U vrijeme kada je ona kao mala prodavala sir uz cestu u Rakovici nedaleko od Plitvičkih jezera, “zemljom još nisu hodali” inspektori koji bi zbog tog prekršaja djevojčicu strpali u zatvor, kao što se desetljećima poslije dogodilo njezinoj postarijoj susjedi. Nisu takvi propisi bili ni kada su ona i njezin suprug na istom mjestu uz cestu, što je nekoć bila izrazito prometna, putnicima nudili šumske jagode i gljive. Danas na prodaju Ljubica Sabljak više nema ni sira ni jagoda ni gljiva. Ali zato ima na tri hektara plodne zemlje s ekološkim uzgojem voća i povrća; ponajviše krumpira, mrkve, crvenog luka, cikle i ogulinskog kasnog kupusa koji i kisele za prodaju.
Zašto se u Rakovici uzgaja ogulinski kupus, Ljubica Sabljak objašnjava:– Bilo je to 1740. godine kada je biskup donio uredbu da se iz Ogulina u Rakovicu moraju preseliti muški članovi obitelji Puškarić, Sabljak, Rendulić, Turkalj, Brajdić... jer je u Rakovici dobra zemlja za život. Tako su se tu doselili i moji preci, Brajdići. Podneblje je slično kao u Ogulinu i zato ogulinski kupus ovdje jako dobro uspijeva. Sami radimo presadnice, a za sadnju kupusa u našoj je obitelji zadužena najmlađa kći, 16-godišnja Patricia.
Eko-klanac za namjernike
Obitelj Sabljak ima šest članova – uz Ljubicu i njezina supruga Ivicu tu su još profesorica povijesti Ivana, student geodezije Vedran, strojobravar Damir i srednjoškolka Patricia. U kući u kojoj žive imaju i sobe za iznajmljivanje pa uvijek mogu primiti petero putnika namjernika. Tri kilometra dalje, u gotovo napuštenom selu Jelov Klanac, nalazi se imanje Sabljakovih, Eko-klanac. Tu su, na djedovini, podignuli dvije drvene kuće za najam.
Za jednu im je kredit dala Karlovačka županija, za drugu su dobili potporu Ministarstva poljoprivrede. Svaka je kuća površine 42 četvorna metra, ima kuhinju, spavaću sobu te kupaonicu u prizemlju i trokrevetnu spavaonicu na katu. Ispod kuća s tri zvjezdice vrtovi su Sabljakovih pa u sezoni Ljubica goste dariva košarom svježeg povrća koje u kuhinji mogu pripremiti.
Narudžbe brižnih majki
– Nizozemci su inzistirali da plate povrće, iako sam govorila da je to dar. Oni su ludi za mahunama – vole ih spremati na sve načine. Naši su gosti tranzitni pa imamo više stranaca nego domaćih. Dolazili su nam Izraelci, Nijemci, Česi, gosti iz Saudijske Arabije... – nabraja Ljubica Sabljak. Kupci njihova voća i povrća – a uzgoje četiri tone krumpira, po tonu crvenog luka i mrkve, 700 kilograma cikle, 600 kilograma kupusa i 200 kilograma graha – iz svih su krajeva Hrvatske.
Zovu ih majke mališana iz Zagreba, Rijeke, Opatije, Krka... ne bi li na vrijeme naručile ekološki uzgojenu mrkvu za svoju djecu. Kupcima povrće šalju i poštom, prodaju na kućnom pragu, u trgovinama Bio&Bio te u nedavno otvorenoj poslovnoj zoni u Rakovici. Možda bi se prodaji mogli posvetiti još i više da nije silne papirologije s kojom se svakodnevno moraju boriti.
– Tako puno papira samo nepotrebno opterećuje ljude – kaže Ljubica Sabljak.Na imanju na kojem kao glavnu “mehanizaciju” u vrtu koriste svoje ruke, svi članovi obitelji Sabljak imaju svoja zaduženja. Ivana je sobarica, a mati Ljubica hvali da su za čistoću uvijek dobivali sve same desetke. Za marketing je zadužen Vedran – pravio je i lijepio letke. On na kućni prag dostavlja ekološki uzgojeno voće i povrće kupcima iz Zagreba. Damir je preuzeo brigu o recepciji. Često je prethodnica turistima koji se žele odmoriti u miru i tišini Jelova Klanca. Patricia osim kupusa sadi i luk, a tata Ivica zadužen je za – sve.
Često se dogodi da negdje pokupi staro željezo, donese ga kući i stvara alatku kakvu je zamislio da mu treba, a kakve u trgovini nema jer se i ne proizvodi. Tada on strpljivo reže, zavaruje, savija... sve dok ne napravi ono što je naumio. Sve to stvori “iz glave”, bez ikakva nacrta.
Uživanje za 12 i više ljudi
– Koliko ja brbljam, toliko on radi – smije se Ljubica.Napravio je Ivica na imanju i veliku drvenu ljuljačku za posjetitelje, a gostima su u ograđenoj sjenici na raspolaganju i roštilj, peka, kotlić, gradele i veliki drveni stol i klupe na koje se može smjestiti barem 12 osoba.
– Imanje je idealno za bijeg od gradske bučne svakodnevice i za odmor od napornih radnih dana. Okruženo čistom prirodom, mirom i tišinom, mirisima raznih vrsta bilja i grmova, mirisom borove šume u blizini uz zalaske sunca, mjesto je za romantičare, ljubitelje prirode i sve koji trebaju mjesto za sebe i svoju obitelj ili prijatelje – poručuju Sabljakovi na svojoj internetskoj stranici www.eko-klanac.com. Naći ih možete i na Facebooku.
>>Opširnije o kandidatima za najbolji OPG pročitajte OVDJE
Molim prijevod, kaj bi to bilo NAJ OPEG. Znam kaj je OPG ali ne razumijem riječ NAJ. Kao i riječ naj, tako su i kriteriji za biranje"naj" OPG-a krnji. Po dojmu? Dajete naturalne pokazatelje o proizvodnji a svaki prikazani OPG proizvodi različite kulture, pa kaj to onda znači? Joj taj VL i to Ministarstvo poljoprivrede koje nema pametnijeg posla. Vrijednim ljudima s OPG-a to ionako nije nešto, malo izgubili vremena na vaše poslikavanje i degustaciju u zamjenu za malo reklame.