Naslovnica Zeleni trendovi Zlata vrijedan

Oživjeli staro guvno u kojem se uza zvuk lijerice opet pleše linđo

Kada je Željko Laptalo ostao bez posla, od neimaštine su ih spasili ručni rad njegove supruge Željke i ustrajnost da iz pepela podignu u ratu uništenu obiteljsku starinu koju sada posjećuju gosti iz cijelog svijeta.
14. lipnja 2017. u 10:38 0 komentara 2478 prikaza
Foto: Grgo Jelavić/Pixsell
Pogledajte galeriju 1/5

Na ulazu u Gromaču, seoce u Dubrovačkom primorju u kojemu završavaju i cesta i Hrvatska, a s druge je strane Spasova brda Republika Srpska, fotografija je dviju nasmiješenih djevojčica u narodnim nošnjama.

OPG Vidas šampionski paški sir i ulje Kad su ostali bez posla, žena ga je uspjela nagovoriti na ovčarstvo

To su sestre Kate i Nike, snimljene prije nekoliko godina, nekako u vrijeme kada su njihovi roditelji Željka i Željko Laptalo u tome seocu dvadesetak minuta vožnje udaljenom od Dubrovnika doslovno iz pepela podignuli seljačko domaćinstvo. U ratu uništenu dva i pol stoljeća staru kamenu kuću i imanje Željka i Željko uspjeli su uz pomoć sitnih kredita i otplata na rate i obnoviti i lijepo urediti pa danas proizvode sa svog obiteljskog gospodarstva – od pršuta, povrća, maslinova ulja, rakija i vina do dubrovačkih slastica poput arancina, pandišpanja, rozate... - poslužuju gostima koji ondje dolaze iz svih krajeva svijeta.


Otvarajući vrata komina – nekoć središnjega mjesta svih događanja, u kojemu se jelo, pilo i zabavljalo – u kojem društvo pravi kobasice, suše se pršuti i meso i pod pekama raznih veličina peku meso i kruh – Željka Laptalo iz stvarnosti nas uvodi u neka prošla vremena. Pripovijeda kako se na guvnu što se nalazi pokraj komina – okrugloj površini popločenoj kamenim pločama – mlatilo žito, bilo ručno bilo da su po njemu u krug hodali tovari. – Bilo je to mjesto kruha i igara. Nedjeljom i blagdanom mladi su tu balali lindžo, ovdi su se rađale prve simpatije, faćkanja... Ispod kuće bila je kamena konoba, nasuprot nje pojat (staja) i tor. - Ovo je patrijarhalna sredina u kojoj je svak tija imati muško dite kojem bi sve ostavija, inače bi se kuća gasila. A u Željkovoj familiji dvi generacije nije bilo muški pa je baba Mare sve ostavila ćeri Kati, a ona kad se udala za Željkova oca nije prešla k njemu na selo nego su živjeli u braku, ali svaki na svome, da ova kuća ne propadne. U 44. godini je rodila moga muža i dala mu ime Željko jer je bio jako željen. Majci u čast, Željko je kuću nazvao vila Kate, a sobe se zovu Mare, Kate i Nike, u čast ženama na kojima su počivala i počivat će sva četiri kantuna – u dahu izgovara Željka, od 2000. udana za Laptala.

OPG Sandra Babac ZLATA VRIJEDAN Ostavila je grad i posao novinarke na HTV-u. Kuha pekmez i sretna je

Kupili su supružnici stan u Mokošici i ondje bili neko vrijeme dok Željku jedna žena nije pitala bi li htjela u Gromači primati goste. Nije tad bilo ni konobe ni komina već je u sobicu veliku desetak kvadrata stavila staru trpezu za šestero, na prozore zavjese od jute, ubacila još poneki detalj i Laptalovi su bili spremni za “turizam”. - Počeli smo baš s ničega, al ja sam mislila da treba probat, a Željko je bio protiv. U prvoj grupi gostiju najavilo mi se njih desetero, a za našu trpezu stane šest! Pomislila sam - što ću sad? Željko je ubacija betonske blokove i daske, ja sam to uredila i na kraju je sve bilo slatko i lijepo. Tražila sam da mi na zidu napravi police, za prodavat. Pita me a što ću to prodavat kad ničeg nemamo. Ćeri su bile još male i ja san brzo ogulila etikete s bočica njihova soka, ukrasila ih, u nji rastočila rakije... Još ko malu baba me naučila plesti, govoreć da sve triba radit. Ubadala me igla, govorila san joj da mi to ne triba, da ću si nać bogataša... A baba je rekla da moram i da ako mi to jednoga dana ne bude hrana, da će mi bit hvala. Izvukla sam pune kufere pletenja i stavila na policu – govori 46-godišnja Željka.

