Antun Madžar iz Brodskog Stupnika pčelarstvom se bavi već gotovo 40 godina. Do 1991. imao je kamion i svake godine selio je košnice, a po završetku Domovinskog rata stjecajem okolnosti postao je stacionirani pčelar s 40 pčelinjih društava u Brodskom Stupniku kod Slavonskog Broda.
Pripremne radnje za zimu odradio je već odavno, ali ovogodišnje atipične vremenske prilike, prohladno i kišovito proljeće koje je rezultiralo slabijim prinosima te osobito iznimno topla jesen natjerali su ga da i u listopadu obilazi svoje zajednice.
Otopina šećera i vode
Iako je već sredina jeseni, pčelinja su društva još uvijek aktivna i pčele izlaze van iz košnica.
– Priprema pčelinjih društava za prezimljavanje prvenstveno ovisi o tome kakvi su vremenski uvjeti i kakve su bile paše. Ove godine bagrem je podbacio jer su u vrijeme cvatnje bile velike oborine. Pčele su s livade prikupile nešto cvjetnog, odnosno livadskog meda za sebe i za zimu – kaže Madžar, čiji godišnji prinosi inače budu do 35 kilograma meda po košnici, ali ove je godine zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta imao u prosjeku jedva dvadesetak kilograma.
Da bi se pčelinja društva mogla pravilno pripremiti za prezimljavanje, potrebno je već polovinom srpnja detaljno pregledati svaku košnicu. Prema "snimljenom" stanju radi se novi raspored u košnici, a tom prilikom dobro je pregledati i same stranice košnice.
Tri osnovna parametra o kojima treba voditi računa i čemu ovise brojnost pčela i količina prinosa su zdravlje pčela, prihrana i borba protiv varoe.
Treba utvrditi jačinu pčelinjeg društva, količinu i kvalitetu hrane u košnici, postojanje matice i njezinu kvalitetu te stanje saća i zdravstveno stanje pčela radilica i legla.
Madžar objašnjava kako pripreme za uzimljavanje zajednica obično počinju početkom kolovoza. Svakoj zajednici treba osigurati 10 do 15 kilograma meda za kvalitetno prezimljavanje. Ako se procijeni da pčele nemaju potrebnu količinu meda, vrši se prihrana šećernim sirupom, odnosno otopinom šećera i vode u omjeru 2:1. U litri vode prokuha se dva kilograma šećera koji se onda daje pčelama kao hrana za zimu. Prihrana u kolovozu već treba biti završena kako bi pčele do kraja rujna mogle preraditi, odnosno izventilirati višak tekućine iz sirupa.
U to vrijeme obično je već završeno i tretiranje protiv varoe.
Preventivno i pravovremeno tretiranje adekvatnim sredstvima protiv varoe ne smije izostati, jer prisutnost ovog nametnika u većem opsegu izrazito se štetno odražava na prezimljavanje pčelinjeg društva. U slučaju toplijeg vremena u zimskom razdoblju preporučuje se još jedan tretman oksalnom kiselinom kako bi se uništio eventualni ostatak varoe.
– Temperatura se u listopadu obično snizi, matica prestane nesti i za prezimljavanje ostaju samo pčele koje će dočekati proljeće. Međutim, ove godine zbog izrazito toplog vremena pčele još uvijek izlaze van, nose pelud i potiču maticu na nesenje. Stoga bi moglo doći do problema s varoom jer, dok god ima legla, varoa se širi – ističe Madžar.
Ako se prihrana i tretman protiv varoe ne obave na vrijeme, to može dovesti do uginuća pčelinjih zajednica. Ako društva oslabe i ako nemaju dovoljne hrane, pčele će u najmanju ruku oslabjeti pa će im na proljeće trebati puno vremena da se obnove. Takva je društva teško ojačati do glavne paše, tako da na kraju obično dolazi do propadanja.
Pčelari su ove godine izgubili 70 posto bagrema, koji je u Slavoniji i Posavini uglavnom glavna pčelinja paša. Kesten je također podbacio, a veće količine izvrcali su jedino pčelari koji su išli na suncokret.
Potvrđuje to i Toni Guberac iz Slavonskog Broda, koji već dulji niz godina seli svoje košnice. Ove sezone selio je više od 140 košnica, pa su mu prinosi bili nešto bolji nego kod stacionarnih pčelara, ali također znatno niži od uobičajenih.
Prvi dio godine bio je, kako sam kaže, živi očaj. On je s jednim kontejnerom bio u šumama Dilja, a drugi je vratio kući. Kod kuće nije izvrcao doslovno ni kilograma, dok je iz šume donio samo 10 kg po košnici. Amorfa je gotovo u potpunosti izostala, na kestenu je izvukao vrlo malo, a jedina koja se pokazala plodonosnom bila je livadska paša.
Sve skupa prikupio je oko pet tona meda pa je na kraju ipak zadovoljan.
– Postoji jedna pčelarska poslovica koja kaže: Med na kotačima rodi! Bez seljenja obično nema znatnijeg prinosa. Rijetka su mjesta koja mogu osigurati dvije ili tri paše – kaže Guberac.
Što se tiče priprema za prezimljavanje, Guberac objašnjava da je ova godina specifična po tome što uopće nije morao prihranjivati pčele. Jedino što je napravio bilo je tretiranje protiv varoe, što općenito smatra najvažnijim u pripremi košnica.
– Ako se ne riješite varoe, ostat ćete bez pčela. Ako se niste pozabavili time ili ako to niste napravili adekvatno, ispadate iz igre. Druga stvar je prihrana, a treća saniranje i spajanje slabijih društava kako ne bi došlo do jesenske grabeži – ističe Guberac.
