LIVING - novosti iz svijeta interijera
Naslovnica Zeleni trendovi Vrt

Otkrivamo kako saditi da se zimi biljke ne smrznu

Za većinu biljaka sadnja ujesen dobar je odabir, ne morate se bojati da će ih uništiti snijeg ili led
06. listopada 2017. u 14:05 0 komentara 22415 prikaza
Otkrivamo kako saditi da se zimi biljke ne smrznu
Foto: Dom i vrt
Pogledajte galeriju 1/4

Za sve koji se bave vrtlarstvom iz hobija, koji nisu stručnjaci i o vrtlarenju uče iz knjiga, od susjeda, od onih koji znaju malo više, vječna je dvojba kada saditi – na proljeće ili ujesen. I svi savjeti kako je jesen idealno doba za sadnju većine biljaka pomalo se zaboravljaju pred brojnim pitanjima na koja se ne pronalaze pravi odgovori. Što ako zima bude hladna, što ako bude puno snijega, treba li snijet uklanjati, što će se dogoditi s biljkama ako se sve zaledi, samo su neka od pitanja koja muče vrtlare amatere. Njihove dvojbe pokušava riješiti Maks Udov, dipl. ing. šum. iz Herbafarm-magnolije.

– U vrtne centre u jesen dolazi manje bilja pa je i izbor manji. Često se nađu i biljke koje nisu prodane na proljeće i malo su lošije kvalitete jer su preživjele ljeto, suše i vrućine u rasadniku. One biljke koje izgledaju dobro i u jesen stekle su otpornost. U pravilu, puno je bolje saditi bilje u vrt na jesen. Biljkama korijen raste i razvija se kada biljci miruje nadzemni dio, a to je od jeseni do proljeća – kaže M. Udov i dodaje da zbog toga biljke koje su posađene na jesen odmah na proljeće bujaju i intenzivno rastu jer ne trpe šok presađivanja u vegetacijskom periodu.

– Od presudnog je značenja i dodavanje mnogo više kvalitetnih supstrata i prihrane nego što to većina ljudi radi, kao i zaštita nadzemnih dijelova od hladnoća agrotekstilom – ističe Maks Udov.

Često se, dodaje, vrtlari amateri žale da im je mnogo bilja koje su posadili u jesen propalo i posušilo se preko zime.

Izbjegnite pogreške

– Bilje je bilo tako krasno u jesen, ali se preko zime smrzlo. O tom problemu i poneki profesionalni vrtlari dosta malo znaju. Obično u tlu iskopaju jamu u koju će zasaditi biljku, a ona je samo nešto šira i dublja u odnosu na veličinu korijena iz posude. Dodaju humusnog supstrata, oko biljke malo ugaze zemlju i misle da je to u redu – objašnjava Maks Udov. No, tu je napravljena početnička pogreška.

– U jamu u koju je biljka zasađena na jesen uđe voda, koja jamu ispuni do vrha i ostane u njoj do proljeća, kao u loncu. Ne može nikuda oteći. A preko zime zbog hladnoće ne može ni ispariti.

Tada, kad temperatura padne ispod nule, voda u jami u kojoj je biljka posađena smrzne se pa led zdrobi one fine i nježne korjenčiće koji su se počeli razvijati.

Tako zgnječeni oni nekrotiziraju, odumru i do proljeća izgnjile. I tako su vrtlari svoju biljku utopili u vodi i smrznuli je. Da se to ne bi dogodilo, vrtlar mora osigurati da se iz svake jame u koju sadi biljku može ocijediti višak vode – kaže M. Udov i opisuje što zapravo treba napraviti.

– To se postiže dubokim i širokim prekopavanjem mjesta sadnje, dodavanjem mnogo pijeska, a po potrebi i postavljanjem drenažne cijevi za odvodnju iz svake jame u koju se sadi. Samo tako korijen biljaka neće se smrznuti.

Zamamno lijepo

U proljeće u vrtne centre dolazi bilje uzgojeno u plastenicima, nestvarno lijepog izgleda, obično već u cvatu.

