LIVING - novosti iz svijeta interijera
Naslovnica Zeleni trendovi Zlata vrijedan

Najbolje istarske kobasice zna napraviti vrijedna – Slavonka

Nagrada čitatelja - od 28. kolovoza do 8. rujna čitatelji Večernjeg lista mogu glasovati putem telefona i SMS-a za 
najbolje obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo prema svom izboru
13. kolovoza 2015. u 09:28 5 komentara 10187 prikaza
Ljubica Franjul
Foto: Duško Marušić/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/4

Da joj je netko rekao, dok je kao curetak trčkarala prašnjavim uličicama rodnih Strošinaca, da će jednoga dana živjeti u Istri, sasvim sigurno odmahnula bi rukom i pomislila da je lud. Da joj je kazao kako će se ondje zaljubiti i ostati, bila bi sigurna da je dobro pomislila. A da će ona, Slavonka sa završenom srednjom tekstilnom školom, praviti najbolje istarske kobasice, e, to bi joj nekoć zvučalo baš poput kakve neumjesne šale.

Dogodilo se baš sve na što nije ni pomišljala da bi moglo biti. Iz malenog sela u županjskoj Posavini – za koje bi malo tko znao da nije bilo lanjskih poplava – najprije je otišla u Zagreb, zbog posla u kuhinji studentskog centra. U vruće ratno ljeto 1993. godine stigla je do svog sljedećeg odredišta – Labina. Ondje je radila na štandu.

Bila je podstanarka, a njezini su stanodavci u tridesetak kilometara udaljenom Svetom Petru u Šumi imali prijatelja, Branka Franjula. Upoznala ga je. I – dogodila im se ljubav. Ljubica i Branko Franjul svoju su vezu okrunili brakom i imaju danas 20-godišnju studenticu poduzetništva Morenu te tri godine mlađeg Lorisa koji pohađa srednju agrotehničku školu.

Ljubica Franjul | Autor : Duško Marušić/PIXSELL Foto: Duško Marušić/PIXSELL

Kad u životu dobro krene

Obitelj uzgaja svinje, imaju ih 120 pasmine njemački landras i durok. Mjesečno proizvedu oko 300 kilograma istarske kobasice. Sve ih pravi Ljubica, uz Lorisovu pomoć. Kada je prije tri godine prvi put u Svetom Petru u Šumi održan sajam “S kobasicom u Europu”, istarska kobasica Ljubice Franjul osvojila je šampionsku titulu.

– Ne, nisam ni slutila da bi tako moglo biti. Potajno sam se nadala bronci. Kad ti u životu dobro krene, dobiješ vjetar u leđa i od onda samo daješ gas – kaže 51-godišnja Ljubica Franjul čije je obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo prvo, za sada u Istarskoj županiji i jedino, koje proizvodi autohtone trajne suhomesnate proizvode – istarsku kobasicu, a u ponudi imaju i svježu i suhu.

– Odlučili smo se ne raditi naveliko, nego raditi dobro. Tako zadržavamo kvalitetu, a ljudi to prepoznaju. Godišnje imamo i 60 do 70 komada pršuta, sušimo ombolo, pancetu, rebrica. Pravimo i salamin – nabraja Ljubica sjedeći za onim istim stolom u svojoj kući za kojim je mjesecima i nastajala ideja o sajmu “S kobasicom u Europu”, manifestaciji koja se pokazala uspješnom, a posjete je tisuće i tisuće ljubitelja ne samo istarskih, nego i ostalih kobasica, jer ovamo dolaze proizvođači iz cijele Hrvatske.

Da nije bilo općinskog načelnika Marija Bratulića, u kojeg će Ljubica i njezin Branko uprijeti prstom kao u glavnog “krivca”, vjerojatno za njihove proizvode osim obitelji i šireg kruga prijatelja nitko ne bi ni znao. Na njegov su se nagovor ozbiljno počeli baviti preradom mesa nakon što su, jedno za drugim, oboje ostali bez posla u Purisu. Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo registrirali su one iste godine kada je njihova kobasica proglašena šampionskom.

Prepao se crvene paprike

– Ljubica odvoji od kosti svaku žilicu, svako vlakno – govori Branko vodeći nas kroz pogon u kojem se prerađuje meso. Tu su stroj za mljevenje mesa, miješalica za meso, punilica kobasica, komora za zrenje u koju stane 700 kilograma mesa, sterilizator za noževe, vaga, vakuumirka...

