Uzgoj bilja u vodenom okruženju, bez tla, sve je popularniji ne samo u komercijalne nego i privatne svrhe jer sve više tvrtki i produkt dizajnera kreira male kućne sustave koje možemo držati i na balkonu. Vodeni uzgoj odnosno hidroponika smatra se inovativnom metodom, iako korijene ima u dalekoj prošlosti.
Sjetimo se samo čuvenih Babilonskih vrtova koji su bili zasnovani na tom principu. Kasnije, u 18. stoljeću, znanstvenici su brojnim istraživanjima došli do spoznaje da biljke imaju sposobnost apsorbirati mineralne tvari iz anorganskih iona koji se nalaze u vodi te shodno tome da tlo nije neophodno za njihov rast.
Dovoljno je da postoji mogućnost da se mineralne tvari rastope u vodi jer će ih tako korijeni biljaka moći upiti. I tako se na američkom sveučilištu Berkley 1930. razvio hidroponski sustav, a s vremenom i mnoštvo varijanti uzgoja bilja bez vode – za rast mogu se koristiti i čvrsti supstrati, a najsuvremeniji sustavi koriste zrak ili kisik. No koji su to čvrsti supstrati na kojima bilje može uspijevati?
Potrebno je znanje i preciznost
– Koristi se kamena vuna, kokosova vlakna, perlit, vermikulit, vulkanski pijesak... Od takvog supstrata se očekuje da je porozan i da istodobno dobro zadržava i otpušta vodu, tj. hranjivu otopinu. Hranjivu otopinu koja cirkulira supstratom čine u vodi otopljeni svi elementi potrebni za rast biljaka, i to u preciznim količinama i udjelima – objašnjava Sunčica Dombaj, stručna savjetnica iz Savjetodavne službe Koprivničko-križevačke županije.
Najčešće se upotrebljavaju u hortikulturi, povrtlarstvu i cvjećarstvu, no teoretski sve biljke mogu tako rasti. Pitanje je samo – isplativosti ili praktičnosti. Sustav funkcionira jednostavno – primjerice, lončanice cvjetnih vrsta uzgajaju se tako da im se kapilarnim putem (cjevčice) dovodi hranjiva otopina, a za proizvodnju presadnica u pliticama koristi se sustav vodene kulture.
Najviše se spominje sustav kapanjem ili drip hidroponska proizvodnja koja se koristi u suvremeno opremljenim prostorima za proizvodnju plodovitog povrća. Iako su uspješni i imaju niz prednosti pred klasičnim načinom, takvi sustavi su kod nas rijetki. Razlog je u njegovoj cijeni.
– Hidroponski sustavi su skupi, naročito oni najsavršeniji poput aeroponskih (korijenje visi u zraku i kupa se u koritu u fino raspršenoj hranjivoj maglici te tako lakše upija hranjiva). Usto, uzgajivači moraju imati puno znanja i biti umješni u doziranju hranjivih elemenata koje mora biti vrlo precizno (postoje i posebne recepture) – ističe Sunčica Dombaj.
Nema onečišćenja okoliša
Najveća prednost hidropona je pak u održivu razvoju. Naime, sve se kontrolirano dodaje prema potrebama biljke i time se troši manje vode i hranjiva, a rast biljaka je bolji i brži. Biljke nemaju dodira s bolestima i štetnicima iz tla pa se manje onečišćuje okoliš i troši manje sredstava za zaštitu bilja.
– U hidroponskom sustavu biljke se mogu uzgajati na mjestima gdje inače to nije moguće – primjerice u pustinji ili na vrhu nebodera – otkriva Sunčica Dombaj. S obzirom na ovaj niz pogodnosti, bez obzira na njegovu cijenu, možemo reći da je ovo sustav koji ima svijetlu budućnost.•
>>S malo cvijeća postignite bolji urod voća i povrća
