Ako trebate zaštititi svoje dvorište od izravnih pogleda, napraviti prirodni zaklon od vjetra, smanjiti buku s ulice, zaustaviti prašinu ili samo želite zanimljivu pozadinu - zasadite živicu. Pri tome izbjegnite i najčešće greške, a to su preveliki razmaci između biljaka i premale rupe za korijenje.
Stručnjaci savjetuju da je najučinkovitije cijelom dužinom buduće živice iskopati rov širok 40-45 cm i dubok 25-30 cm. Zavisno o vrsti biljaka sade se na određenim razmacijama, a kad odaberete biljku, raspitajte se na kojem se razmaku sadi i što joj je sve potrebno da bude gusta i lijepa. Zimzeleni grmovi i listopadne vrste prodaju se kao balirane ili kontejnirane sadnice, a mogu se saditi i iz reznica. Vrijeme sadnje je rano proljeće i jesen. Mlade tek zasađene biljke dobro je poduprijeti kolcima ili privezati od vodoravno razapetu žicu. Tako biljke čuvamo od vjetra.
Zimzelene živice obrezuju se u kasno proljeće, a listopadne u rano proljeće. Tijekom ljeta obje vrste možete "šišati" još nekoliko puta, po potrebi i želji. Pri šišanju odrasle živice uvijek pripazite da na vrhu bude malo uža. Dobro je i znati kako je živica bolja zaštita od vjetra od, primjerice, zida ili ograde, jer je djelomično propusna prepreka. Čak se može i izračunati koliko će živica usporiti vjetar. Tako će na udaljenosti koja je jednaka dvostrukoj visini živice brzina vjetra biti usporena 75 posto, a na peterostrukoj razdaljini 65 posto. Niska živica može se zasaditi i uz vrtne staze.
Održavana zelena ograda oku je vrlo ugodna, daje osjećaj privatnosti i zaštićenosti ograđenom zemljištu te učinkovito smanjuje buku i nečistoću koja, primjerice, dolazi s ulice. No, oko zelene ograde valja se potruditi. Prvi je korak priprema zemljišta i ona se ne razlikuje bitno, bez obzira sadi li se lovor-višnja, tuja, tisa, šimšir ili živica. Ovisno o veličini biljaka potrebno je dobro prorahliti tlo predviđeno za sadnju, odnosno usitniti zemlju kako bi korijen biljke pri rastu imao manji otpor i lakše preuzimao hranjiva iz tla. Biljke se sade na dubinu na kojoj su i rasle prije presađivanja.
Da bi zelena ograda bila lijepa i bujna, preporučljivo je svake godine barem jednom prihraniti biljke. Preporuka stručnjaka je da se to čini u travnju i svibnju s manjom količinom. Ne smije se pretjerati s gnojivom jer višak, pogotovo umjetnog gnojiva, čest je uzrok sušenja biljaka. Prepoznajemo ga obično tako da cijela biljka ravnomjerno gubi boju, odnosno osuši se bez obzira na redovno zalijevanje.
Prije odluke koju vrstu izabrati za zelenu ogradu treba ispitati kako biljke podnose niske temperature. Tuje, tisa, kalina, grab i šimšir jako dobro podnose i temperature 20 stupnjeva ispod ništice. Štete obično nastaju kad nakon zatopljenja i početka kolanja biljnih sokova naglo dođe do većih zahlađenja, no štete se daju lako sanirati. U prvoj godini nakon sadnje posebno je važno zalijevanje. Tek kad biljka sama razvije svoj korijen tijekom prve godine nakon sadnje, možemo smanjiti zalijevanje. Preporuka je zalijevati rano ujutro ili kasno navečer. Preporuka je ne kupovati malene sadnice jer su samo prividno jeftinije od preporučljivih veličina. Male sadnice vrlo lako stradaju od životinja, a često ih zaguši i korov.
