Dora ide u srednju školu za primijenjenu umjetnost i svira klavir. Njezin mlađi brat Lovro svira gitaru i razmišlja o srednjoj ugostiteljskoj. Luka je harmonikaš i vjerojatno će upisati poljoprivrednu. Jana ima samo dvije i pol godine i za sada – pjeva. Eh, kad bi se toj družini priključili još i mati Mirica, violinistica, imao bi otac – harmonikaš Miroslav Polovanec – na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu u Đurđekovcu nadomak Zagrebu cijeli orkestar.
– Znamo zabaviti ljude. To su mužikaši – kaže 43-godišnji Polovanec dok sjedimo za stolom u unutrašnjosti izletišta otvorenog prije četiri godine i ucrtanog na Vinskoj cesti grada Zagreba, koju su osnovali.Ovdje se može smjestiti 230 ljudi – što u unutrašnjosti, što na terasi izletišta koje je zapravo, poučava nas domaćin, “prva klet do Jelačić-placa”.
– Sad ste na selu, a za 15 minuta možete biti na središnjem zagrebačkom trgu – objašnjava.
Savjeti bake Slavice
Gosti ovdje mogu kušati proizvode vrijedne starosjedilačke obitelji. Vino s oznakom geografskog podrijetla prigorskog kraja srce je njihove proizvodnje, no lista onoga čime se sve bave poduža je. Imaju vinograde s četrnaest sorti grožđa (devet crnih i pet bijelih). Proizvedu oko 20.000 litara, a kapacitet njihova moderno opremljenoga podruma je 60.000 litara vina. Podrum je “u nadležnosti” Miroslava i njegova oca Stjepana Polovaneca.
Obojica su završila tečaj za vinogradara-podrumara. Mati Mirica radi u vinogradu i u vrtu, a njezina istoimena snaha – Miroslavova supruga – preuzela je tristotinjak četvornih metara plastenika, u kojem joj pomažu djeca. Od povrća imaju krumpir, papriku, rajčice, salatu, tikvice, krastavce... Menije na izletištu sastavljaju ovisno o tome koje je povrće dozrelo. Polovančevi drže i svinje, njih desetak, za suhomesnate proizvode:
– Imamo špek, kobasice, sve suhomesnato. Tata je mesar i kobasičar i koristi neke svoje tajne sastojke. On radi i sve što treba traktorom, a njegova je zadaća i zaštita voćaka. Ne miješam mu se u posao – govori nam Miroslav na kojeg je otac prije nekoliko godina prenio obiteljsko gospodarstvo pa se on brine i o administrativnom dijelu poslovanja.
Polovančevi od svog voća prave i izvrsne voćne rakije za koje bočice oslikava Dora. Imaju višnjevac, orahovac, viljamovku, medicu, šljivovicu, travaricu i lozu. Dva do tri hektara zasadili su kukuruzom i pšenicom koje melju na kamenu, za brašno, pa prave i domaći kruh. No kakvo bi to imanje bilo da na njemu nema i jedne bake?
U ovom slučaju to je 83-godišnja Slavica Polovanec. Ona ustaje prije svih i odlazi u vinograd. Trga vitice i zametke, odlazi u berbu... Poviri i pajceke i kokoši. Ako ništa drugo ne radi, obitelji će u pomoć uskočiti kakvim dobrim savjetom. Iako je u ovoj obitelji poljoprivreda uvijek bila prisutna, do prije desetak godina vinogradarstvo im je bilo samo hobi. A onda se ono, kad su za nekog izleta u Austriji vidjeli kako mali proizvođači prodaju na kućnom pragu, zahuktalo, širilo, sve su više i više radili, smišljali što i kako dalje. Ušli su u pilot-projekt s fakultetom i zasadili crne sorte grožđa za koje nije bila subvencionirana sadnja jer se vjerovalo da ne uspijevaju u prigorskom kraju.
– Prodao sam kafić u Sesvetama kad smo odlučili napraviti izletište – kaže Miroslav, građevinar po struci, a posljednju 21 godinu privatni poduzetnik. Ono što Polovančevi sami ne proizvedu kupuju od drugih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava iz kraja.– Moramo se udruživati. Uostalom, vinska cesta je tako i zamišljena – kaže Miroslav Polovanec.
Prigorski specijalitet
Punkt na toj cesti u Đurđekovcu posjećuju brojni gosti, što u vlastitom, što u aranžmanu agencije. Na primjer, imaju dogovor s jednom agencijom iz Austrije koja šalje i pune autobuse turista iz Koreje. Partnere će zacijelo naći i na domaćem terenu.
– Mnogi dolaze zbog prigorskog mejaša, specijaliteta kuće. To je svinjski lungić punjen domaćim sirom, špekom i jabukama, omotan špekom i ispečen na roštilju – kaže Miroslav.
Naglašava da rad na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu uistinu iziskuje puno odricanja, da se tu radi i dan i noć. Unatoč tomu svemu njegova je obitelj, potvrđuje, sretna što je odabrala baš ovakav put.
>>Pogledajte HRT-ovu reportažu o OPG-u obitelji Polovanec: U jednom vinogradu četiri generacije
>> Selo nije vjerovalo da među poljima mogu roditi jabuke
>> Na rodnom, u ratu opustjelom ognjištu, ostvarili su svoj san
>>Čuvari tradicije iz Zlatne doline: Kad paor zavoli graničarku, imanje ne može propasti
>>Od saborskog zastupnika i župana do najvećeg izvoznika cvijeća
>>Za početak su bili dovoljni kobila, bređa krava i komadić zemlje
>>Ekološku hranu uzgajaju u rajskom vrtu Sredozemlja
Ovakvim člancima punite novine a ne Severinom i sličnim sponzorušama.