Postoje interijeri koji vas na prvu ostavljaju bez daha i ne samo zbog stilske izvedbe već zbog onoga kako zrače i emocije koje u vama probude. Lada Seletković stvorila je upravo takav zagrebački interijer – iako trenutačno na adresi u Berlinu za koji ju veže posao „fashion buyera“, potreba za stvaranjem baze u Zagrebu, u kojem je odrasla potpuno je prirodna. Lada je egzaktna u ekspresiji s vrlo jasnom vizijom – tako je i točno znala u kakav prostor želi unijeti svoju ideju, inspiraciju.
“Moje biće odražavaju sneni, pomalo nestvarni i nekonvencionalni interijeri koji se ne mogu smjestiti u određeno vrijeme ili prostor“, naglašava Lada te se nadovezuje: „Jako mi je važan element iznenađenja i nikako nisam sklona natrpanim interijerima jer smatram da je sam prostor svojevrstan luksuz te da dojam nedovršenosti uvijek ostavlja prostora za slobodnu interpretaciju.“ Stari građanski stan visokih stropova u užem centru grada, erkeri, parket te pogled u zelenilo bili su neki od uvjeta pri potrazi koja je potrajala nekoliko mjeseci. U prvotno neuglednom i tamnom prostoru Lada je prepoznala potencijal – dovoljno je reći da su svi uvjeti bili zadovoljeni. Šezdesetak kvadrata prostora koji se zbog iznimno visokih stropova doima i većim, vlasnica je sama osmislila i uredila.
„Vrijeme provedeno u Milanu i Parizu razvilo je u meni senzibilitet i afinitet prema otmjenosti stare arhitekture i interijera, a život u Berlinu začinio je to umjetnošću te produbio dugogodišnju opčinjenost „mid-century“ stilskim smjerom“ – objašnjava. Stan školski građanskog tlocrta koji se sastojao od ulaznog hodnika, kupaonice, kuhinje s izlazom na balkon i pomoćne prostorije te velike glavne prostorije, Lada je promijenila i prilagodila svojim potrebama pa je kuhinju prenamijenila u spavaću sobu pritom zadržavajući originalno crno-bijelo popločenje, a na vrata balkona postavila je grilje koje daju poseban šarm, dok je pomoćna prostorija oformljena kao „walk-in“ garderoba.
Kuhinja je premještena, u linearnoj formi, matiranih inoks fronti u glavnu prostoriju dnevnog boravka gdje je idealno uklopljena. U cijelom je stanu zadržan originalni parket koji odiše patinom vremena i šarma starih interijera. Proces uređenja i adaptacije potrajao je tek tri mjeseca i Lada s velikim zadovoljstvom govori o tom iskustvu: „Agent me spojio s Draženom Hrstićem, kojeg jednostavno moram spomenuti i koji je vrhunski i u roku odradio posao te u potpunosti razumio moju viziju. S povjerenjem sam mu prepustila radove s obzirom na to da većinu vremena nisam bila prisutna.“
Već samim ulaskom u prostor kao da ulazite u interijer pariškog arondismana i upravo je to ozračje kojim odiše cijeli prostor – profinjeni, pročišćeni, pomalo boemski gdje je svaki komad namještaja pomno i smisleno postavljen. „Obožavam kombinacije raznih perioda i kultura gdje svaki predmet priča svoju priču“, objašnjava vlasnica. Sam prostor dnevnog boravka s prozorima u erkeru, štukaturama na zidovima i stropu, okupan svjetlom iznimna je pozornica jedinstvenim komadima koji prostoru daju osebujan, elegantni „štih“ – Lada će vješto spojiti veliko antikno ogledalo kupljeno na buvljaku u Berlinu, oslonjeno na zid, Ligne Roset Togo garnituru kupljenu na eBayu, trideset i četiri godine staru, obnovljenog ruha, veliki stakleni „coffee table“ te fantastičnu „Serpente“ lampu, dizajnera Elija Martinellija iz 1970, isto tako nabavljenu na buvljaku u Berlinu.
„Namještaj nikada ne kupujem u jednom dućanu i rijetko nov i to ne samo zato što uživam u ‘treasure huntu’ već zato što stari komadi imaju puno toga ispričati“, nadovezuje se. Fenomenalan, umjetnički moment, stvoren na jednom od zidova dnevnog boravka – odlijepljena tapeta zatečena u stanu pri kupnji – umjetnički efekt koji je rezultirao njezinim skidanjem Ladu je oduševio i jednostavno nije razmišljala više o nikakvoj daljnjoj intervenciji. Pri kreiranju i osmišljanju ovog interijera nailazila je na mnoge kritike i odgovaranja, no jednostavno se nije dala smesti.
Zanimljivo je da ne postoji blagovaonički prostor, a još zanimljivije da u ovoj priči on i ne nedostaje. Dva naslonjača iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća u kompoziciji s metalnom prozračnom policom u ulaznom prostoru još su jedan savršen spoj. Spavaći je prostor pročišćena, neobična priča gdje crno– bijeli, originalno sačuvani, pod uz isključivo jednostavnu bijelu posteljinu tvori jedan kontrast detaljima u boji starog zlata – ogledala i tapeciranog uzglavlja – koji daju svojevrstan efekt luksuza. Kupaonica je nastavak cjelokupne priče i pomno odabranim sjajnim pločicama nježno pastelne boje, mjedenim detaljima i fantastičnim kristalnim lusterom, kupljenog na Britancu koji Lada obavezno s ocem obilazi nedjeljom dok je u Zagrebu, oblikuje se jedan pomalo scenski, nježan i romantičan prostor.
