UMJETNICA IZA PRVE NASLOVNICE

Što se krije iza naslovnice Diva ATELIER-a? Klasja Habjan o ilustraciji, kreativnoj slobodi i novim projektima

Foto: Emica Eledji/PIXSELL
1/4
19.10.2026.
u 17:00

Kada sam krenula s pripremom magazina, odmah sam znala priču iza naslovnice – ona treba biti umjetničko djelo, djelić umjetnosti u našem domu dostupan svima, pa nisam previše razmišljala o tome tko će „ukrasiti“ naš prvi broj Diva ATELIERA. Odluka je bila više nego jasna – Klasja Habjan, djevojka čiji rad pratim već godinama i čije ilustracije govore tisuće riječi. Jedno kasnoljetno poslijepodne sjele smo na kavu, krenule u priču i vrlo brzo došle na ideju kako će naslovnica izgledati. Želim da ovaj intervju bude svojevrsno pismo Klasji, velika zahvala što je prvo izdanje magazina učinila posebnim.

Diplomirala si vizualne komunikacije na Studiju dizajna u Zagrebu. Koliko je studij utjecao na tvoj rukopis, način razmišljanja i odnos prema vizualnom jeziku?

Bila sam zadovoljna studentica Studija dizajna. Mislim da sam puno naučila, pogotovo što se tiče tehnike, alata i discipline. Dodatna likovna znanja i prakse tražila sam kroz izborne kolegije na Akademiji. No cijelo sam vrijeme znala da rukopis moram razvijati samostalno i kontinuirano, bez obzira na vanjske okvire, kao i kritičko razmišljanje prema vizualnoj zasićenosti i ulozi grafičkog dizajnera-umjetnika u današnjem društvu.

Postoji li neki motiv, oblik ili detalj kojem se nesvjesno stalno vraćaš? Kada ga danas vidiš u svom radu, prepoznaješ li u njemu nešto osobno?

Moji su lajtmotivi plesači, ptice, psi, siluete, cvijeće... Ovako zajedno u nizu zaista zvuče patetično. To su klasični motivi djetinjstva i slobode, sigurna mjesta za igru, ali uz monokromatsku redukciju i slobodne ekspresivne poteze mogu biti i polazna točka ozbiljne priče.

Foto: Emica Eledji/PIXSELL

Koliko se tvoj odnos prema vlastitom radu promijenio s iskustvom? Jesi li danas spremnija ostaviti grešku, slučajnost ili nedovršenost nego na početku karijere?

Mislim da greške mogu biti zabavne, ako ne i ključne, kada je riječ o procesu crtanja. Ako je riječ o grešci u tisku na već otisnutoj knjizi, onda su, naravno, samo stres. Nakon igre u procesu stvaranja pokušavam što manje griješiti u grafičkom oblikovanju. I možda baš zbog toga, što sam starija, sve me više privlači ilustracija ili strip kao forma, naspram, primjerice, oblikovanja monografija ili signalizacija.

Koliko ti je važna sloboda u kreativnom procesu? Što se događa kada dobiješ vrlo precizan brief, a što kada ti klijent ili urednik kaže samo okvirnu ideju i prepusti ti ostatak?

Što se dizajna tiče, važan je omjer dobro napisanog briefa i slobode. I svakako vrijeme, koje često nedostaje. Što je projekt više vezan uz osobni autorski potpis, to traži više vremena, slobode i povjerenja. Ilustrirala si brojne knjige, slikovnice i naslovnice.

Što za tebe čini dobru naslovnicu – koliko ona treba objašnjavati sadržaj knjige, a koliko ostaviti prostor za interpretaciju i znatiželju?

Zanimljivo pitanje na koje nemam jasan odgovor. Mislim da ovisi od primjera do primjera. Ponekad je naslovnica produžetak sadržaja, a ponekad misteriozna udica koja privlači oko i budi znatiželju. U svakom slučaju, dobro je kad postoji neki prostor samostalne interpretacije promatrača. Naslovnica je prvi susret čitatelja s magazinom.

Foto: Emica Eledji/PIXSELL

Koliko je izazovno napraviti ilustraciju koja mora funkcionirati samostalno, ali istovremeno komunicirati identitet cijelog izdanja?

Ako se poklope motivi i atmosfera, rekla bih da je to uspješno odrađeno. Ponekad naslovnica može funkcionirati i kao plakat; dovoljan je naslov da bi bilo jasno što najavljuje. Izazovno je kad magazin izlazi prvi put i kad se njegov novi identitet i pozicija tek postavljaju i upoznaju s publikom koja sudi „prema koricama“.

Kada bi čitatelj nakon nekoliko godina ponovno vidio naslovnicu Diva Ateliera, što bi voljela da mu ona probudi – neku emociju, asocijaciju ili želju da ponovno otvori magazin?

Nadam se da budi znatiželju prema tome što slijedi, što će se tek otvoriti, bila to vrata muzejske institucije, domaće ili strane kulturne scene, ili naprosto otvaranje imaginarnome. I za kraj – što nam Klasja sprema iduće? Od vlastitih projekata kroz godinu-dvije, možda malu zbirku poezije i proze, a kroz godinu dana barem jednu ilustriranu priču, slikovnicu, u izdanju Malih zvona.

Ključne riječi

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije

Kupnja

Pretplata