Traktorska prikolica u trenu se napunila ženama i djecom, a Dragica Petric dodala je gas i veselu družinu povezla u njivu. Prva runda krastavaca kornišona te je subote već bila pobrana pa je nakon kraće stanke valjalo nastaviti posao. Na redu su bile tikvice. Dragičina djeca Barbara i Martin i djeca njezina brata Vladimira Baisa, Jana i Bartol, sjurila su se iz prikolice i zauzela svoja mjesta u redovima zelenih plodova koje će isporučiti trgovačkom centru KTC. S njima je pošla i prijateljica iz Zagreba, koja je u Imbriovec, selo u općini Jalžabet podjednako udaljeno od Varaždina s jedne i Ludbrega s druge strane, došla na školske praznike. Marina i Dragica, zaposlenice Poljoprivrednog gospodarstva Grunt, također su prionule poslu. Raspeta između posla u dvije ljekarne u Varaždinu, slobodni dan u polju je provela i Ivana Bais, snaha Josipa Baisa, vlasnika ovog gospodarstva koje obrađuje oko 14 hektara vlastitoga zemljišta te još šest hektara u najmu. Na tim parcelama rastu cikla, celer, poriluk, mrkva, zelje, kelj, paprika, rajčica, cvjetača, brokula, kineski kupus, salata, blitva, peršin...
Pomidori za Umag
– Najvažniji naš proizvod su presadnice kojih godišnje uzgojimo oko tri milijuna. Najviše imamo presadnica rajčice, oko milijun i stotinu tisuća komada. Njih distribuiramo u Umag. Pod plastenicima imamo oko 3600 kvadrata – objašnjava 40-godišnji Vladimir Bais, Ivanin suprug. On je poput sestre Dragice (godinama) apsolvent agronomije.
Osim što se na gospodarstvu obitelji Bais proizvode presadnice te između 600 i 1000 tona povrća godišnje, Grunt je registriran i kao trgovina u tranzitu. Ovlašteni su i za izdavanje biljnih putovnica.
– Ne radimo po sistemu kupi-prodaj nego kao svojevrsna zadruga. Od dvadesetak OPG-ova s ovog te područja Bedekovčine i Petrijanca mi otkupljujemo kornišone i feferone, a onda sve to povrće isporučujemo Podravki, našem glavnom kupcu, čiji smo kooperanti. Zbog ovakvoga načina poslovanja mi smo Podravci zanimljivi jer imamo određenu količinu robe. Da smo na tržištu sami, bili bismo premali – kaže Vladimir Bais.
Za 95% proizvodnje PG Grunt već ima dogovoren plasman, a za polovicu i ugovorenu otkupnu cijenu. Imaju šestero stalno zaposlenih radnika i troje stalnih sezonaca. Izuzev jedne radnice, ostali su povezani rodbinski i kumski. Ima ih dovoljno, kažu Baisovi, da se dogovore oko odlazaka na odmor na koji su ove godine prvi otišli nositelj gospodarstva Josip i njegova supruga Marija.
Najstarija članica ove vrijedne obitelji koja živi od svog rada na zemlji je 80-godišnja Vladimirova i Željkina baka Milka. Sve donedavna ona je bila zadužena za kuhanje ručka na kojem svakodnevno bude njih šesnaestero – što članova obitelji, što radnika. Sada Milka pomaže onoliko koliko joj godine i zdravlje dozvoljavaju.
Odustali od stočarstva
– Povrtlarstvom se početkom devedesetih počeo baviti moj djed Ivan. Prije je obitelj živjela od stočarstva, a povrtlarstvo je započeto usporedo s tim poslom, kada se na njivama počeo iskorištavati stajski gnoj. Zatim je zaškripilo u stočarstvu, a nakon što su moji isporučili, i nikada naplatili, kamion svinja za Dubrovnik, odlučili su odustati od stočarstva – priča Vladimir, pokazujući nam mehanizaciju koja se koristi na gospodarstvu. Jedan od tih strojeva je i linija za sjetvu povrća, na kojoj se najprije zemljom puni kontejner od stiropora, u kojem je 209 sadnih mjesta. U sljedećoj fazi stroj napravi rupice u sadnim mjestima, a zatim se povrće sije, prihranjuje i na kraju zalijeva. U jednom satu na ovoj se liniji može zasijati sjeme u 400 kontejnera koje stroj slaže jedan na drugi. Postoje i kontejneri za sjetvu s više sadnih mjesta – oni koriste one do 448 sadnih mjesta.
Na PG Grunt je i robot za pikiranje, koji svojim “rukama” seli presadnice iz malih u veće kontejnere.
– Imamo i stroj za pranje i poliranje korjenastog povrća, sortirku za krastavce, sadilice, traktore... Naša je mehanizacija vrijedna pet milijuna kuna. Nikada nemamo ni veliki dohodak ni veliko zaduženje, a svake godine ulažemo u proizvodnju. Posao smo organizirali tako da ga imamo kroz cijelu godinu – priča Vladimir, zastajkujući pokraj parcele na kojoj su posađeni krastavci, lubenice, dinje, salata...
To je ujedno i pokusno polje gdje je zasađeno osam sorti krastavaca pa se pomno prati koja vrsta daje najbolji plod. Povrće je ovdje posađeno na foliju i prekriveno slamom, a krastavci su dignuti na mrežu.
– Mi jedini uzgajamo na slami pa po kiši bez problema možemo hodati po njivi – govori Vladimir Bais u trenu kad se družina vratila iz berbe tikvica. – Volim jesti sve povrće. Ali najdraža mi je paprika – kaže osnovnoškolac Bartol Bais.
– Djecu nećemo siliti ni nagovarati da ostanu na poljoprivredi. Al’ ak’ budu voljeli... Vodimo ih na polje, da vide kak’ se dela. Pomažu nam – ispričao je Vladimir Bais. Sve prethodno objavljene tekstove o OPG-ovima pročitajte ovdje.
>>Pogledajte reportažu s HRT-a: 3. generacija Baisovih uspješno vodi PG Grunt
>>Uspjeli su i bez nasljedstva, ušteđevine i dizanja kredita
>>Najbolje istarske kobasice zna napraviti vrijedna – Slavonka
>>Prodali su kafić i uložili u hobi od kojeg su stvorili posao života
>>Nisu se predali ni kad nisu imali za kruh. Ustrajnost se isplatila
