Drvene kuće navikli smo gledati u kaubojskim filmovima na Divljem zapadu, u snježnim TV-kadrovima iz Schladminga ili Garmisch–Partenkirchena, ali i vozeći se Likom, Podravinom, Posavinom, Gorskim kotarom ili Turopoljem, gdje uz cestu podsjećaju na to kako se nekad živjelo, prije armiranog betona i PVC stolarije. Srećom, ljudi posljednjih godina ponovno otkrivaju ono već znano, ono što su znali naši stari, pa nikne drvena kuća na ovom gruntu, pa onda nešto dalje na drugom i sve ih je više jer drvene kuće postale su trend. Jedni sele stare drvene kuće, obnavljaju ih, a drugi ih grade starim tradicijskim ili modernijim načinima – ispočetka. Koje su prednosti u odnosu na montažne kuće, odnosno zgrade u gradskim kvartovima, doznali smo iz prve ruke, od ljudi koji su ih – selili, gradili ispočetka te u drvenim kućama uživaju...
– Drvo je jednostavno ljubav. Ni za što se više ne bismo vratili u beton – unisono kažu vlasnici.
Ivan Mustapić (56), proslavljeni hrvatski atletičar koji je osvojio prvu medalju za našu zemlju na Mediteranskim igrama, koji je boje trobojnice branio i u Barceloni 1992. godine slaveći tamo prvu olimpijsku medalju s Goranom Ivaniševićem i Goranom Prpićem te i danas drži hrvatski rekord u bacanju koplja, u svojoj kući pokraj Brinja kaže:
– Rekord je, nažalost, još uvijek živ, i to 31 godinu, jer postigao sam ga upravo u doba OI u Barceloni. To je velika žalost iako je moj, jer rekordi su tu da se ruše. Da, prošao sam s kopljem sve kontinente, natjecao se u mladosti po cijelome svijetu, no sreću sam danas pronašao u drvenoj kući – kaže Mustapić, koji je čak i najavljivao da će onome tko sruši njegov rekord kupiti novi VW Polo, no to se još čeka, 82,70 metara još nitko nije prebacio... No vratimo se kućama. Za njegovu drvenu kuću mnogi tvrde da je najljepša u Lici, nalazi se u Prokikama, selu nedaleko od Brinja, a veselo repovima mašu i psi Ros, Astor i Vigo. Ne samo da je sebi izgradio drvenu kuću već on i susjed Darko Dasović iz Brinja grade naše najekskluzivnije drvene kuće Tonka.
– Kuća je stara 12 godina, a izgleda kao iz bajke, kao da smo je jučer sagradili. Interes je velik, dolazili su u goste gledati kuću ljudi čak i iz Betlehema, Londona, Stockholma... tko god od turista prođe cestom, okrene glavom, netko stane, počne se raspitivati, pita može li pogledati... A ja bih o drvenim kućama mogao pričati po cijele dane pa nije nikakav problem pokazati im je.
Koja je razlika između betonskih ili montažnih i – posve drvenih kuća?
– Nebo i zemlja. Čovjek je na početku stoljeća osjetio veću potrebu vraćati se prirodi, podiže se svijest o ekološkim materijalima. Uzmite samo primjer kako drvena kuća proizvodi CO2, a betonska ga – troši. I u drvenoj kući vi živite doslovce posve okruženi prirodnim materijalima, jer drvena je kuća posve – drvena. Radi se od drvenih trupaca, bilo jele, smreke ili ariša, budući da je slavonski hrast, kao jedan od najkvalitetnijih na svijetu, toliko skup da bi cijena otišla u nebo, možda bi kuća od hrasta bila i šest puta skuplja nego zidana. Neki proizvođači rade i jeftinije kuće, od lameliranih pravokutnih greda, za one koji žele moderniju drvenu kuću. No oni koji zamišljaju pravu drvenu kuću, razmišljaju o kući s punim drvenim trupcem... – kaže proizvođač vrhunskih drvenih kuća Tonka.
Koliko može trajati drvena kuća?
