu pomislili, slaba zarada. Uzgoj gljiva je djelatnost od koje se može sasvim dobro živjeti.
– Ako se ozbiljno pristupi uzgoju, može se ostvariti pristojan prihod. Uzgoj jestivih gljiva je intersantan izvor dodatnih prhoda na OPG-u, jer uz relativno mala početna ulaganja možete brzo vratiti uložena sredstva te ostvariti prihod – kazala je agronomkinja Marija Petir iz sisačke Savjetodavne službe. Savjetuje da je bolje krenuti s manjim površinama, te se najprije upoznati s kulturom a zatim povećati površinu. Pritom je bitno planirati i prodaju. Jer, kako su gljive vrsta koja se ne može dugo skladištiti, kada dođe berba moramo imati osigurane kanale kako bismo plasirali urod.
– Gljive možete uzgajati i u staklenicima ili plastenicima, no u njima je malo teže održavati konstantnu temperaturu – dodaje Petir. Osim u supstratu, gljive se uzgajaju i na drvetu i u tom slučaju ne trebate nužno zatvoreni prostor. No, vanjski prostor je dodatni rizik jer ne možete diktirati i kontrolirati uvjete proizvodnog ciklusa kao u zatvorenom.
Komercijalno gljivarstvo bi svakako trebalo biti zastupljenije i zato što posrijedi nije zahtjevna kultura, naročito bukovače. Uzgoj je prilično jednostavan: potrebno je nabaviti gotov, necijepljeni supstrat te stvoriti odgovarajuće uvjete, svjetlost, toplinu, vlagu i redovito provjetravati te nakon otprilike dva-tri mjeseca brati. Ključan faktor pri uzgoju je dovoljna količina vlage u supstratu, koji je, nažalost, uglavnom iz uvoza.
No, rijeki se odlučuju na uzgoj pa im je bolja varijanta berba u šumama. Gljive se mogu brati gotovo cijelo ljeto, ali najviše gljiva nalazi se u jesenskim mjesecima. Pretpostavlja se da u Hrvatskoj postoji oko 4500 vrsta gljiva, a prilikom berbe morate biti iznimno oprezni i pronaći one prave. Osnova kod branja gljiva je branje isključivo onih za koje ste 100% sigurni da su jestive.
Najbolje lokacije za branje gljiva pronaći ćete na hladnim i vlažnim područjima. Unutrašnjost Hrvatske, Gorski Kotar, okolica Zagreba ili Slavonske šume dom su brojnim šumskim gljivama. Iako se mogu brati u svako doba dana, najbolje ih je brati ili u rano jutro nakon kiše, ili u sumrak, kada ćete ih pronaći najviše. Naravno, ako znate da je neko područje iznimno popularno za gljivarenje, krenite ranije da uberete što više.
Ako se odlučite za branje na jesen u šumi možete pronaći svašta. Pravi vrganji, sunčanice, gomoljače, golubovače, srnjače, bukovača, crne trube. Osim da obratite pažnju na gljive koje ćete tražiti na jesen, postoji još nekoliko pravila kojih se trebate držati. Hrvatske šume obvezuju građane da izvade Dozvolu za branje nedrvnih proizvoda što uključuje i gljive. Preporučena količina gljiva koje možete ubrati u jednom danu je 2 kilograma, a čak 350 vrsta je zabranjeno brati i zaštićeno. Bez dozvole riskirate kaznu i do 1000 eura.
Gomoljače, među koje spadaju intenzivni tartufi, beru se u jesen i zimu. Na našem području nalazimo ih najviše u Istri, gdje je gastronomija s ovim gljivama podignuta na visoku razinu. Specifičan i intenzivan okus, bogati proteinima i vlaknima savršeno se spajaju s umacima, tjesteninama i mesom.
Vrganj je vječni klasik. Bijelo okruglo tijelo sa smeđim klobukom, pun je bjelančevina, minerala i vitamina. Sve do listopada ih možete naći u unutrašnjosti Hrvatske. Vrganj se u gastronomiji koristi na razne načine, od umaka i prženja svježe gljive do sušenja i konzerviranja kako bi se koristili cijelu godinu.
Sunčanica naizgled liči na suncobran, a ako ima mekani prsten, znat ćete da je sigurno prava i jestiva. Velika bijela gljiva često se peče poput pljeskavice i koristi kao zamjena za meso u burgeru. Bukovača raste pod starim bukvama, vrbama i jablanima. Raste u kasnu jesen, pa je idealna za vrijeme kada sezona drugih gljiva već završi.Uz gljive, ostali šumski plodovi su kesteni, aromatično, jestivo i ljekovito bilje šumske bobice i slično.
- Svim sakupljačima šumskih proizvoda za osobne potrebe omogućena je samostalna izrada dozvole putem naše web aplikacije koja je objavljena na portalu Hrvatskih šuma i možete ju pronaći OVDJE. Dozvola se izrađuje za tekuću godinu i važi do 31. prosinca iste godine. Izrađuje se tako da se odabere uprava šuma podružnice na čijem se području sakupljaju biljke i gljive, a zatim se odabiru zakonom dostupne biljke za sakupljanje. Zakonom dostupne biljke su one koje nisu strogo zaštićene vrste čiji je popis definiran pravilnikom o strogo zaštićenim vrstama. Izrada dozvole potpuno je besplatna - stoji na web stranici Hrvatskih šuma.
