Nitko ne ostaje ravnodušan pred ljepotom amarilisa jer njegovi krupni cvjetovi jarkih boja i u obliku trube doista su predivan vizualni doživljaj kojeg se ne možete nagledati. Pravo malo čudo prirode, zar ne?
Možda će vam se zbog njegova čudesnog izgleda nametnuti uvjerenje kako jedna od najljepših sobnih biljaka i nije za vas jer niste tako vješti s uzgojem ukrasnog zelenila. No, dobra vijest je ta da je amarilis prilično nezahtjevna biljka i da vam neće, iako ste možda početnik, biti teško uspješno je uzgojiti i postići da svake zime procvjeta i uljepšava tako vaš dom sve do kraja proljeća.
A ako sačuvate lukovicu, cvjetat će nekoliko idućih zima.
Vrijeme sadnje lukovica amarilisa je od sredine studenoga do sredine veljače – dakle, još ove sezone možete se okušati u njihovom uzgoju. I već nakon pet tjedana možete očekivati prve cvjetove. Ako se to ne dogodi nakon navedenog vremenskog razdoblja – ne brinite jer nekada se dogodi i da se cvijet pojavi osam tjedana poslije sadnje.
Ukoliko ni tada ne bude naznaka cvjetanja, svakako se trebate upitati u čemu ste pogriješili. Prije svega, uzrok se može kriti u krivom načinu sadnje ili pak neadekvatnim uvjetima u kojem ste ga uzgajali. Amarilisu ne odgovara sadnja u preveliku i preduboku posudu. Usto, prilikom sadnje lukovica ne bi trebala biti posve prekrivena zemljom, nego bi jedan njezin dio trebao viriti iz nje.
Amarilis voli blago zasjenjena, ali ne i previše topla mjesta – idealna temperatura za njega je oko 15 Celzijevih stupnjeva, iako mu odmah nakon sađenja odgovara i da je toplije. Također, kada primijetite da kreće cvjetanje, stavite ga obavezno na prozor, i to, ako ste u prilici, na sjevernu stanu te malo obilnije zalijevajte i to u tanjurić, a ne izravno u zemlju.
Optimalna njega uključuje i redovitu prihranu – kada se pojave listovi, činite to jednom tjedno.
