V&A muzej

Između mode, umjetnosti i nadrealizma: donosimo veliki pregled Schiaparelli izložbe iz Londona

Foto: Karla Firšt
1/8
19.10.2026.
u 16:14

Elsa Schiaparelli nikada nije vjerovala da odjeća mora samo slijediti pravila lijepog. Za nju je moda bila način razmišljanja, a tijelo platno na kojem se ta ideja može ispričati. Daniel Roseberry danas tu istu misao nastavlja vlastitim jezikom, zbog čega Schiaparelli nije ostao zarobljen u prošlosti.

M oda je oduvijek bila više od odjeće. Ona govori o vremenu u kojem živimo, društvu, kulturi, osobnosti i načinu na koji želimo biti viđeni. No rijetke su modne kuće koje su tu ideju toliko dosljedno pretvorile u vlastiti jezik kao Schiaparelli. U svijetu ovog brenda haljina nije samo haljina, modni dodatak nije samo detalj, a couture nije samo demonstracija vrhunskog zanata. Sve može postati ideja, skulptura, provokacija ili umjetničko djelo. Upravo zato Schiaparelli već gotovo stotinu godina ostaje jedno od najzanimljivijih imena modne povijesti i dokaz da je moda uistinu – umjetnost, što potvrđuje i naziv izložbe posvećene modnoj kući u londonskom Victoria & Albert muzeju – Fashion Becomes Art. I uistinu, umjetnost u modi nitko toliko dobro ne shvaća kao Schiaparelli. Posvećenost detaljima, izlazak izvan okvira modnih standarda i moć šoka odmah će vas uvući u bajkoviti svijet ovog brenda koji od svojih početaka piše najljepše stranice mowdne povijesti.

Foto: Karla Firšt

Vizionarka Elsa

Elsa Schiaparelli redefinirala je pojam modnog ukusa i percepciju ljepote u 20. stoljeću. Rođena u Rimu u obitelji akademika i aristokrata, pobjegla je od njihovih konzervativnih očekivanja te sa samo 23 godine napustila Italiju kako bi živjela životom koji je bio sve samo ne konvencionalan. Bez formalnog obrazovanja u području mode, svoju je prvu modnu kolekciju predstavila 1927. godine. Tkaninu je drapirala izravno na tijelo, intuitivno, a u modu je uvela i inovacije poput wrap kroja i patentnog zatvarača. Njezine kreacije, poput čuvene Skeleton ili Tears haljine, bile su i ostale simboli njezine hrabrosti i imaginacije.

Foto: Karla Firšt

Novi pogled na modu

Njezina je karijera napredovala nevjerojatnom brzinom. Samo nekoliko godina nakon prve revije, Maison Schiaparelli zapošljavao je oko 400 ljudi, a godišnje se izrađivalo više od 7000 haute couture odjevnih predmeta. No njezin uspjeh nije se temeljio samo na poslovnom modelu. Schiaparelli je privlačila klijentelu koja je željela nešto više od savršeno izrađene haljine. Žene koje su nosile njezin dizajn željele su se istaknuti, eksperimentirati i kroz odjeću pokazati dio svoje osobnosti. Elsa je pritom vrlo rano shvatila ono što će suvremena moda desetljećima kasnije ponovno potvrditi – odjeća može imati karakter. Može biti duhovita, provokativna, ironična ili potpuno neočekivana. Ne mora se svima svidjeti da bi kolekcija bila uspješna. Ponekad je dovoljno da izazove reakciju

Spoj mode i umjetnosti

Upravo je ta potreba za pomicanjem granica Schiaparelli približila umjetničkoj avangardi. Kretala se među europskim umjetnicima, piscima, fotografima i intelektualcima, a posebno je važan bio njezin odnos s nadrealizmom. Umjesto da umjetnost promatra kao nešto odvojeno od mode, Elsa je te dvije discipline počela povezivati. Umjetnici nisu bili samo inspiracija za njezine kolekcije, nego suradnici u stvaranju novog vizualnog jezika, a među najvažnijim imenima s kojima je surađivala bio je Salvador Dalí. Njihova je suradnja rezultirala nekim od najpoznatijih komada modne povijesti, među kojima je i čuvena Lobster haljina iz 1937. godine. Na bijeloj haljini pojavio se veliki crveni jastog, motiv koji je bio istodobno apsurdan, duhovit i provokativan. Još jedno remek-djelo nastalo iz ove suradnje je i Skeleton haljina iz 1938. godine, čija je konstrukcija stvarala iluziju kostura i ljudskih rebara. Umjesto da tijelo uljepšava na tradicionalan način, Schiaparelli ga je učinila dijelom umjetničkog koncepta. Upravo zbog takvih kreacija njezin se rad više nije mogao promatrati samo kroz prizmu mode. Suradnje s umjetnicima poput Jean Cocteaua, Man Raya i Alberta Giacomettija dodatno su učvrstile njezinu poziciju u tadašnjoj kreativnoj avangardi, a njezin je svijet bio mjesto u kojem su se susretali moda, slikarstvo, fotografija, kiparstvo, književnost i kazalište.

Foto: Karla Firšt

Kraj ere i povratak kuće

Kuća je, nažalost, nakon Drugog svjetskog rata zapala u financijske probleme i zatvorila se 1954. godine, a trebala su desetljeća da se netko usudi vratiti njezinu viziju na modnu scenu. Kada je 2007. brend kupio Diego Della Valle, mnogi su se nadali da će konačno doći vrijeme da se povijest nanovo ispriča. Nakon nekoliko godina traženja novog smjera, pravi se zaokret dogodio 2019., kada je Daniel Roseberry imenovan kreativnim direktorom. Roseberryjev Schiaparelli prepoznatljiv je po skulpturalnim siluetama, dramatičnim proporcijama, zlatnim anatomskim motivima i couture kreacijama koje često izgledaju poput nosivih skulptura. Njegov
je dizajn raskošan, ali nikada potpuno očekivan. U njemu se ponovno pojavljuje ona ista doza humora i pretjerivanja koja je krasila Elsu. Najvažnije je što je uspio vratiti kući status jednog od najuzbudljivijih imena modne industrije.

Ključne riječi

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije

Kupnja

Pretplata