– Ako su fino obrađeni drveni trupci, ako se radilo kako treba, mogu biti gotovo vječne. A poseban je doživljaj i spavati u drvenoj kući, kuhati u njoj, disati taj zrak... Danas, u doba kada naša zemlja ima odličnu cestovnu mrežu, sve više će ljudi iz urbanih sredina tražiti kuće poput ovih ne bi li, na sat vremena vožnje od grada, imali mjesto za vikende, gdje će pozivati prijatelje, gdje će biti daleko od vreve i gdje će na kraju provesti dane u mirovini.
Koji su, konkretno, plusevi u korist drvene kuće u odnosu na druge vrste gradnje?
– Rekli smo da je sto posto od drveta. I ekonomski je, osim što i sam EU potiče gradnju takvih kuća, i te kako isplativa. Uzmite samo za primjer krečenje zidova u stanu. Da to radite svake tri ili četiri godine, skupi se novca. Ovdje to nije potrebno, drvo ne treba krečiti. Ne biste vjerovali, ali drvena je kuća otpornija na požare, jer materijali koji se koriste za izgradnju zgrada ili zidanih kuća, poput stiropora, PVC-a, obloga fasade, gipsa... i te kako gore. A svaki trupac drvene kuće je zaštićen i puno je otporniji od klasične gradnje. Usto, u kući je i bolja izolacija, jer deset centimetara drveta je poput 75 centimetara armiranog betona. Izolacijski su te kuće čudo. Da ne govorim koliko su sigurnije u slučaju potresa, a i mi u ovom ličkom dijelu imamo česte potrese dolje kod Senjskog kanala, osjetili smo i onaj zagrebački, no u odnosu na klasičnu gradnju, drvena kuća nema nikakvih oštećenja.
A što je minus?
– Može biti tek cijena. Jer, prava drvena vrhunska kuća može biti skuplja od klasične gradnje... No tu treba uzeti u obzir i brzinu gradnje, nakon što mi sa svojim klijentima koji se odluče graditi kuću Tonka dogovorimo sve detalje, oni se za dva mjeseca usele... I vrijeme gradnje je veliki plus.
U drvenu kuću, ali građenu 1909. godine, uselila se obitelj Lukunić, naš nagrađivani fotoreporter Željko i supruga Kristina, udahnuli su joj novi život. A kuću su preselili na – kamionu.
– Lako se zaljubiti u drvo – kaže Željko Lukunić (41) pa objašnjava:
– Godinama sam zbog posla fotoreportera gledao drvene kuće po cijeloj našoj zemlji, od Turopolja, Gorskog kotara, Like, gore od Krasna sve tamo do Letovanića... Uvijek su mi bile lijepe, no nisam znao baš ništa o njima. Pet godina živimo u drvenoj kući, preselili smo se iz Novog Zagreba sa sinom. Odrastao sam na asfaltu, u zagrebačkom Rudešu, a za kuće sam znao tek da imaju – krov i dimnjak. Supruga i ja tražili smo kuću koja će biti "tjednica", a ne vikendica, u koju bismo otišli tu u okolici Zagreba tijekom tjedna. Što će vam vikendica na Hvaru ako ne možete svako malo otići tamo? No kako smo počeli živjeti u njoj, shvatili smo da nam je mnogo komfornije, da možemo na 20 kilometara od Zagreba, gdje nemamo gotovo nijedan semafor do posla, uživati u prirodi i drvenoj kući.
Kako ste gradili kuću?
– Pronašli smo u oglasniku staru oronulu drvenu kuću u Turopolju te je dasku po dasku, drvo po drvo, preselili. Majstori su svaku "planjku" označili te su ih potom na našem zemljištu u Donjim Trpucima ponovno slagali. Išlo je malo pomalo, pitali smo se u nekim trenucima što nam je ovo trebalo, mnogi su nas i odgovarali, govorili da je bolje graditi zidanu kuću, da će nam ovo biti skupo... A na kraju, kad smo stavili troškove na papir, ispalo je da smo za fasadu, koju smo bojili lanenim uljem, i to u jedno popodne uz roštilj, izdvojili 200 eura za boju i tako riješili problem koji bismo na zidanoj kući u to doba platili 9000 eura. Dakle, grubo računajući, ispalo je 45 puta jeftinije – objašnjava Lukunić.
