Danas su jako “in”, a arhitekti krajobrazne arhitekture te dizajneri cvijeća i te kako paze da njihov vertikalni vrt bude izgledom što atraktivniji, posebniji i originalniji. Svaki vertikalni vrt zapravo je malo remek-djelo, unikatan i po izboru biljaka, po bojama listova i cvijeta, načinu slaganja... Vertikalni vrtovi mogu biti postavljeni i u interijeru i u eksterijeru,sve su češće zeleni ukras i u privatnim i u javnim prostorima.
Da bi izazivao divljenje i mamio poglede, svaki zeleni vrt mora biti zasađen prema određenim pravilima. Što ih se kreatori vertikalnog vrta strože pridržavaju, uspjeh će biti potpuniji.
– Pozitivan utjecaj unošenja zelenih površina u čovjekov okoliš i blagodati koje sobno bilje donosi u zatvorenim prostorima koji čine žive vertikalni životno okruženje pojedinca, od onih psiholoških pa sve do mjerljivijih, koje se manifestiraju ublažavanjem štetnih zračenja, “zarobljivanjem” čestica onečišćenja i slično, već je dugo poznato i brojne su studije koje naglašavaju važnost unošenja zelenila u svakodnevni život – ističe Ivana Gršković, krajobrazna arhitektica i kreatorica brenda Zvjezdanina prašina.
Zbog spomenutih pozitivnih karakteristika koje ih odlikuju, zeleni zidovi u svijetu su prepoznati kao iznimno poželjno rješenje implementirano u različita arhitektonska i dizajnerska rješenja. Posljednjih godina i u Hrvatskoj je sve veće zanimanje za ovakav način uzgoja biljaka iz čega proizlazi i sve veći broj cjelovitih i do kraja elaboriranih rješenja koja njeguju ovakav način uzgoja biljaka.
– Posebnost je zelenog zida u odnosu na, primjerice, zid oplemenjen penjačicama koje rastu na tlu i prekrivaju zid do visine do koje se razvija penjačica, što podrazumijeva potpuno ili djelomično ozelenjen zid s inkorporiranim medijem za rast. To može biti plodni supstrat unutar kojeg je posađeno bilje ili se koristi besupstratni sustav, gdje bilje raste potpuno bez supstrata – ističe Ivana Gršković.
Dodaje da u tom slučaju zid pruža samo potporanj, a sva hranjiva i vodu bilje dobiva uz pomoć sustava za navodnjavanje. Drugim riječima, princip je temeljen na hidroponskom uzgoju. Ovaj način uzgoja temelji se na pretpostavci da biljke ne trebaju tlo za rast, već ono služi isključivo kao fizički potporanj, dok se tvari potrebne za rast i razvoj biljka mogu osigurati i iz drugih izvora.
– Prepoznavši prednosti besupstratne metode podizanja zelenog zida, prilagodljivost različitim pa i većim površinama te izbjegavanje korištenja elemenata koji kompliciraju i poskupljuju ugradnju, primjerice, PVC modula sa supstratom za uzgoj, brend Zvjezdanina prašina njeguje opisanu metodu te radi na njezinu unapređenju i istraživanju mogućnosti koje pruža – otkriva Gršković.
Dodaje da se zeleni zid koji ona ugrađuje sastoji od metalne potkonstrukcije koja zid odvaja od fasade. Na potkonstrukciju su montirani paneli koji čine podlogu za nekoliko slojeva tkanine, između koje su u “džepiće” posađene biljke. Unutar zida uklopljen je sustav navodnjavanja koji kroz sredstva za prihranu opskrbljuje bilje različitim elementima prijeko potrebnim za uspješan rast i razvoj, a koji se prilagođavaju različitim razvojnim fazama biljaka i sezoni u godini. Budući da tijekom dana treba osigurati popriličnu količinu vode, idealno je da sustav funkcionira na principu recirkulacije, odnosno da je sastavni dio sustava i “kadica” u koju se višak vode nakon navodnjavanja procjeđuje i koristi u sljedećim ciklusima zalijevanja.
Kao i pri sadnji biljaka “klasičnim” metodama, presudan faktor za uspjeh pravilan je odabir biljnih vrsta, odnosno vrsta koje su prilagođene klimi, ekspoziciji i ostalim faktorima koji definiraju mikrolokaciju. Načelno, na zelenom zidu može se uzgojiti gotovo sve bilje koje rastu i na ravnoj podlozi.
Razvijajući svoj zid, Ivana Gršković isprobala je mnoge biljne vrste, među kojima kao vlastite favorite izdvaja različite vrste ukrasnih trava (Heuchera, Campanula, Lysimachia), no i razne druge vrste koje odlikuje puzajuća forma habitusa. Ističe i da su zeleni zidovi nastali kao odgovor na smanjenje površina za “klasičan” uzgoj bilja te kao alternativa koja pruža benefite struke u pogledu smanjenja štetnih utjecaja kojima se “moderan” način života odražava na okoliš.
Osim što ima iznimnu estetsku vrijednost, zeleni zid nosi i čitav niz drugih pozitivnih efekata. Primjerice, njegovom upotrebom stvara se dodatni izolacijski sloj na zgradama. Dakle, regulira temperaturu unutar zgrade zadržavajući toplinu zimi i smanjujući zagrijavanje ljeti. Možemo reći da takve zgrade imaju i viši energetski razred. Nadalje, važno je istaknuti da zeleni zid smanjuje buku unutar zgrade, što je odlično živite li u gradu. Važno je napomenuti i da popravlja kvalitetu zraka zadržavajući polutante i čestice prašine. Istodobno, biljke koriste ugljikov dioksid i oksid otpuštajući kisik. Ivana Gršković naglašava:
– “Zarobljavajući” vodu koja dolazi s krovova, zeleni zidovi smanjuju količinu kišnih oborina koje završavaju u odvodima, zagušujući ih. Povrh svega, zeleni zidovi izvrsna su staništa za razne životinjske vrste, posebice u gradovima, gdje su zelene površine svedene na minimum.
>>Permakultura: donosimo sve o ovom sve popularnijem načinu života
Htio je Čehok to napraviti u Varaždinu pa su ga strpali u zatvor.