Prednost kasnoljetne i ranojesenske sjetve i sadnje jest iskorištavanje površine i opskrbljivanje povrćem u zimu i/ili rano proljeće. Biljke za svoj rast zahtijevaju hranjivo i vlažnost, što ne mora direktno ovisiti o vrtlaru. Sunce će biti niže na obzoru pa vlaga iz tla neće tako brzo ispariti. Biljke je dovoljno samo zaliti nakon sjetve ili sadnje. Na ovaj se način povrtnjak priprema za iduću sezonu.
Ako se odlučite sjetvu i sadnju odgoditi za proljeće, tlo se može pokriti perforiranom PE folijom, sijenom, piljevinom, starim novinama itd. To će spriječiti rast korova, a preostale uništiti. Malč će smanjiti isparavanje vode i spriječiti eroziju, koja je moguća zbog obilnih zimskih oborina. Tijekom godine potrebno je povremeno provjeriti vlažnost tla.
Biljke koje su u suhom tlu neće moći preživjeti zimu, kao ni u prevlažnom. Evo biljaka koje su idealni „kandidati“ za jesensku sjetvu i sadnju, a s njima eksperimentirati možete i u balkonskim teglama: poriluk, kupusnjače, špinat, omiljene zimske salate...
Poriluk je jedna od kultura koje su vrlo zahvalne za uzgoj. Može se saditi u proljeće, ali i početkom rujna. Ako sad planirate sadnju, dobro je znati da će vam ovo zdravo povrće uspjeti i u teglici na balkonu jer je prilično nezahtjevno za uzgoj. Poriluk nije pretjerano zahtjevna kultura za uzgoj, tako da se ne morate bojati neuspjeha. Kako će se razvijati, ovisi o mnogim faktorima poput sastava tla, pozicioniranosti u vrtu, ali i presadnicama koje ste zasadili. Ako ih niste sami uzgojili iz sjemena, nabavite ih na tržnici. Kako biste dobili kvalitetne presadnice, raspitajte se kod onih koji imaju iskustva u tome – preporučit će vam najboljeg uzgajatelja. Ono što svakako nemojte pokušavati jest sijati sjeme poriluka direktno u gredice jer neće uspjeti. Poriluk najbolje uspijeva na suncu ili u polusjeni, u vlažnom, glinastom tlu – i ako ga sada zasadite, moći ćete uživati u njemu cijele jeseni. Ako temperature u rujnu budu visoke, možete povremeno zaliti gredice s porilukom. Nakon vegetacije poželjno je skratiti listove kako bi bili što deblji. Nemojte ga brati prije nego što naraste minimalno 20 cm. I ako ga sada zasadite, moći ćete uživati u njemu tijekom cijele jeseni.
Kineski kupus još je jedna super kultura za sadnju krajem ljeta. Bitno je da temperatura u vrijeme sadnje i vegetacije ne bude ispod 7 stupnjeva. Sada je pravo vrijeme da kupite njegove sadnice i nađete mu mjesto u svome vrtu. Sadite ga i njegujete isto kao i kupusnjače i u tlo koje je pogodno za njihov uzgoj. Vlažno i propusno tlo za kineski kupus bit će pravo rješenje. Ako je zemlja odviše tvrda, slabije će uspjeti. Ako ste se odlučili na sadnju kineskog kupusa, pazite da sadnice budu udaljene jedna od druge oko 30 cm. Nakon sadnje redovito zalijevajte sadnice, jer kupus ima plitko korijenje koja zahtijeva vodu, ali u manjoj količini. Prve odrasle plodove možete očekivati u listopadu. Ima iste potrebe kao i druge kupusnjače, ali je bitno paziti kad se sadi da nije hladno, ako ga sadite, a temperatura je niža od 7 stupnjeva, neće uspjeti.
Špinat se sije dva puta, u rujnu za jesensku proizvodnju te u studenom za zimsku i proljetnu berbu. Prednost špinata je, posebno otpornijih kultivara, da se mogu sijati, a samim time i konzumirati, tijekom cijele zime. Možete ga sijati ili saditi iz presadnica.
Luk se može saditi već sad, ali i sve do kraja listopada, ovisno o vremenskim prilikama. Sadi se na dubinu od 3 do 4 cm kako golomrazica ne bi podigla lučicu luka i kako bi se spriječilo oštećenje novog korijenja. Tijekom jeseni i zime luk će se ukorijeniti, u nekim slučajevima narast će i novo lišće.
Idealan je trenutak i za sadnju prokulica, odnosno kelja pupčara jer se u to doba temperature počinju polako spuštati. Kelj pupčar čeka upravo takvo vrijeme, dane s manje sunca i temperaturu od oko 18 stupnjeva. U takvim uvjetima prokulicama, odnosno malim glavicama koje s formiraju u pazušcima listova uzduž stabljike, treba otprilike 100 dana do trenutka berbe.
Uspjeh uzgoja kelja ne ovisi samo o dobroj pripremi gredica nego i o poštivanju plodoreda, gnojidbi i zaštiti. U pravilu sve kupusnjače, pa tako i kelj, sadimo nakon graha, mahuna ili boba kako bi se iskoristio dušik koji je iza njih zaostao u tlu. U suprotnom, gredicu na kojoj će rasti kelj potrebno je dobro pognojiti nekim organskim gnojivima u kojem prevladava dušik, osnovni element koji je potreban za formiranje zelene lisne mase.
Ukrasni kelj je i jestiv i možete ga spravljati kao i klasični kelj, no zbog križanja gorčeg je okusa i nije tako ukusan. Zbog toga ga uglavnom, od kada se počeo uzgajati u Americi 80-ih godina prošlog stoljeća, koristimo kao ukrasnu biljku. Naročito je atraktivan ako nabavite više tegli kelja pa ih poredate jednu do druge ili ako ih u vrtu zasadite u grupi.