Nova dozvola treba za svaku podružnicu, a lista proizvoda koja se nalazi na dozvoli se može nadopunjavati.
- Po završetku izrade, sustav generira dozvolu u obliku PDF-a koju automatski isporučuje korisniku na registrirani mail - objasnili su iz Hrvatskih šuma proceduru.
Važno je da berač ima dozvolu koju može pokazati službenoj osobi, a ona može biti i na mobitelu, ali i na papiru.
U slučaju da se berači ne služe računalom i ne mogu ishoditi digitalnu dozvolu, još uvijek svoj zahtjev mogu uputiti dolaskom u šumariju ili podružnicu ili isti poslati putem pošte i dozvolu će dobiti na kućnu adresu. Naravno, i dalje besplatno.
Nadzemnih gljiva smije se ubrati do tri kilograma dnevno, kestena smijete skupiti do deset kilograma, a isto vrijedi i za druge plodove. Smijete pobrati i dva kilograma češera, potom pet komada lukovica, gomolja ili korijena. Također smijete iz šume iznijeti i kilogram listova ili cvjetova, busen mahovine.
Da bismo se upustili u branje jestivih gljiva, najprije treba savladati osnovna znanja i pravila. Prvo - gljivu treba znati sa sigurnošću identificirati. Kod upoznavanja jestivih gljiva ne valja odmah ići “u širinu”. Korisnije je i sigurnije dobro upoznati desetak jestivih vrsta, nego stotinjak površno. Fotografija na kojoj se vjerno vide nijanse boja i detalji, ne smije biti jedini siguran element za prepoznavanje. Sve osobine nađene gljive moraju se poklapati ne samo s fotografijom nego i stručnim tekstom o određivanju vrste. Primjerice, proučava se klobuk; ima li gljiva listiće ili pore; kakav joj je stručak... Nakon što smo gljivu dobro promotrili, potrebno ju je poprijeko prerezati kako bismo utvrdili boju njezina mesa. Važno je znati da pojedine jestive vrste gljiva na prerezu ispuštaju mlijeko, a neke mijenjaju boju. Sve to treba usporediti s opisanim karakteristikama. Gljivu bez bojazni možete pomirisati, ali ako ne znate o kojoj je vrsti riječ, nikada nemojte kušati gljivu vrhom jezika da odredite kakav okus ima! Osim što nepoznata gljiva može biti teška otrovnica, ima i jestivih gljiva koje su sirove otrovne - objasnio je Matija Josipović.
Odlična su mjesta za branje gljiva šume koje su istodobno sunčane i vlažne, jer gljivama treba dovoljno vlage i pogodna temperatura. Gljive se beru i po livadama i poljima, no izbjegavajte područja koja se posipaju umjetnim gnojivima i koja su tik do ceste. Općenito treba izbjegavati sakupljanje gljiva u onečišćenom okolišu - dodaje.
Ističe kako se pravi poznavatelj i ljubitelj gljiva postaje - polako, a ovo su neki od glavnih savjeta:
- Sakupljajte samo one gljive koje dobro poznajete! Pritom birajte samo one cijele, s klobukom i stručkom.
- Ne berite i ne jedite gljive koje su na bilo koji način sumnjive: premlade, prestare, presitne, oštećene, smrdljive, promočene, gorke, ljute...
- Ne jedite gljive koje ste dobili od “dobrog“ samoukog poznavatelja gljiva.
- Nemojte sjeći gljive nožem ili ih rukom naglo izvlačiti iz zemlje. Gljive su samo plod koji ispod sebe u zemlji ima razgranatu mrežu micelija. Oštećenjem micelija gubi se mogućnost da u neposrednoj blizini tijekom sezone naraste nova gljiva, ali se i umanjuje mogućnost da se na tom području pojave gljive i sljedeće sezone.
- Najbolji je način branja gljiva lagano uvrtanje tijela gljive u jednu ili drugu stranu, sve dok joj cijeli stručak ne bude izvučen iz zemlje.
- Ubrane gljive odmah očistite od zemlje i drugih nečistoća. Odložite gljive u prozračnu košaru pazeći da ne bude prenatrpana. Ne miješajte u košari jestive sa sumnjivim ili otrovnim gljivama.
- Po dolasku kući sve pomno pregledajte i odstranite svaku gljivu u čiju jestivost niste potpuno sigurni. Ne eksperimentirajte na sebi i svojim bližnjima s jestivošću nedovoljno poznate gljive!
- Gljive za koje ste posve sigurni da su jestive, dobro očistite prije pripreme jela. Odstranite ostatke zemlje, lišća ili iglica, ali ne perite ih ako to nije nužno. Gljive pranjem gube aromatičnost.
- Jela od gljiva pripremite isti dan nakon branja ili eventualno drugi dan, ili gljive odmah očistite i konzervirajte.
Ako je branje gljiva besplatno, čemu onda aplikacije, rezervacije, dozvole, papiri, mobiteli i ostale izmišljotine? Izmišljavanje novih igračaka državnim besposlenim uhljebima koji se po cijele dane, mjesece i godine premještaju sa stolice na stolicu i ne rade pod milim Bogom ništa? Da se igraju excell tablicama, za koje će sami sebi izmišljavati rokove i u krug ih bespotrebno slati od poslovnice preko podružnice do središnjice i natrag? Hoće li biti dozvola preko veze? Kome to treba zaboga miloga osim neodoljivog uhljebničkog poriva da se građani tlače, zaje.avaju i maltretiraju?