Dolaskom jeseni mnoge povrtne kulture završavaju svoju vegetaciju. Nekima od njih jesenska i zimska hladnoća ne smeta te one, iako usporeno, i dalje rastu. U ranu jesen tlo je još uvijek toplo za brzo klijanje te područja toplije klime mogu produljiti uzgojnu sezonu na još nekoliko tjedana.
Prednost jesenske sjetve i sadnje jest iskorištavanje površine i opskrbljivanje povrćem u rano proljeće. Biljke za svoj rast zahtijevaju hranjivo i vlažnost, što ne mora direktno ovisiti o vrtlaru. Sunce će biti niže na obzoru pa vlaga iz tla neće tako brzo ispariti. Biljke je dovoljno samo zaliti nakon sjetve ili sadnje. Na ovaj se način povrtnjak priprema za iduću sezonu. Ako se odluči sjetva i sadnja odgoditi za proljeće, tlo se može pokriti perforiranom PE folijom, sijenom, piljevinom, starim novinama itd. To će spriječiti rast korova, a preostale uništiti. Malč će smanjiti isparavanje vode i spriječiti eroziju, koja je moguća zbog obilnih zimskih oborina. Tijekom godine potrebno je povremeno provjeriti vlažnost tla. Biljke koje su u suhom tlu neće moći preživjeti zimu, kao ni u prevlažnom. Na početku proljeća, potrebno je ukloniti malč kako bi sunčeve zrake lakše dospjele do tla i zagrijale ga. Evo biljaka koje su idealni „kandidati“ za jesensku sjetvu i sadnju, a s njima eksperimentirati možete i u balkonskim teglama:
Salata (Lactuca sativa L.)
U kontinentalnom području salata se sije krajem rujna, presadnice se sade u drugom i trećem tjednu listopada. U mediteranskom području salata se sije u drugom i trećem tjednu listopada, a sadi u drugom i trećem tjednu studenog. Ovi su rokovi okvirni jer ovise o klimatskim prilikama područja uzgoja i dužini vegetacije pojedinog kultivara.
Luk (Allium cepa L.)
Luk se sadi sredinom listopada ili kasnije, ovisno o vremenskim prilikama. Sadi se na dubinu od 3 do 4 cm kako golomrazica ne bi podigla lučicu luka i kako bi se spriječilo oštećenje novog korijenja. Tijekom jeseni i zime luk će se ukorijeniti, u nekim slučajevima će narasti i novo lišće, no neće stradati od zime. Pri sadnji se odabiru manje i veće lučice, ovisno o kasnijoj namjeni. Manje lučice dat će veće glavice luka jer je manja šansa da će doći do vernalizacije i stvaranja cvijeta luka. Za korištenje mladih svježih zelenih listova luka, sade se krupnije lučice.
Ljutika (Allium cepa L. var. aggregatum G. Don.)
Sade se sitnije lučice. Relativno je otporna na niske temperature jer može podnijeti temperature do -8°C, pa se može saditi u listopadu ili studenom na dubinu od 5 cm.
Češnjak (Allium sativum L.)
Sadi se u jesen, prezimljuje i sljedeće godine razvija vegetativnu masu i lukovicu. U kontinentalnim dijelovima Hrvatske sadi se sredinom listopada, a u mediteranskom području krajem listopada do sredine studenog.
Špinat (Spinacia oleracea L.)
U kontinentalnom području špinat se sije sredinom listopada. Siju se kultivari koji mogu podnijeti niske temperature. Berba je u proljeće u ožujku i travnju. Špinat će ući u zimu s dva do četiri prava lista i kao takav će prezimiti, a u proljeće će normalno nastaviti svoj rast. U mediteranskom području, špinat se može sijati od početka rujna do sredine listopada za jesensku proizvodnju, a sjetvom do sredine studenog na zaklonjenom području, postiže se berba tijekom cijele zime, ali se moraju uzgajati otporni kultivari.
Mrkva (Daucus carota L.)
U kontinentalnom području, za ranu proizvodnju prakticira se predzimska sjetva, krajem listopada ili u studenom. Kroz zimu ostaje u tlu i vrlo malo proklije, dok u proljeće, čim nastupi toplije vrijeme, nastavlja rast.
Matovilac (Valerianella locusta L.)
U kontinentalnom području uobičajena je sjetva od sredine kolovoza do sredine listopada. Ranijom sjetvom moguća je i jesenska berba (od listopada do prosinca), a kasnijom od ožujka do kraja travnja, ovisno o vremenskim prilikama. preporučuje se prekrivanje gredica agrotekstilom, perforiranom PE folijom što pospješuje rast, omogućuje raniju berbu i bolju kvalitetu.
