Certifikat kojim bi kulen zaštitio na europskoj razini niti je tražio niti to namjerava učiniti. Uostalom, što će mu? Kupaca ima sasvim dovoljno i u Hrvatskoj. Iako, stižu mu upiti i iz Njemačke, Austrije, Češke... Čuli su stranci odavno da Zdenko Perakić u Bošnjacima nedaleko od Županje pravi prvoklasne slavonske specijalitete: kulen, kulenovu seku, šunku, slaninu, kobasice, čvarke i mast. Zato pred kućnim pragom Perakićevih, osim domaćih, zastanu i kupci u automobilima stranih registarskih oznaka. Sve što proizvede Zdenko Perakić uglavnom kod kuće i proda.
– Ne idemo na sajmove jer to košta – objašnjava.
Zdenko gospodarstvo vodi zajedno s bratom Lujom. Proizvode hranu za stoku, imaju svinje i prave suhomesnate proizvode. Oko dvije tone svježeg mesa prerade u sezoni i proizvedu oko 1200 kulena. Prave ih i suše “po starinski”, u pušnici, a zatim prebacuju u prostoriju u kojoj zriju.
Šunki trebaju dvije godine
Prođe oko pet mjeseci od prerade do toga da je kulen spreman za iznošenje na trpezu. Da šunka bude prava slavonska, potrebne su dvije godine. Braća obrađuju i 57 hektara zemlje na kojoj sade soju, pšenicu, kukuruz i šećernu repu. Među prvima u Vukovarsko-srijemskoj županiji ovo je gospodarstvo registriralo preradu na vlastitu OPG-u. Bilo je to prije desetljeća.
(Foto: Goran Ferbežar/ PIXSELL)
– Nekad smo i bikove i 60-ak svinja tovili za daljnju prodaju. Danas više ne držimo bikove. Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, čiji sam nositelj, imamo od 1995. A od 2004. počeli smo s preradom mesa. Šest godina poslije na svojoj smo njivi napravili farmu u koju stane 200-tinjak svinja. Kupujemo prasce koje dohranjujemo do težine od 170 do 180 kilograma. Svinje se u turnusima od po deset komada kolju u klaonici u Vrbanji, dopremamo ih kući, trančiramo i tu počinje posao u kojemu sudjelujemo svi iz kuće, koliko tko može.
Budući mesar reže slaninu
Imamo i budućeg mesara, bratova sina Davida koji ide u srednju školu za mesara. On nam pomaže tako da reže slaninu za čvarke. Uskače i moj sin Dominik. Moram reći da su među potrošačima čvarci pravi hit. Htio bih još reći i da, iako je na kraju pobijedio naziv kulen, mi ga ovdje nikada nismo tako zvali. Za nas je to bio i ostao kulin – kaže Zdenko Perakić.
Nekoć je obitelj imala svinje pasmina mongolica i crna slavonska, danas uzgajaju križance landrasa i jokšira, pripovijedaju domaćini na putu prema svinjcu koji se nalazi nedaleko od kuće. Svinje čuvaju mađarski kuvaz Zagi i hrvatski ovčar Garo. Trenutačno imaju oko stotinu svinja, govore braća vodeći nas natrag prema kući u kojoj se meso prerađuje i sprema. Dolazimo do prostorije u kojoj dozrijeva sušeno meso. Pokraj svake je prečke, na kojoj prije vakuumiranja vise redovi kobasica, kulena, slanina... ispisan datum. Mora se znati kada je što skinuto s dima.
– Kaže mi doktor da zbog kolesterola ne bi’ smio jest’ previše ove naše proizvode. A ja si mislim: ‘ajd ti nemoj – kaže Zdenko, koji je nakon srednje šumarske pohađao višu poljoprivrednu školu u Križevcima. On je i predsjednik klastera Proizvodi hrvatskog sela. Za razliku od Zdenka, Lujo Perakić nije volio školu.
– Imam završenih samo osam razreda. Od učenja mi je draži i bolji bio traktor – sliježe ramenima.
Lujo je konačno došao na svoje: obitelj sada ima ne jedan, nego tri traktora.
(Foto: Goran Ferbežar/ PIXSELL)
Na gospodarstvu braće Perakić sa Zdenkom i Lujom žive i njihove obitelji. Ukupno ih je desetero. Osim srednjoškolca Davida, Lujo i Svjetlana imaju petogodišnjeg sina Marka i 20-godišnju kćer Enu, fitofarmaceutkinju. Isto zvanje ima i Zdenkova i Đurđina kći Helena, Enina vršnjakinja. Zdenko i Đurđa imaju i sina Dominka, studenta ekonomije, a nedavno su postali unuci malene Dite, kćeri njihove Sande koja je sve do udaje živjela pod istim krovom s obitelji u kojoj je još Lujina i Zdenkova majka Barbara.
Kobasicom u Europu
Za svoj je rad obitelj dobila podosta priznanja i struke i potrošača. Kulen koji proizvode više je puta bio nagrađivan na raznim manifestacijama: proglašavan je šampionskim, dobio je zlatnu, srebrnu i brončanu medalju. I njihova je dimljena kobasica ponijela titulu šampionske na manifestaciji “Kobasicom u Europu”, održanoj u Istri. A na šunkijadi u Starim Mikanovcima šunka Perakićevih osvojila je zlato. Prije šest godina bili su braća Perakić pobjednici Večernjakove kulenijade.
A da ne bi sve bilo tako jednostavno i da se u poslu sa svinjama mora dogoditi neka svinjarija, “pobrinula” se administracija. Zdenko i Lujo Perakić već godinu i pol čekaju da se okonča postupak legalizacije njihove kušaonice suhomesnatih proizvoda. Oni su napravili sve što su trebali, ali papira nema pa ne mogu otvoriti seoski turizam. Nadaju se braća kako će i tom čekanju uskoro doći kraj te da će moći proširiti posao. Dok se to ne dogodi, sve što proizvedu i dalje će prodavati na kućnom pragu – podjednako i domaćim i kupcima iz inozemstva.
>> Opširnije o kandidatima za najbolji OPG pročitajte OVDJE
izvorni slavonski naziv je KULIN, to je naša riječ¸i naš proizvod, kulen se proizvodi u gavriloviću, od kulina je nastala riječ kulinarstvo, sve ostalo su kopije i izmišljotine neupućenih