Jeste li ikada imali osjećaj da ste na moru, ne vidite ga, no slani zrak protkan mirisima trava, ruža, bosiljka, lavande, ružmarina upućuju na to da ste blizu, baš kao da je iza ugla... Dodate li tome tišinu od koje ‘bole’ uši, glava postaje neopisivo lagana te vam dođe da izujete cipele i trčite besprijekorno uređenim travnjakom – tada ste sigurni da ste na mjestu na kojem biste mogli ostati zauvijek. Upravo takav je prvi dojam stancije Meneghetti, jedne od prvih i još uvijek najtraženijih mjesta za odmor u Istri.
Mir s predumišljajem
Pravi dragulj, smješten samo dva kilometra od mora, nedaleko od Bala, dva i pol sata vožnje od Zagreba, stancija Meneghetti jedinstven je primjer ljetnikovca u kojem je na nenametljiv način spojena tradicija s vrhunskim luksuzom, mjesto na kojem je sve podređeno ovozemaljskim užicima – dobroj hrani i vrhunskim vinima, odmoru, opuštanju i doživljaju ljepote. Stanciju su Plišo i partneri uređivali, kažu, za dušu. Nekih elemenata tradicionalnog uređenja, poput kamenog lavaboa u kuhinji, nisu se mogli ni željeli odreći.
Loza i ulika prve
– Izgubila bi dušu da smo je uredili ultramodernim dizajnerskim namještajem. Tako smo skupljali ideje, razgovarali, polako ih provodili u djelo. Pomogla nam je svojim rješenjima i dizajnerica interijera Neli Trdić, no kod dijela uređenja koji je podrazumijevao udobnost i kvalitetu nije bilo kompromisa. To je nešto što u rustikalnom okruženju jamči doživljaj ugode – objašnjava Miroslav Plišo.
Sama kuća prostire se na 600-tinjak kvadrata i podijeljena je na desetak spavaonica s luksuzno opremljenim kupaonicama, velikim zajedničkim dnevnim boravkom, blagovaonicom i kuhinjom koja jednostavno izaziva na kulinarske ekshibicije. Plišo i njegova supruga zapuštenu su stanciju kupili 2000. godine.
Sasvim je slučajno, kaže, načuo da je na prodaju, otišao je onamo i cjenkao se punih tjedan dana. No, na kraju je, priznaje, platio koliko su tražili jer ga je svakim novim pogledom na nju stancija sve više očaravala. Prvi korak bio je obnova vinograda i maslinika. Tek nekoliko godina kasnije krenuli su s obnovom kuće, koja je nekad bila mjesto na koje su se rado od sunca u proteklim stoljećima sklanjali vojnici iz obližnje austro-ugarske vojne utvrde. Prvi vlasnik stancije Meneghetti, Talijan iz okolice Udina, dao bi im da kušaju vino, a onda bi im onako opijenima prodao i vino, i sir, i ulje.
Proizvodnju svega toga na stanciji su nastavili i novi vlasnici, no kada nisu imali vojnika kojima bi to prodavali, a putnici namjernici oko Brijuna bili su rijetkost za bivše države, odlučili su se za prodaju. – Sve što je korišteno u obnovi kuće i okolnih suhozida potječe iz Istre. Nismo miješali i štedjeli kako bismo zadržali duh vremena – objašnjava sadašnji vlasnik. Oko stancije se na desetak hektara prostiru maslinici i vinogradi, a pred svakim je redom loze posađena ruža.
Ruže i u vinogradu
Osim što njezina boja govori o vrsti loze, pokazat će, kažu domaćini, na dolazak bolesti. Stancija Meneghetti nije mjesto koje bi za odmor izabrali tragači za zabavom. Odredište je to onih koji podjednako cijene mir, dobro društvo, vrhunsku hranu i birana vina. A u svemu tome na stanciji se uživa na trijemu čak i za hladnih zimskih dana na zubatom suncu, a ljeti se ljenčari u dubokoj hladovini stoljetnih hrastova uz bazen.
