Na obroncima Plešivice, u selu Malunju nedaleko od Jastrebarskog, obitelj Mortigjija počela je početkom 70-ih godina prošlog stoljeća graditi vikendicu, ne pomišljajući da će im to jednoga dana postati dom.
Htjeli su napraviti malu oazu mira u kojoj bi okruženi prirodom provodili vikende daleko od zagrebačke užurbane svakodnevice. Ubrzo su posadili lozu, voćnjak i povrtnjak, a kad su se preselili krajem 90-ih, nakon što je gospođa Mirjana otišla u mirovinu, neko su se vrijeme bavili uzgojem koza te proizvodnjom sira.
Priznaje da je prilagodba tekla postupno jer su ona i suprug Mato dosta dugo planirali novi život na selu. Iako su bili na svom omiljenom i dobro znanom terenu, koji su dobrim dijelom sagradili svojim rukama, Mortigjije su ispočetka bili zatečeni tišinom jer djeluje pomalo sablasno za sve gradske ljude, ma koliko žudjeli za njom.
Sitnice plijene pažnju
No danas znaju da je odluka o preseljenju bila ispravna.
- Biti na zemlji, u prirodi, s njima živjeti, duhovni je oporavak u svakom smislu – govori Mirjana. Preseljenje je olakšala činjenica da je kuća imala sve potrebne instalacije. Nekoć zamišljena kao mala katnica s dvije etaže od po 60 m2: podrumom s vinotekom te s velikom dnevnom sobom na katu i malom sobom od jedva 4 m2, kuća je prije 15-ak godina adaptirana. Nadograđeno je oko 35 m2 prostora za spavaću sobu, kupaonicu te predsoblje.
- Sve to bilo je moguće zbog dobrog početnog nacrta i dovoljno prostora oko kuće – objašnjava Mirjana. Prijašnje predsoblje, dnevnu i spavaću sobu vlasnici su ujedinili u jedinstven prostor s kuhinjom, blagovaonicom te boravkom. Više kvadrata u dnevnoj zoni omogućilo je da prostor bude dovoljno velik za obiteljska okupljanja. Osim okoliša i prostornog rješenja, pažnju u kući plijeni uređenje, za koje je odgovorna vlasnica, velika ljubiteljica uređenja interijera i antikviteta. Stare komade u kući gospođa Mirjana restaurirala je sama.
Otrgnuto zaboravu
- Ljubav prema starim stvarima i svemu što je čovjek napravi svojim rukama, umjetninama i uređenju unutarnjeg prostora u meni su od djetinjstva – ističe. No rijetko je koja stvar u njihovu domu kupljena u dućanu i svaka od njih ima svoju povijest – ne samo zbog vremena nastanka nego i zbog toga kako je dospjela u njihov dom.
Tako su stare bijele stolce s polukružnim naslonjačem vlasnici dobili u zamjenu za litru mlijeka i kruh, a garderobni ormar u spavaćoj sobi nađen je na stubištu zgrade njihovih rođaka te su ga otkupili za 100 njemačkih maraka. Još je originalnija priča o sjedećoj kutnoj garnituri:
- Složena je od nekadašnjeg kreveta na kat koji je nekoć bio u maloj sobici – otkriva Mirjana dodajući kako su neke komade pronašli po podrumima i štalama u selu, a neke predmete i sama je izradila. Primjerice, lustere i lampu Mirjana je napravila je od žičane konstrukcije spaljenog starog madraca, kao i zaštitne “kacige” za lampe u podrumu, dok je okvire za ogledala napravila od starih okvira za slike.
Zavjese u boravku napravljene su od platna koje je tkala i vlasničina mama i izvezla u stolnjak kada je imala samo 17 godina. Sve to čini ovaj prostor vrlo osobnim, ali i šarmantnim malim muzejem dragocjenih obiteljskih i drugih uspomena sačuvanih od zaborava.
>>Oaza u Zagorju: minimalistički stan za bijeg od gradske vreve