Od prvih gostiju Laptalovi su dobili pohvale. Njihovi počeci poklopili su se sa Željkovim otkazom. Bili su došli dani kad ih je Željkin ručni rad hranio... Smišljali su što će, nije bilo novca za kvalitetna ljepila pa bi s bočica otpadale školjke... Željka je obilazila turističke agencije, govorila bi im da bi primala goste na objed u Gromači, u agencijama su saslušali, no kad bi došli vidjeti kamo bi to slali ljude, odmahivali su glavom misleći da je luda. Za to vrijeme Željko je razrušene pojat i tor strpljivo uređivao, a kad bi netko nazvao kući i pitao za njega, kćeri su mjesecima govorile da je “tata u pojatu”. Danas je tu konoba u koju stane 50 osoba. Stolovi i klupe su od drveta, a kameni zidovi ukrašeni su fotografijama obitelji. Trinaest godina k Laptalovima dolaze američki umirovljenici u dobi od 60 do 100 godina. Ima tomu nekoliko godina kada je nekoj Amerikanki za oko zapela jedna od fotografija. – Ja ovakvu sliku imam u torbi – kazala je i izvadila je. Riječ po riječ i rasplelo se klupko – tri brata babe Kate bila su emigrirala u Kaliforniju, a kako su Željkove i mati i baka umrle mlade o tome se u obitelji i nije znalo.

Vrgoračko vrhunsko vino Odustao je od uzgoja jabuka i hladnjaču pretvorio u podrum za trnak i rukatac

– Ta Ivana ima 85 godina i ista je ka Željkova mati. Lani nam je dovela od sve Katine braće djecu, njih dvanaestero. Bilo nam je baš lijepo. Jedan se od njih sjetio kako mu je đed, kad bi se naljutio, govorio: buzdo jedan – kaže Željka. U toj su konobi američki rođaci Laptalovih imali prilike vidjeti suvenire koje Željka izrađuje, a među kojima su i ručno pengana jaja. - Jaja se ispušu, moja mati i sestra potroše ih u kuhinji, a ja ljusku najprije oslikam voskom, a onda kuvam u starinskim, crvenim bojama. Na mojim penganim jajima starinski su motivi, a karakteristično za takva jaja jest da je s obje strane identična slika dok se sa strane ispisuju poruke. Nekada, kad nije bilo mobitela i Facebooka, mlade cure su penganim jajima darivale simpatije i iz poruke je sve bilo jasno – kaže majstorica u spravljanju maneštre, kruha, slastica, suvenira...


Njezin je Željko meštar od peke, maslina, loze i vrta. Sve obrađuje i radi sam, na tržnici u Dubrovniku prodaje voće i povrće, a pomoć ima jedino u berbi 200 maslina i 800 panjeva loze. - Sad sam zadovoljan što Željka nije odustala – kaže dok njegova supruga u starome kamenom podrumu ispod kuće toči rozalin, liker iz starinske mirisave ruže čiji je grm odmah pokraj komina i guvna u kojemu se i danas zabala linđo, uza zvuke lijerice. U toj idili Gromače i pod krošnjom košćela i u konobi i u podrumu lako je moguće otploviti u neka prošla vremena kada je ovdje radila škola i kada je tu bilo više od stotinu stanovnika.

OPG Milan Janković ZLATA VRIJEDAN 'Bučino ulje je penicilin za prostatu, heljdu traže dijabetičari, a ulje lana je antikancerogeno' OPG Franco Dešković Zlata vrijedan Majstori za teran, ulje, peku i pršut OPG Radoslav Županović ZLATA VRIJEDAN ‘Stvarno bi bilo glupo ne uzeti novac koji je Europa osigurala i namijenila za poljoprivredu’

OPG Željko Laptalo

Od ove sezone na katu kuće Laptalovih je i lijepo uređeni i opremljeni apartman s tri spavaće sobe, velikim dnevnim boravkom i kuhinjom te dvije kupaonice, kategoriziran s četiri sunca. Možda ne već ovoga ljeta, ali sljedećega sasvim sigurno gosti Laptalovih moći će se kupati u bazenu koji se upravo gradi. - Ljudi su nam dali povjerenje i mi smo ga opravdali. A bez Željka ja ne bih ništa mogla – kaže Željka Laptalo, koja se brine da gosti iz njihova domaćinstva odu zadovoljni jer su ovdje jeli autohtone specijalitete Dubrovačkog primorja koje je pripremila, uživali u prirodi i sa sobom ponijeli suvenire – Željkinih ruku djelo. Ponudu svog seljačkog domaćinstva Laptalovi su opisali na www.laptalo-agro.hr

Elipso

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.