Martini Štritof život je od samog djetinjstva usmjeren ka umjetnosti kao i njeni interesi i afiniteti. Uz pradjeda stolara razvila je senzibilitet i interes za rad rukama, koji je i danas opušta, a njena ljubav jednako je podijeljena između dizajna, arhitekture, povijesti umjetnosti, starina i glazbe. Znati odmalena čime se želi baviti za Martinu je iznimna sreća. Po struci krajobrazna arhitektica, bavila se i restauracijama jer za Martinu predmeti nisu samo predmeti već i podsjetnici na životne trenutke, drage ljude i putovanja i očuvati ih u što većoj izvornosti posebno joj je važno te smatra da je posao koji volite produžetak ljudske biti i omogućava čovjeku da bude ono što jest. Danas je vlasnica MS Studio + Bottega, prodajnog showrooma te mjesta gdje nastaju iznimni projekti uređenja interijera, a i eksterijera.
Stoga se kao logično na početku razgovora nameće pitanje: Što je za vas dizajn?
– Dizajn je meni odmalena primarni instinkt. Smatram da je to nešto što čovjeku dolazi instinktivno i uvijek naginje nečemu što je njemu estetski privlačno – svi reagiramo na vizualne podražaje, naravno vrijednosna ljestvica se razlikuje i ne privlače svakoga iste stvari. Dizajn postoji od pamtivijeka i ne vidim ništa što nije povezano s istim. Mislim da je u stvaranju bilo čega čovjek tome žalio dati i likovno uobličenje – ne samo svrhu i namjenu. Od dizajna se jednostavno ne može pobjeći – njegov je utjecaj prevelik. U radu s klijentima, pri stvaranju projekta, kakav je proces? Sada već u bazi klijenata imamo puno njih s kojima smo napravili nekoliko projekata, što nam iznimno znači, a i govori o našem radu. No kada nam se jave novi klijenti, uvijek se povodim za informacijama koje mi oni daju – svoj „input“ što žele i iz toga iščitam što je klijentu bitno, a to mi pomaže u stvaranju platforme za ono što ćemo raditi. Nikada slijepo ne namećem svoje jer smatram da je ovaj posao ipak u funkciji krajnjeg korisnika – dajemo vizualno formu i uobličenje, ali u konačnici s ispoštovanim željama klijenta. Projekt je niz eksperimenata kojima će se doći do najboljeg načina realizacije. Vrlo je bitna i kompatibilnost s klijentima jer to uvelike olakšava put do konačnog rezultata.
Koliko zahtjevi klijenata i budžet prate jedni druge?
– Budžet se jednostavno mora slijediti i to je jedno od prvih pitanja koja postavljam klijentu jer očekivanja moraju biti realna – to je vrlo bitno znati i definirati na početku projekta. Moja je dužnost u ranom početku klijentu predstaviti ta realna očekivanja – je li ono što on želi izvedivo. Najnezahvalniji trenutak je kad klijent kaže da nema budžeta – uvijek ga ima i vrlo je važno o njemu razgovarati te postaviti okvire jer upravo to u konačnici utječe na rezultat. Danas je velik problem s društvenim mrežama – ljudi se povedu za nečim što vide, a što u realnosti nije moguće izvesti ni u kontekstu budžeta, ali ni u kontekstu praktičnosti življenja. Važno je uskladiti očekivanja s mogućnostima, načinom života – dobre alternative postoje za svakoga. Mogu reći da s klijentima imam transparentan odnos te ih već u samom startu upoznam sa svim opcijama te vrlo detaljno radim na svakom projektu. Poneki klijenti žele “ekskluzivu“, no što je ekskluziva osim danas već vrlo potrošene riječi – čovjek je sam po sebi ekskluziva. Ona znači da je to nešto što posjeduje samo jedna osoba i nitko drugi, a to su već neke druge dimenzije.
Mogu li se vaši projekti povezati u određeni stil?
– Općenito ne vjerujem u projektiranje po stilovima. Napravili smo već više od pedeset projekata i nisam sigurna da je ijedan od tih projekata isti. I kad naiđu klijenti koji požele neki interijer koji su negdje vidjeli, borim se i rukama i nogama da to ne bude tako jer nikada kontekst nije isti. Projekt se oblikuje putem – inicijalno se zamisle neke stvari, ali se one kristaliziraju tek tijekom cijelog procesa. Ono što mogu reći, a to je i osvrt klijenata, jest da su moji interijeri atmosferski – imaju toplinu i to je upravo ono što imam potrebu stvoriti u svakom projektu na kojem radim. Jako volim crnu boju u interijeru, npr. crna vrata ili čak i neki veći elementi. Izvrstan mi je kontrast crnog i bijelog. No ono što je najbitnije jest da se u interijeru, bilo koje namjene, čovjek osjeća ugodno.
Što biste izdvojili kao trendove?
– Uopće ne vjerujem u trendove – usudila bih se čak reći da pripadam “antitrend” čovjeku. S druge strane, ljudima treba dati prostora da se izraze, a za to “trend” služi, no apsolutno sam protiv toga jer to za sobom povlači određeni konzumerizam i protivi se recikliranju stvari. Čak me i iznenađuje, što nisam nigdje drugdje u svijetu primijetila u tolikoj mjeri, koliko ljudi u Hrvatskoj lako odbacuju nešto s čim žive. Mi danas ne živimo u nekoj eri – Bauhaus, art déco i sl. – u vremenu smo u kojem vlada fuzija svega i ljudi iz svega što je dostupno uzimaju ono što im odgovara. Sve što se trenutno događa veliki je remake dizajna iz 30-ih i 50-ih godina prošlog stoljeća koji danas proizvode od mainstream brendova do vrhunskih, high end brendova – sve što je dobro u punom će se krugu vratiti natrag u korisnost. Postoje dizajnerski klasici, od nekih su se reprodukcije proizvodile i u Hrvatskoj, koje danas svi žele u svojim domovima. Upravo zato nisam pobornik trendova – zašto odbaciti nešto što će se kad-tad, neminovno, vratiti u fokus. Ljudi evoluiraju i mijenjaju se i normalno je da se i ukusi promijene, ali sam pobornik odgovorne kupnje.
Na čemu trenutno radite? Imate li projekt koji biste posebno izdvojili?
– Radimo na doista različitim projektima, od Pule do Dugog otoka, Istre. Uglavnom su to rezidencijalni projekti. Krećemo u projekt stana u Zagrebu, veće kvadrature u izvrsnoj zgradi, i tome se jako veselim. Svaki je projekt, a i svaki klijent s kojim surađujemo drukčiji i ima neki svoj karakter. Trenutno radim i na još jednom projektu, a ono što ga razlikuje od ostalih jest to što ovoga puta nisam u ulozi dizajnera, već u funkciji nadzora i to mi baš pričinjava zadovoljstvo.
