U cvjetnim posudama na balkonu Zagrepčanke Tanje Herr najmanje je cvijeća. Raste tu začinsko bilje, a zasađene su i rajčice, luk i jagode. Planira naša čitateljica posijati i rotkvice, a vjerojatno i paprike.
– Prošle godine ubrali smo 38 paprika, a izrasle su i iz sjemena koje sam posijala iz rogova kupljenih na placu – kaže T. Herr. Dodaje kako bez obzira na užurban gradski život i puno vremena koje provodi na poslu uvijek nešto uzgaja. Zimi su to klice, kojima nadopunjuju potrebe za vitaminima, a od proljeća do jeseni sadi začinsko bilje. No, od prije dvije godine, kad je bila na tečaju permakulture, na svojem balkonu uzgaja i povrće.
Među začinskim biljem je i vlasac koji je posađen prošle godine, trenutno pun cvjetova
Od proljeća do jeseni
Iako ima tek nešto više od šest četvornih metara, balkon je prilagođen za život u prirodi. Tu je roštilj, a na ogradu su uz pomoć posebne konstrukcije, čiji autor je naša čitateljica, inače arhitektica, postavljene cvjetne posude. A u njima od proljeća do jeseni uvijek ima nešto za ubrati. Peršin i vlasac, koji je prepun cvjetova, posijani su prošle godine, a isto tako i luk srebrenac i ljutika. Tu su i smilje, komorač i mažuran, a u cvjetne posude zasađene su i jagode.
– Nakon početnog neuspjeha, kad mi je vjetar iščupao flance paradajza, primila sam se posla i napravila i ogradu za koju sam ih vezala – objašnjava T. Herr i dodaje kako je iščupani paradajz pronašla u parku ispred kuće. Pokupila ga je i stavila u vodu. Zaboravila je na njega, a onda je slučajno primijetila da je preživio i razvio novo i bogato korijenje.
– Vratila sam ga na balkon i iz velike ljubavi dobro prihranila, zbog čega je već drugi dan uvenuo i požutio – priča nam čitateljica. Tada je shvatila da i previše ljubavi može biti kobno pa se prilagodila permakulturi i pušta biljke da se same brinu za sebe. Tako su rajčice brali i kad je lišće na biljkama već bilo posve žuto i gotovo uvelo.
– Prošle godine paprike su mi napale uši. Onda su došle buba mare koje su sredile uši. Nemam puno vremena baviti se s biljkama, najčešće to radim ujutro. Kako ne pijem kavu, ja to vrijeme iskoristim za zalijevanje i kopanje po zemlji – kaže arhitektica i ističe kako u cijeloj priči nisu važne rajčice, rotkvice ili paprike, važna je meditacija i prilagodba užurbanom životu.
Poznati neboder
Ove godine sama je uzgojila i presadnice, a sjeme je po-sijala u rolice od wc-papira, onako kako to rade pravi permakulturnjaci. Posijala je tri vrste cherry rajčica, crvene, bijele i kruškolike. Sjeme za crvene rajčice sačuvala je od svojih prošlogodišnjih plodova.
– Supstrat u koji je zasađeno bilje isti je koji se koristi za krovne vrtove. Ima dovoljno zraka, zadržava vlagu, a iz njega se sve lako iščupa jer je rahli – objašnjava Tanja Herr.
U njezinom povrtnjaku na balkonu smilje je preživjelo zimu, a naša čitateljica nestrpljivo očekuje i prve cvjetove. Rastu na balkonu i sedumi i karanfili, a kad sve procvjeta svako jutro donosi neki novi početak. neku novu priču. I po njima se prepoznaje neboder koji je poznat već odavno, od vremena Smogovaca koji su u njemu živjeli.