Ljubica Franjul | Autor : Duško Marušić/PIXSELL Foto: Duško Marušić/PIXSELL

– Razlika je između istarske i slavonske kobasice u tome što se meso za istarsku melje krupnije, što u nju idu kuhana bijela malvazija, češnjak i lovor. Nema ni paprike ni dima. Kada je Branko na svinjokolji u Slavoniji vidio koliko se crvene paprike troši, pobjegao je rekavši da je cijela Istra u godini ne potroši toliko – smije se Ljubica.

Osim svinja, za koje na pet hektara što vlastite što zemlje u najmu proizvode hranu, obitelj na farmi u Tinjanu uzgaja i piliće. U nekoliko turnusa godišnje ih bude ukupno 120.000. Kooperanti su tvrtke Valipile od koje dobivaju jednodnevne piliće. Othranjuju ih do težine od 2,40 do 2,80 kilograma. Na farmi pilića stalno je zaposlen njihov susjed.

– Koja je kobasica vama bolja: istarska ili slavonska? – pitamo Ljubicu, a ona ustaje i iz hladnjaka vadi “dokaz”.

– Istarsku kobasicu pravim, a bez slavonske kobasice i kulenove seke ne mogu pa njih kupujem – kaže.

– Ma istarske su kobasice najbolje na svijetu – prekida je Branko, a ona samo odmahuje glavom.

Loris se slaže s majkom, Morena s ocem. Nakon svih ovih godina zajedničkog života s Brankom poprimila je Ljubica i ponešto istarskog štiha pa joj je danas od šunke ipak draži pršut.

>>Pogledajte HRT-ovu reportažu o OPG-u obitelji Fanjul

>> Prodali su kafić i uložili u hobi od kojeg su stvorili posao života

>> Nisu se predali ni kad nisu imali za kruh. Ustrajnost se isplatila

>> Uspjeh u predgrađu Karlovca: Dečko iz grada selu prodaje med, rakije, voće, kokoši i jaja

>> Čuvari tradicije iz Zlatne doline: Kad paor zavoli graničarku, imanje ne može propasti

>> Ekološku hranu uzgajaju u rajskom vrtu Sredozemlja

OPG Franjul, Sveti Petar u Šumi

Godišnje se na gospodarstvu obitelji Franjul u Svetom Petru u Šumi, Dolinci 229, proizvede 8,4 tona suhomesnatih proizvoda. Sade cukete (tikvice), cuke (bundeve), kukuruz, ječam i djetelinu. Uzgajaju svinje pasmine njemački landras i durok. Imaju svježe i suhe kobasice, obične i salamine s tartufima, pancetu, pršut, rebrica... Prodaju na pulskoj tržnici Veruda ponedjeljkom, srijedom, petkom i subotom, od 8 do 12, te na kućnom pragu i brojnim sajmovima.

Cijene domaće i vraćaju se kupiti pršut

– Odrasla sam u obitelji u kojoj su se uvijek uzgajale svinje pa mi je bilo normalno da ih uzgajamo i Branko i ja. Uvijek smo ih imali dosta. Samo, prije smo oboje radili u tvrtki i nismo mogli toliko raditi i kod kuće – kaže Ljubica Franjul.

Među kupcima suhomesnatih specijaliteta obitelji Franjul puno je stranaca. Njima je najdraži pršut. Ljubica kaže da oni cijene domaće proizvode i kako su svi koji su lani kupili kod njih došli i ove godine. Za svoje su proizvode Franjulovi dva puta osvojili šampionsko, a jednom zlatno odličje.

Osim kobasice imaju i šampionski unegački salamin.

– Unegat je poštapalica koja označava baš sve. Pa i vođenje ljubavi – objašnjavaju nam Ljubica i Branko Franjul.

  • yurkov:

    Istarske kobaje i panceta, slavonski kulen i tlačenica, dalmoski pršut, paški sir i janjetina, mamina pita od sira, njaaaaam-mljac

  • Avatar Odlazim iz protesta
    Odlazim iz protesta:

    Cestitke ! Vrjedi se truditi, a kvalitet se uvjek isplati.

  • Avatar dr. Evil
    dr. Evil:

    već je postalo uobičajeno da domaće radne snage nema dovoljno u Istri i Dalmaciji pa moraju ići na outsourcing prema siromašnim krajevima Hrvatske - Slavonija i Lika.