Na način kako naš stil odijevanja, frizura ili parfem koji nosimo stvara prvi dojam o nama tako u kontekstu naših domova, hodnik kao ulazni prostor, a i općenito , koliko se god on može smatrati beznačajnim, stvara prvu sliku i prvi dojam. On je dobrodošlica svakom tko ulazi, pa i samim ukućanima. Ulazni prostor oslikava veličinu i komfor stana (ukoliko se ne radi o nekim specifičnim primjerima stanovanja gdje ulaznog prostora gotovo i nema ili je izrazito mali ili pak veliki u odnosu na cjelokupni prostor), prikazuje „modus vivendi“, stilski određuje cjelokupni prostor. Njegovo će uređenje uvelike ovisiti o veličini, stilskim stremljenjima te potrebama ukućana.
Hodnicima se često ne pridaje puno pažnje jer nisu dio doma na kojima se duže zadržava, a nerijetko postoji oprez pri uređenju pa prevladavaju neutralni tonovi te vrlo malo detalja što ih može vrlo lako pretvoriti u bezlične prostore, no ulazni prostor i hodnici vrlo su važan element – oni su poveznica i prijelazi eksterijera i interijera, „javnog“ i privatnog dijela prostora, glavne zone ili grupe u stanu te bi svakako trebali dobro funkcionirati s prostorijama do kojih vode – stilski ponajprije.
Bili mali ili veliki preporučljivo je razbiti njihovu monotoniju te dodati akcente koji će ih učiniti dinamičnijim u skladu sa stilskim izražajem i ovisno funkciji koju imaju. „Statement“ elementi mogu se postići postavljanjem pločica „hrabrih“ uzoraka, zanimljivim tepihom, tapetom, bojanjem radijatora, transformacijom zida u tzv. „gallery wall“ – postavljanjem najdražih slika, ukrasnih tanjura ili pak fotografija. Ukoliko se postavlja tepih, različiti uzorci vizualno su zanimljivi no usklađena paleta boja daje homogen, stabilizirajući dojam.
Veliki hodnici i ulazni prostori (to podrazumijeva prostor od najmanje 180cm širine i 5m dužine) nude nešto veće mogućnosti opremanja i funkcija te dozvoljavaju čak i konkretne komade namještaja. Takvi se prostori mogu izvrsno iskoristiti i pretvoriti ne samo u lijepu prolaznu zonu već i u funkcionalan dio doma koji može preuzeti ulogu dodatne prostorije. Postavljanjem ugradbenih ormara na jednoj strani ili na obje, ako to širina hodnika dozvoljava, stvara se „nevidljiv“ prostor za pohranu stvari, a ukoliko se radi o samom ulaznom hodniku, u takve se ormare mogu odlagati cipele i kaputi prilikom ulaska u prostor.
Hodnik većih dimenzija može preuzeti i funkciju radnog prostora – postavljanjem radnog stola (koji svojim dizajnom daje akcent) i polica iznad njega stvarate praktičnu radnu zonu, no s obzirom da je hodnik mjesto prolaza, s takvim se „kutkom“ ne može računati na potpuni mir.
Biblioteka je još jedan način kojim se može oplemeniti prostor hodnika – zanimljive police popunjene knjigama i raznim ukrasnim predmetima funkcionalno su i efektno rješenje, no važno je imati na umu da bi dubina takve police trebala biti najmanje 40cm, a širina prolaza za nesmetano kretanje 120cm.
Veći hodnici (ali nikako ulazni) mogu poslužiti i kao pomoćna zona za postavljanje uređaja poput perilice i sušilice rublja koja se kliznim vratima „skriva“ kada nije u upotrebi.
Manji hodnici , bez obzira na svoju veličinu, skrivaju jednak potencijal da se pretvore u koristan i estetski privlačan prostor koji sadržava sve što nam je potrebno prilikom izlaska ili ulaska u prostor ili pak načine pohranjivanja stvari. Takvi prostori imaju jednu prednost, a to je, bilo da se radi o malenom ulaznom prostoru ili malom hodniku općenito, osjećaj „domaćeg“ i ugode. U takav prostor neće biti moguće postaviti konkretniji komad namještaja (komode i sl.) , ali efektan stol/konzola poslužit će svrsi ili pak uski ormarić za odlaganje cipela, a i klupa ili tabure manjih dimenzija na kojeg se može sjesti prilikom obuvanja/izuvanja cipela ili pak za odložit stvari dobro je rješenje. Za doista malene (ulazne) hodnike dobrodošla je varijanta prozirnog konzolnog stola jer ga vizualno neće „otežati“, a može se uklopiti u razne stilske varijante. Prostor ispod konzole može se iskoristiti kao mjesto za pohranjivanje, a zanimljivo rješenje su lijepe košare ili kutije. Postavljanje zanimljivog, ogledala uvijek je dobar „trik“ jer će uglavnom uske i tamne prostore učiniti svjetlijim i većim, a može imati i skulpturalno/ dekorativnu ulogu.
Dodavanje boja jednostavan je način da u hodnik unesete osobnost i stvorite iluziju većeg prostora. Dvije kontrastne boje – jedna boja do visine od 90cm, a druga do stropa ili pak svjetliji ton na bočnim zidovima, a na krajnjima „dublji“ ton, vizualno će povećati i produljiti prostor. Odvažiti se na tamniju boju nije pogrešno jer će ona dati osjećaj ugode dok bojanje u bijelo, možda suprotno vjerovanju, posebno ako nema prirodnog izvora svjetla, prostor može učiniti još tmurnijim jer se bijela boja nema od čega odbiti.
Važnost dobre rasvjete u hodnicima (posebice u malima) nije nepoznata – vješanje dekorativne (čak i ambijentalne) viseće svjetiljke stvorit će akcent i, osim svjetla, dat i dinamiku.
Za manje hodnike (a i veće) preporučljivo je nered svesti na minimum – svako nepotrebno odlaganje stvari zakrčit će prostor i vizualno ga „gušiti“.
Ulazni prostori i hodnici važni su prostori, oni koji vas dočekuju nakon napornog radnog dana, vode vas do prostorija u kojima boravite, žile kucavice su vašeg doma i pri uređivanju i dekoriranju potrebna im je jednaka pažnja kao i ostatku prostora. Priuštite si lijepu dobrodošlicu u dom.