– U zemlji u kojoj je biljka zasađena u posudi vidjet ćete obično plave ili žute kuglice raznih organo-mineralnih gnojiva, a po rubovima listova bjeličaste tragove raznih fungicida, insekticida i folijarnih gnojiva. To su biljke isforsirane za prodaju, tretirane su raznim preparatima i zaštitama kako bi se svidjele kupcu.

Grane tise, tuje i čempresa mogu se slomiti pa snijeg treba odmah otresti ili ukloniti

Kada kupite takvu biljku i posadite je u svom vrtu uz uobičajeno dodavanje humusnog supstrata, vidjet ćete da ona brzo prestaje cvasti, izgubi vitalitet, ne napreduje, nije otporna na niže temperature. Na njenim listovima vrlo brzo mogu se vidjeti brojne smeđe pjege, žutilo i rupice. Listovi joj ubrzo klonu i djeluju kao ispuhani. To sve dijelom se događa i zbog šoka presađivanja u vrijeme vegetacije – objašnjava M. Udov.

Tada shvatite, kaže, da više na tržištu nema ili se rijetko mogu pronaći biljke iz našeg domaćeg uzgoja, biljke koje su otporne na našu klimu, tlo i domaće štetnike.

– Uvozne biljke treba mnogo više prihranjivati, i krutim i tekućim organo-mineralnim gnojivima, saditi ih s mnogo boljim humusnim supstratom nego što je onaj najjeftiniji iz trgovačkih centara, prskati vrlo često insekticidima i fungicidima, uz konzultaciju sa stručnim osobama, te ih obavezno štititi od hladnoće i kasnih mrazeva pokrivajući ih agrotekstilom koji propušta svjetlost i zrak. Jedino tako vaše bilje ostat će zdravo i bujno – zaključuje Maks Udov.

Dobra izolacija zaštitit će korijen, ali zaštitu treba i sama biljka

Sadnja biljaka u posudu predstavlja rizik i ispit znanja. Betonske posude treba prvo iznutra hidroizolirati da beton ne bi za suha i topla vremena kao spužva izvlačio vodu iz humusnog supstrata i korijena biljke. Treba osigurati i dobru drenažu da se posuda ne bi napunila vodom i utopila biljku ili skuhala je preko ljeta. Preko zime zemlja bez drenaže bi se smrzla i zdrobila korijen biljke ili razlomila posudu. Posude treba iznutra i termoizolirati. Ljeti se zagriju na suncu do 60º Celzijevih, ako su tamne boje i do 80. Korijen će se skuhati u takvim uvjetima. Zimi posude koje nisu termoizolirane ne pružaju zaštitu korijenu biljke. Kod sadnje u vrtu na hladnoći se smrzne samo površinski sloj zemlje, hladnoća djeluje samo odozgo. Kod sadnje u posudu hladnoća djeluje sa svih strana i korijen se mora smrznuti ako posuda nema izolacije. Snijeg štiti nadzemni dio biljke i korijen od velikih hladnoća, njegova je temperatura 0º Celzijevih, iako je u okolini možda puno niža. Kada nema snijega kao zaštite, nadzemni dio treba obavezno i uvijek zaštititi od hladnoća agrofolijom.

Boravak u zatvorenom za biljke nije uobičajen

Tri su različite kategorije biljaka - one otporne na smrzavanje, biljke koje se ne smiju smrznuti te biljke koje je potrebno držati na toplom tijekom zime. Bilje u teglama unesite u prostoriju što je kasnije moguće, a iznesite ih što je ranije moguće. Za biljke je bolje da su vani nego unutra kad je to moguće, jer boravak u zatvorenom nije uobičajen za njih, zbog čega su pod stresom. Primjerice, anđeoske trube, bugenvilije, hibiskus i heliotrope potrebno je zaštiti od mraza. Sobni javor, kalistemon, kineski cimet, citrus, čajevac i plavuljak otporni su na temperature oko i malo ispod nule. Blagi mraz (otprilike -5 °C) podnose otporne biljke, kao što su japanski lovor, sobna jela, planika, talijanski čempres, lovor, maslina i talijanski javor.

NE PROPUSTITE: Kako se nositi s promjenama temperature i pomoći biljkama

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.