Autentično slavonsko eko-etno selo Stara Kapela smješteno je među obroncima Požeške gore. U njemu živi 15 stanovnika, a nudi sve što možete poželjeti od Slavonije – izvornu slavonsku kuhinju, živu tamburašku glazbu, jahanje, vožnju kolima i kočijama, pješačenje i bicikliranje brežuljcima.
– Selo smo uredili vođeni ljubavlju prema mjestu u kojemu su rođeni naši djedovi i pradjedovi. Novi život udahnuli smo mu poštujući tradicionalnu slavonsku arhitekturu, kulturne vrijednosti i običaje – kaže dr. Antun Tucić, predsjednik udruge Eko-etno selo Stara Kapela i vlasnik jednog od imanja.
Prvi zapisi o selu datiraju iz 1275. kada je na tom mjestu bilo naselje Capela Vetera oko utvrde plemića Gorjanskih. Utvrda se zvala Gradpotok. Središtem sela dominiraju kapelica Gospodinova Uzašašća iz 1882. s istoimenom slikom u tehnici ulja na platnu te bunar iz turskih vremena. On je nekada služio za pranje rublja, napajanje stoke, a oko njega se odvijao društveni život.
Antun Staklarević vlasnik je Tunjine kuće
– Stara Kapela jedinstvena je u Hrvatskoj, a godišnje je posjeti oko 6000 turista. Selo je stalno otvoreno za posjetitelje, ali uz prethodnu najavu – govori Antun Staklarević iz Poljoprivredne braniteljske zadruge Stara Kapela.
Uređen je i starinski kolovrat
Vlasnici uz svoje okućnice održavaju i zajednički dio. Sve kuće sagrađene su između dva svjetska rata, a iz tog je doba i namještaj.
– Interijer je potpuno namješten u etnostilu. Ručno rađeni izvorni slavonski seoski namještaj skupljen je u mjestu i okolici. Stare i odbačene predmete ljudi su nam s početkom ove naše priče počeli sami ostavljati pred vratima. Obnavljali smo ih i udahnuli im novi život – ističe A. Tucić.
U kućama će turisti vidjeti stare ormare, stolice, stolove, stare krevete, škrinje, svijećnjake, stare peći, glineno posuđe. Neki od predmeta veoma su stari, kao krevet iz 1882. ili turska lula iz 1887.
Svaka kuća ima svoj tkalački stan, a u radionici sa sedam tkalačkih stanova mlade djevojke uče se tajnama ove zaboravljene vještine. Kreveti imaju ukrasne krune i gotovo je nemoguće pronaći dva kreveta s istim ukrasima. Razlog je jednostavan – krevet je u pravilu donosila djevojka kad se udavala, i to samo jedan.
– Stolice su bile vrlo praktične, jednostavne izrade, a stolovi uglavnom na razvlačenje, od oraha ili od hrasta. Tu su i slavonski stakleni ormari koji u donjem dijelu imaju tri ladice za garderobu, a u staklenom dijelu spremale su se čaše i tanjuri. Sve su to ručni radovi starih seoskih majstora stolara – ističe Tucić.
NE PROPUSTITE: FOTO U Ravnoj Gori doživite finske kuće i luksuz pod snijegom
