Do prije 16 godina bila je ta njegova ledina gola, na njoj je rasla samo jedna vrba. Gdje se to stablo nalazilo, tko će više znati. Možda na mjestu gdje su silosi? Ili sušara? Skladište? Ili na mjestu neke od pet staja? Uglavnom, na toj je ledini u Kuševcu kod Đakova gazda Željko Čvek podigao farmu s koje se svaki dan odvozi četiri do četiri i pol tisuće litara svježeg kravljeg mlijeka, koje otkupljuje Vindija.
Radi od 15. godine
- U našoj se kući uvijek radilo. Imao sam 15 godina kad sam počeo i uplaćivati novac za poljoprivredni staž. Zbog posla sam srednju školu završavao “na rate”. I na kraju završio, poljoprivrednu – priča taj slavonski farmer zagorskih korijena, koji u pet desetljeća života već ima 35 godina radnog staža.
U počecima o kojima govori, Čvek je obrađivao osam hektara zemlje, imao pet krava i mlijeko prodavao i po selu i na otkupu. Posao se proširio na tov bikova. Danas s obitelji obrađuje zamalo 121 hektar zemlje, a sav kukuruz, pšenica, krmno bilje i tritikale (žitarica nastala križanjem pšenice i raži) koje zasiju nisu dovoljni da prehrane 507 muznih krava, junica, tovne junadi i teladi, koliko ih sada na farmi ima. Nikada mu, naglašava Čvek, nije bilo teško raditi. Nije ni danas. Ali ubija ga administracija.
- Svaki dan moram ići u Đakovo. Te nosi jedan papir, pa drugi, uvijek nešto. Nikad tome kraja. A ne bi tako trebalo biti. Moje bi trebalo biti da radim. Što i kako će biti dogodine, ni sam ne znam. Gotovo 90 hektara zemlje koju obrađujem imam u najmu. I sada - tu zemlju nisam dobio na natječaju! Ostane li tako, farma neće opstati. Čime ćemo hraniti stoku? Kad se samo sjetim da sam po junice išao u Njemačku, Dansku... Zemlje ima, ali se natječaji ne raspisuju pa smo mi stalno u nekom strahu, panici... Zato sam i počeo rasprodavati. Jedna tura otišla je na Kosovo. Ovdje ih i nemate kome prodati jer i drugi propadaju. Ne volim govoriti o tome. Suze mi odmah krenu – zabrinuto i ogorčeno govori Čvek. Propadne li farma, devetero ljudi ostat će bez posla. A godine ulaganja i truda otići će u vjetar.
- Tri desetljeća nismo bili na godišnjem odmoru – domeće Željkova supruga Ana, zadužena za pripremanje hrane radnicima i poslove u štalama, zbog čega svaki dan ustaje u pet ujutro:
- Prva je mužnja od šest do devet, zatim napajamo teliće, peremo izmuzište – govori dok obilazimo tu veliku farmu Poljoprivrednoga gospodarstva Rastina, koje je dobilo ime po ataru u kojem se nalazi. Razdvojene su od junica krave koje se uskoro trebaju oteliti, na drugoj su strani bikovi, zasebno je telad. Svatko je tu na svome mjestu.
Foto: Marko Mrkonjić/PIXSELL
- Bikove držimo ili za rasplod ili za tov. Telad ne prodajemo – priča Čvek vodeći nas prema muzilištu.
Došli smo baš u vrijeme kada je bila na redu popodnevna mužnja na koju je došla prva tura od 20 krava, koliko ih u muzilište stane. Radnice im najprije operu vime na koje zatim priključuju aparate za mužnju. Svaka krava ima svoj broj pa računalo odmah izbacuje podatke koliko je litara mlijeka dala pa se tako ima cjelovita godišnja evidencija. - Samo je ova oprema stajala 1,2 milijuna kuna – tumači Željko Čvek.
Za 15 do 20 minuta, koliko bi trajala ručna mužnja samo jedne krave, svih je 20 grla pomuženo pa slijede dezinfekcija vimena i povratak u staju koja se u međuvremenu čisti strojevima. Na red dolaze krave koje su do dolaska na red stajale u “čekaonici”.
- Neke dnevno daju 25 litara mlijeka, a neke i dvostruko više – objašnjava Ana Čvek dok se njezina sedmogodišnja unučica Iva Išasegi vrzma stajom pa odlazi u muzilište gdje uzima crijevo i pere pod.
Telci zabavniji od Barbike
Ta djevojčica silno voli biti kod bake i djeda na farmi, obožava hraniti teliće i pomagati. Zato je za rođendan poželjela i dobila - tele. Barbike su joj, kaže, dosadne.
Sudjelovala je Iva i na Bambino kupu na kojem djeca uzgajivača stoke vode telad, a stručne ih osobe pri tom uče o osnovama stočarstva. Kući se vratila sa zlatnom medaljom.
Ne zna djevojčica koje brige more djeda i da će ako sve pođe po zlu i njezin otac Robert, poslovođa u Rastini, ostati bez posla.
Dogodi li se to, neće više biti ni Bambino kupa, ni zlatnih medalja, a njezina tromjesečna sestrica Dunja za rođendan sigurno neće dobiti tele. Baka Ana neće više imati prilike uređivati krave za izložbu, kao što je to činila prošle godine, za sajam u Slavonskom Brodu.
- Uh, kupali smo je, šišali, u rep pleli umetak i na kraju joj oko vrata stavili mašnu. Na toj je izložbi naša krava pasmine holstein dobila titulu šampionke – priča Ana Čvek. Zar je moguće da će sljedeće godine livada na kojoj se sada nalazi farma opet, kao nekoć, biti pusta? Dogodi li se to, na njoj više neće biti ni vrbe.
>> Opširnije o kandidatima za najbolji OPG pročitajte OVDJE
ako moze i drzava propasti moze i farma krava...sta ce im ti brojevi? ako daje premalo mlijeka ide u klaonicu?!?