Naslovnica Zeleni trendovi Zlata vrijedan

Moderni svinjogojci iz Slavonije: Nisu imali ušteđevinu, njive su kupovali minusom na tekućem

– Četiri smo godine morali sređivati papire da zemljište koje smo kupili u gruntovnici uspijemo prenijeti na sebe, kaže Goran Jančo
28. srpnja 2015. u 11:00 9 komentara 11642 prikaza
zlata vrijedan
Foto: Davor Javorovic/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/6

Diplome doktora veterinarske medicine oboje su u rukama imali godinu prije roka. Bili su te 2000. na životnoj prekretnici i valjalo im je dobro promisliti što dalje. Ostati u Zagrebu i “pljunuti” na struku? Ili se vratiti u rodnu Slavoniju i zasukati rukave?

On je svirao bas najprije u tamburaškom sastavu Dyaco, pa u bendu Kužiš, stari moj i baš je bio dobio ponude da svira u Ladu i Tamburaškom orkestru HRT-a. Svojom je svirkom bio uveseljavao i Tuđmana i Mesića i Ćiru i Mamića... Ipak, odlučili su Nina i Goran Jančo da će se vratiti kući.

Danas su itekako svjesni da su dobro postupili. U godinama zajedničkoga života podigli su najsuvremeniju privatnu svinjogojsku farmu u Hrvatskoj, u kojoj godišnje proizvedu 6000 svinja. Kane sagraditi i opremiti i mini klaonicu u kojoj bi prerađivali meso te farmu za još 500 krmača. Da bi svojim svinjama osigurali potrebne izvore proteina, obitelji Jančo u planu je i gradnja pogona za preradu soje jer sada moraju uvoziti sojinu sačmu iz dalekoga Brazila. Žele se udružiti s nekolicinom uzgajivača svinja i s njima pokucati na vrata velikih tržišta.

Svadbeni dar za farmu

Ostvare li sve svoje naume, a Goran je uvjeren da će baš tako biti, na gospodarstvu Jančo bit će još šestero zaposlenih, a 50-ak obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava moći će se “vezati” na njihovu proizvodnju i prodaju.

– Sve ovo ne bi imalo smisla ako ne uspijemo sinove Karla i Marka odgojiti da cijene rad. Kada bih mogao birati, odrekao se svega materijalnog samo da u tome uspijem – kaže Goran dok nas vodi prema farmi u kojoj njegovi dječaci u dobi od sedam i jedanaest godina rado provode vrijeme pomažući roditeljima, pa i sadeći cvijeće ispred nje.

– Supruga je odrasla u Osijeku, ja u stanu u centru Đakova, pokraj katedrale. Nikakav poljoprivredni “pedigre” nismo imali. Nina je kao mala odlazila na selo k baki u Baranju, ja tetki u Punitovce. Moji su se roditelji bavili ugostiteljstvom, njezini su bili zaposleni u Saponiji – počinje 40-godišnji Goran Jančo.

Ostavili siguran posao

Nastanili su se on i supruga u Đakovu i zaposlili kao terenski veterinari. Zatim je Nina prešla u Žito gdje je dogurala do mjesta upraviteljice farme na kojoj je bilo 4000 krmača. Goran se zaposlio u veterinarskoj ambulanti Martes koja se nalazi u sastavu grupacije Osatina. On je napredovao do mjesta direktora veterinarske ambulante u Josipovcu Punitovačkom. Poslovi su im oboma bili sigurni, a plaće dobre.

Umjesto da odu na kakvo romantično putovanje, Nina i Goran Jančo novac koji su dobili u svatovima odlučili su utrošiti za kupnju stare farme u Punitovcima, selu nedaleko od Đakova u kojem je rođen Goranov otac, podrijetlom Slovak. Ondje su smjestili 200 svinja za tov.

Plaće su trošili na kupovinu zemlje, “uvaljivali” se u minuse na tekućem, samo da kupe još koji hektar. Prije dvanaest godina odlučili su osnovati obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Dvije-tri godine istodobno su “gurali” dva posla. Shvatili su da tako više neće moći ako žele razvijati vlastito gospodarstvo. A željeli su. Da ne bi izgubili sigurne prihode koje su imali, Nina je dvije godina bila zastupnica farmaceutske tvrtke za Slavoniju i Baranju, za prodaju lijekova. Istodobno su povećavali površinu zemlje koju obrađuju. I sve bi išlo baš onako kako su i zamislili da nije bilo beskrajne papirologije koja ih je dovodila do očaja, pa je bilo dana kad su se znali zapitati što im je sve ovo uopće trebalo.

– Četiri smo godine morali sređivati papire da zemljište koje smo kupili u gruntovnici uspijemo prenijeti na sebe. Kad smo sve dozvole i dokumente prikupili, htjeli smo podići kredit, ali ni naša matična ni druge banke nisu prepoznale potencijal projekta suvremene svinjogojske farme. Naposljetku sam došao u Zagrebačku banku i kazao da nikakvih zakulisnih igara nema, da dajemo svu svoju imovinu pod hipoteku. I tu smo dobili kredit. Tada je krenuo ljepši dio priče. Počela je gradnja, na zemljištu su bile dizalice, kamioni... i to čovjeka ponese – kaže Jančo.

