U prvoj godini trećeg tisućljeća, 2001., Floraart nas vodi na izložbu ‘Cvijeću ususret’ nastavljajući razvijati vrtne teme koje su na tragu promicanja baštinjenih vrijednosti hrvatske perivojne kulture, istodobno propitujući njihovo značenje za ekološke i gospodarske vrijednosti.
O tome svjedoče i poruke u katalogu koji prati svaku izložbu. Na unutarnjem prostoru cvijeće i scenski riše partituru Vivaldijevih godišnjih doba. U suglasju cvijeća i glazbe prikazane su prirodne i životne mijene: zaigranost proljeća, mladenačka radost ljeta, zrelost jeseni, mudrost zime. Svako godišnje doba kao i životno razdoblje nosi svoju ljepotu ako se znamo veseliti i uživati u prirodi, glazbi i općenito životu.
Na vanjskom prostoru najupečatljiviji dio izložbe je centralni motiv, koji obuhvaća oblikovanje cvjetnih gredica na površini većoj od 1000 m².
Tradicija i futurizam
Te godine rađeni su opsežni zemljani radovi, a cijela je površina isplanirana u terasama različitih visina, čime je dobivena zanimljiva igra nivoa, potpuna plastičnost i razigranost terena. Gledajući izvedenu cvjetnu kompoziciju u cjelini, asocirala je na cvijet, a razmišljajući apstraktnije, podsjećala je na zamišljenu strukturu neke molekule i tako upućivala na početak novog doba, doba znanosti i napretka – 3. tisućljeća.
2002. godina koncipirana je kao spomen na 110. obljetnicu Gradske vrtlarije koju je osnovalo Zagrebačko poglavarstvo odlukom iz 1892., a tema izložbe je zavičajna baština.
Cvjetna slika vanjskog prizora, blagog reljefnog izraza, prispodobiva je slici zavičajne baštine pitomih zagorskih brega. Cvijeće tako i te godine sklada odu radosti što istodobno slavi i tradicijske vrijednosti, ali i ljepotu življenja u Zagrebu našeg vremena. U izložbenoj dvorani uprizoren je živopisni motiv šestinskog kišobrana i šestinskog lajbeka od cvijeća.
2003. godine izložbu prati geslo „Misli na sutra“, čime se želi naglasiti da želimo promovirati ideju održivog razvitka. U unutarnjem prostoru stilizirana cvjetna vrata simboliziraju prolaz čovječanstva kroz trijumfalna vrata znanja. Progresijom njihove visine šire se granice spoznaje i otvara pogled prema plavetnilu neba u pozadini. Vanjski prostor potpuno je drukčiji i oblikovno i u izboru biljnog materijala. U skladu s temom djeluje potpuno „futuristički“.
Za razliku od prijašnjih godina, sve je u strogim geometrijskim oblicima.
Trajni biljeg gradu
Umjesto ljetnog cvijeća, velikim dijelom korišten je dendro materijal, tj. grmlje raznolikih habitualnih karakteristika (kugle, stošci, šišane forme) te boja lišća i iglica. U kombinaciji sa sipinom u više boja ostvareni su atraktivni vizualni i koloristički efekti.
2004. godine na Prisavlje kao da je sletio golemi leptir, izrađen od desetaka tisuća cvjetova koji na najbolji način uprizoruje geslo izložbe kao simbol radosti i ljepote te čudesne preobrazbe kulture života u Hrvatskoj. Cvjetna kompozicija u dvorani posvećena je proljeću kao simbolu života koji se svake godine rađa i procvate nakon zime.
I tako dolazimo do 2005. godine i 40. jubilarne vrtne izložbe. Idejna rješenja centralnog motiva i na vanjskom i unutarnjem prostoru obuhvaćaju stilizirani prikaz i sažetak iskustava svih dosadašnjih izložbi. Obiluju bogatstvom i raznovrsnošću biljnih vrsta, njihovih oblika, boja lišća i cvjetova.
Svaka izložba ostavila je neki trajni biljeg na prostoru Prisavlja obogaćujući ga novim sadržajima i oplemenjujući do tada prazne zelene površine tako da je kao rezultat toga nastao perivoj kao mjesto susreta, druženja i boravka građana.
>>Sajam na kojem se moralo stajati u redu za posjet izložbama
