Nakon godina života u obiteljskoj kući, vlasnica, sada mlada poslovna žena, odlučila je osamostaliti se od roditelja i vratiti u trosobni stan u Novom Zagrebu u kojem je provela djetinjstvo. No, kako stan dugo nije bio renoviran i u njemu su godinama živjeli podstanari, trebalo ga je temeljito obnoviti.
Osim novih podnih i zidnih obloga te instalacija te opreme i namještaja u stanu, adaptacija je uključivala i uklanjanje nekih pregradnih zidova i zidanje novih te prenamjenu prostorija. Nakon takve temeljite preobrazbe teško da se mogu dovesti u vezu stari i obnovljeni stan. Jedino su kvadratura interijera i dvaju balkona ostale iste.
Neki elementi prvotnog rasporeda je ono što se arhitektima iz Studija HD Spatium – dr. Heleni Alfirević Arbutina i njezinu suprugu dr. Draženu Arbutini činilo nužnim promijeniti.
- Zgrada je stara oko 35 godina, a početna kvaliteta izvedbe je bila solidna za to vrijeme gradnje no stan je bio dotrajao i trebao je kompletnu adaptaciju, kojoj smo dodali i rušenje nekih zidova i prenamjenu. Ono što nas je najviše smetalo u stanu je postojanje hibridne prostorije koje je od prevelikog hodnika pretvorena u blagovanje a iz kojeg nije bilo pogleda prema van, niti prirodnog svjetla ili zračenja – govori Helena Alfirević Arbutina.
Predožila je vlasnici da taj hibridni prostor treba funkcionalno drugačije riješiti, s čime se ona složila. Tako su srušeni zidovi blagovanja, pregradni zidovi prema kuhinji i demontirana klizna stijena prema boravku te je napravljen open space koji čine blagovanje, kuhinja i dnevni boravak. Povezivanjem i objedinjavanjem toga prostora u jedan te reduciranjem hodnika i maksimalnim korištenjem bilateralne orjentacije istok-zapad u stan je u maksimalnom obimu dovedeno dnevno svjetlo.
- Kuhinja kao i spavaća soba smještene su na istok što spavaonicu čini idealnom za zračenje sobe uz ranojutanje sunce a boravak je orjentiran na zapad, tako da kada vlasnica dođe kući s posla moće u potpunosti uživati u osunčanom i svjetlom prostoru – objašnjava arhitektica. I kupaonica je promijenila ne samo izgled nego i kvadraturu. Arhitektima Arbutina činila se odviše mala te su je odlučili proširiti i to na način da se uz veliku kutnu kadu dobije i prostor za 'walkin' tuš, i to nauštrb nefunkcionalne izbe.
U preostalom dijelu izbe organiziran je prostor za perilicu rublja te spremište rublja i sredstva za čišćenje. Tako je početna želja vlasnice da stan želi obnoviti i osuvremeniti nadopunjena ovim prijedlozima arhitekata. Usto, poštivana je i njezina želja da jedna od spavaonica postane radna soba koji bi s pomoćnim ležajem mogla poslužiti za smještaj gostiju.
- S obzirom na ne baš preveliku kvadraturu od 65 četvornih metara, ovim je rješavanjem prostora potencijal stana u potpunosti iskorišten – smatra Helena Alfirević Arbutina. Prateći želje vlasnice da stan bude osuvremenjen, arhitekti su ga opremili modernim komadima namještaja od iverala i medijapana djelomično visokog, a djelomično polumat sjaja. Bijela boja namještaja kao i zidova činila se kvalitetnim izborom za pozadinu bilo kakvog scenarija koji se odvija ili bi se mogao odvijati u budućnosti.
Osim bijele i sive koje čine neutralnu bazu, u stanu su u manjoj mjeri prisutne i ružičasta, smeđa, limeta i tirkizna boja. No to su, smatra arhitektica, akcenti u prostoru i ne dominiraju, ali osvježavaju prostor te se lako s vremenom i promijene. U uređenju i odabiru boja pratio se senzibilitet i godine vlasnice.
- Sam proces projektiranja je bio vrlo jednostavan i učinkovit zbog poklapanja naših senzibiliteta – zadovoljna je Helena Alfirević Arbutina. Velika većina namještaja (kupaonski ormarići, garderobni ormari u hodniku i spavaćoj sobi, kuhinja, krevet s noćnim ormarićima, stijena dnevnog boravka za TV i radna soba) rađena je po mjeri te prema dizajnu i projektu samih arhitekata. Objašnajvaju to stavom kako je integralni pristup izradi projekta i najkvalitetniji pristup rješavanju stambenog, kao i bilo kakvog drugog prostora.
>>Novo, modernije i praktičnije lice novozagrebačkog stana
žao mi je, ali... naslov kaže da je ovo stan za mladu poslovnu ženu. dakle ne djevojčicu, nego ženu. dakle, čemu crtarije po zidu? zaštose hrvati mahnito drže loših trendova koji su zasluženo umrli? čemu šarene čaše i raznobojni plastičnii stolci? ružičasti zid u kuhinji komplementiran s ružičastim tosterom...? a sad na malo morbidnije detalje. ovo lijevo od televizora je ormarić za prvu pomoć? kocka-kocka-kockica, gotova je sobica - vrhunski doseg hrvatskih arhitekata! i umivaonik izgleda kao neki lavabo iz kabineta za prirodne znanosti u kojem se seciraju male životinje (u najmanju ruku).