Šest mjeseci nakon što su se radnici vinkovačke građevinske tvrtke Raspon prihvatili posla, na zemljištu izvan Punitovaca “niknula” je suvremena svinjogojska farma u koju je utrošeno 14 milijuna kuna. Prije tri godine onamo se uselilo matično stado od 200 nazimica i osam nerasta.

– Supruga se odlučila za francusku genetiku. To su križanci finskog landrasa i velikog jorkšira. Radi se o dugačkim i velikim svinjama, plodnim i dobrim majkama.

Danas tim genetskim materijalom opskrbljujemo farme u Hrvatskoj. Naši su rezultati u top deset onih kakve imaju svinjogojci na farmama u Francuskoj. To znači da naše krmače u 2-3 ciklusa godišnje oprase 31 do 32 praseta – tumači nam nekoć perspektivni glazbenik, a danas još uspješniji poljoprivrednik.

– Kad sam se odlučio za poljoprivredu, tamburu sam objesio o klin i nikada više nisam zasvirao – ispričao je Goran Jančo.

>>Pogledajte reportažu HRT-a o OPG-u Jančo

>> 78 poljoprivrednih gospodarstava u utrci za Agrooskar

Mjeri se dnevni prirast, a praščići dobivaju infuziju

Na farmi obitelj Jančo ima i laboratorij za umjetno osjemenjivanje, a sjeme vade sami. Nerasti imaju “na raspolaganju” prostoriju s gumenom krmačom. Svi uzorci sjemena precizno su izmjereni i evidentirani, a takva se pomna evidencija vodi i za svaku svinju. Mjere se količina hrane koju dobivaju, dnevni prirast... Kad se oprasi, svako mlado na uši dobiva markicu i tetovažu s oznakom farme – HR87. Ako neka krmača ima više praščića nego sisa, prase se premješta kod druge krmače. Ustreba li, praščići dobivaju i infuziju. Bilježi se koliko je kojoj krmači uginulo praščića, a one koje se ne pokažu dobrim majkama ranije odlaze “na remont”. Uvjeti za ulazak u farmu su strogi i kontrolirani jer se tako izbjegava mogućnost unošenja zaraze među svinje. Tovljenici zimi dosežu 150 kilograma, krmače teže oko 250 kilograma, nerast u rasplodnoj kondiciji ima 300 kilograma, a dosegne težinu do 450 kilograma. Meso prodaju mesnici Cesarica koja njime opskrbljuje ličko područje i Mesopreradi iz Slatine. Od svinja s farme obitelji Jančo prave se kuleni i kobasice, a supruzi se nadaju da će sa svojim mesom uspjeti ući i u ponudu restorana.

Na 130 hektara sade kukuruz, soju, pšenicu...

-Mi uživamo u radu, a ne u plodovima toga rada – kaže Goran Jančo koji je na obiteljskom gospodarstvu zadužen za vanjske radove, dok je njegova Nina posvećena farmi. Jančo obrađuje i 130 hektara zemlje na kojoj sadi kukuruz, soju, pšenicu i ječam. Nedavno su počeli saditi i krumpir, a, za probu su posadili i paulovniju – najbrže rastuće drvo na svijetu. Na farmi su zaposleni Stjepan, Josip i Matija i Ilija, kojeg zatječemo na njivi. On je na pola godina bio napustio posao na farmi radi posla u Norveškoj:– Kad sam odlazio, Goran mi je pružio ruku i rekao da se uvijek mogu vratiti. Radio sam na proboju tunela, plaća je bila dobra, ali nisam imao socijalno i zdravstveno osiguranje. Mjesec dana proveo sam blizu granice s Rusijom u mjestu gdje uopće nije bilo dana. Nisam to mogao izdržati – kaže Ilija.– Kad primam radnike, kažem im da ne moraju raditi ništa što ne radim ni ja. Prednost dajem onima koji nikada prije nisu radili na farmi – kaže Goran Jančo.

Punitovci

6000 svinja agodišnje se proizvede na farmi u Punitovcima, Matije Gupca 19. To su križanci finskog landrasa i velikog jorkšira – velike i dugačke svinje, plodne i dobre majke. Svu državnu zemlju koju su dobili na nedavnom natječaju supruzi Jančo su vratili jer je od farme bila udaljena i 80 km, a 6 ha je bilo – minirano.

Elipso

  • kowski:

    evo samo da stavim komentar da hrvati ne komentiraju znači niti ne čitaju članke gdje se piše o radu. svaka čast obitelji Jančo

  • Avatar Pipl mus tras as
    Pipl mus tras as:

    eto ima i normalni u HR i vrijednih..

  • kompa:

    puno uspjeha i srece vam zelim