Iako neke ljetne cvjetnice traju, odnosno cvatu, sve do kraja listopada, što uvelike ovisi o njezi, tlu, ali i vremenskim uvjetima, možemo reći da je njihovo vrijeme na zalasku i da će biti sve manje cvjetnog šarenila na našim balkonima i vrtovima. Umjesto novih cvatova i latica, cvijeće se počinje sušiti jer su ga visoke temeperature iscrpile.
Kako vaš cvjetnjak ne bi najednom ostao bez boja i mirisa, pripremite se za sadnju jesenskih cvjetnica koje će doći na njihovo mjesto. Ili, ako je riječ o trajnicama, onda pored njih. Iskusnije vrtlarice znaju da je pametno kombinirati jesenske, ljetne i proljetne sadnice, tako da se vrste i cvatnja samo smjenjuju jedna za drugom, a vrt je uvijek zanimljiv i uvijek u njemu ima cvijeća koje cvate.
Ako to niste učinili već prije, kraj ljeta idealno je vrijeme za sadnju jesenskih trajnica. Za početak, neka to budu poznate cvjetne vrste – sunčana (heliopsis) i zvjezdan (aster). Njihove raskošne boje uljepšat će svaki vrt, ulazni prostor ili balkon i učiniti ih atraktivnima. Jastučasti zvjezdan ili aster dolazi u nekoliko boja (ružičasta, ljubičasta, bijela, tamno crvena...). Može narasti do pola metra, ali možete ga mirne savjesti zasaditi u tegli koja će ograničiti njegov rast. Nisu zahtjevni i nećete se puno mučiti oko njihova uzgoja. Trebate im samo osigurati puno sunca i redovitu prihranu. Zasadite ih u propusno i umjereno vlažno tlo. Redovito ih zalijevajte, ali umjereno i cvast će do kasne jeseni.
Sunčana ili heliopsis, cvijet intenzivnih žutih cvjetova može narasti čak preko jednog metra ako ga zasadite u grmu. Nije zahtjevan za uzgoj, a najbolje uspijeva na sunčanim mjestima i u vlažnom tlu. Redovito ga i obilno zalijevajte te prihranjujte. Dobro podnosi zimu, pa je možete saditi i u krajevima u kojima temepratura često ide ispod minusa. Ako ste zaljubljenik u vrtlarenje i u cvijeće, bilo na gredicama u vrtu, bilo u teglicama na balkonu, vjerojatno želite imati balkon u cvatu što duže. Da biste u tome uspjeli ključno je znati redosljed sadnje kako biste uvijek imali barem jednu vrstu u cvatu, tijekom cijele proljetno-ljetno-jesenske sezone. Većina trajnica koje kupujemo u rasadnicima raste u uzgojnim posudama, tzv. kontejnerima. Zahvaljujući tome mogu se saditi u bilo koje doba godine, osim kada je tlo smrznuto.
Uz gore navedene trajnice, sad je idealan trenutak za sadnju bugenvilije. Bugenvilija je krupna, visoka penjačica koja bez problema može narasti više od desetak metara u visinu i nositi golemu količinu lišća i cvjetova. Kako bi podnijela sav taj teret, njezino deblo mora biti snažno i široko. Upravo zato ova se penjačica ne smije saditi neposredno uz zid kuće, već na udaljenosti od najmanje 30-ak cm. No to nije jedino pravilo. Jednaku pažnju važno je posvetiti i dubini sadnje. Naime ove se vrsta, za razliku od većine drugih trajnica, mora saditi dublje nego što je rasla u uzgojnoj posudi. Na taj način biljka ima veće šanse da preživi hladne zapuhe bure i niske temperature koji su, kako kaže, najčešći uzrok propadanja bugenvilije.
Bugenvilija (bugenvila, bogumila) biljka je koja voli mnogo sunca, pa o tome svakako treba voditi računa pri sadnji. No čak i ako je posadimo duboko, na sunčanom mjestu i redovito zalijevamo nakon sadnje, uspjeh može izostati. Naime treba znati da je bugenvilija podrijetlom iz tropskih predjela Južne Amerike, gdje prolazi razdoblje mirovanja i razdoblje intenzivnog rasta i cvatnje. Budući da se cvatnja poklapa sa sezonom kiša, bitno je da bugenviliji svakako tijekom proljeća i ljeta osiguramo dosta vode, zimi zalijevanje treba doslovno zaboraviti. Cijet bugenvilije veoma je malen i relativno neugledan. Osnovu boje i ljepote nose pricvjetni listovi, tzv. brakteje.