Vlasnici drvenih kuća oduševljeni su time što je zimi prostor lako zagrijati, već za sat ili dva, tako da se u kući može hodati u kratkim rukavima, a ljeti im klima-uređaj nije ni potreban.
– U drvenoj kući ljeti je hladnije čak i do osam Celzijevih stupnjeva nego na dvorištu. Ako su vani 32 stupnja, u kući je 25 i klima-uređaj nije potreban. Usto, izolacija drva je fenomenalna, unutra je toliko tiho i mirno da, ako vas netko ne probudi, možete spavati do podneva. Naprosto je mir...
Kolika je bila cijena selidbe i obnavljanja turopoljske drvne kuće u odnosu na cijenu nekretnina u metropoli u to doba?
– Za kuću od sto kvadrata i golemo dvorište, zemljište, priključke, kamione koji su je selili, majstore i što je već trebalo, mogli smo kupiti tek manji jednosobni stan u Novom Zagrebu. Ništa više...
Što je, po vama, nedostatak?
– Prozori. Danas je moderno imati u kućama velike staklene stijene, što u ovakvim tradicijskim drvenim kućama zbog statike nije moguće. Pa su prozori manji nego što smo se navikli. Kod novih drvenih kuća taj se problem riješio pa je moguće staviti i staklene stijene.
– Kuća je izgrađena 1909. godine, dakle stara je 112 godina. U to doba, kada su u Dalmaciji gradili od kamena, jer su njega najviše imali, stanovnici Turopolja, Gorskog kotara, Podravine i Like gradili su od drva, kojeg su imali u izobilju. Danas je u takvoj kući život i te kako zdraviji, djeca imaju djetinjstvo kakvo mi nismo mogli ni zamisliti na gradskom betonu, a i u selu je mnogo jednostavniji život nego u gradu. Tu u drvenoj kući osjećamo se kao da smo na izletu, ali – baš svaki dan – govori Lukunić.
"Šišano kumstvo" za novu kuću
I tu se priča vraća na početak, kako su nekad naši stari gradili kuće, tako se danas one ponovno obnavljaju, grade nove te prenamjenjuju za suvremene životne potrebe. Poseban je naglasak i na turizmu, gdje se osim zaštite i obnove kulturne baštine, one uključuju u turističku ponudu. Rađene su i mnoge studije te vodiči, poput onog "Posavska tradicijska drvena kuća, priručnik za obnovu", koje su objavljivala nadležna ministarstva u doba Božidara Kalmete i Bože Biškupića. U njemu se navodi kako je i stanovništvo Lonjskog polja pokazalo interes za obnovu drvenih kuća i njihovo uključivanje u turističku ponudu. Vlasnicima se takvim izdanjima pomagalo da se tradicijsko graditeljstvo trajno sačuva. Nekoć su se od drva gradile i crkve, župni dvorovi, škole, vatrogasni domovi, a ovih se dana u Beču gradi poslovna zgrada na 20 katova isključivo – drvene konstrukcije. Zgodna je i terminologija naših starih pa se tako tradicijske kuće u Posavini zovu – "hiže", "iže", "kuće na trem" ili "čardaci". I dok je "hiža" kao kuća jasan i često korišten termin, naši stari sobe su zvali – "iže" (velike) te "ižice" (male sobe). Nezaobilazan je termin "pero i utor", vez između dasaka u kojem se uži dio letve utisne u utor na sudarnicama dasaka. "Planjka" je, dakako, daska kojom se grade stijenke kuće, a i onda su se kuće selile, zvalo se to "prevlačenje kuće", kada bi kuću selili tako što su je "prevlačili" na valjcima uz upotrebu drvenih vretena. Kada bi se kuća u Posavini sagradila, tražio se i – kum. Pa je tako nastao termin "šišano kumstvo", a riječ je o običaju da se nakon prvog šišanja djeteta jedan pramen kose lijepi na glavnu stropnu gredu koja se, budući da je najveća, zove "sljeme".
PVC stolarija loša je zamjena za preskupu kvalitetnu drvenu stolariju.