Popularnost lavande odavno je već privukla uzgajivače i oplemenjivače biljaka, pa stoga danas rasadnici i vrtni centri nude mnošvo novih kultivara. No tu valja biti oprezan. Neke od njih pogodne su samo za ugoj u mediteranskim uvjetima i ne podnose hladne zime. Mnogi su se vrtlari već razočarali ponijevši kući prekrasnu egipatsku ili pak španjolsku lavandu. Obje su vrste veoma lijepe, no nažalost ne mogu preživjeti uvjete kontinentalne klime. Stoga, ako se ikada odlučite da u svoj vrt donesete pokoju sadnicu lavande, obavezno se dobro raspitajte o vrsti odnosno kulivaru.
Naprotiv, ako izaberete pravu biljku, dobiti ćete dugovječnog i zahvalnog pratioca koji će svakog ljeta u vaš vrt sigurno privući i mnoštvo pčela i leptira. Čak i među dobrim poznavateljima biljaka i dugogodišnjim uzgajivačima događa se da lavandu zamjene s lavandinom. Lavanda je sve, ma kako god biljka izgledala... Ipak, nije baš tako. Riječ je o dvije različite biljke, s drugačijim porijeklom i osobinama. Prava lavanda (Lavandula angustifola) ima intenzivno ljubičaste mirisne cvatove i stvara relativno malen grm koji cvate tijekom lipnja. Lavandin pak ima velik grm, a cvatovi su mu manje intenzivne ljubičaste boje. Njegova cvatnja započinje u srpnju i traje do kraja kolovoza kada na našim dalmatinskim otocima obično traje i žetva. Naime ova biljka nije samo veća, već je i bogatija eteričnim uljem, što je čini ekonomičnijom kada je u pitanju profesionalni uzgoj.
Zahvaljujući razlikama u veličini grmova, lavanda se u vrtu sadi na nešto manje razmake (60-70cm) dok za lavandin treba ostaviti i više od 100 cm prostora.
U praksi to znači da ih moramo redovno orezivati, obavezno nakon cvatnje. Ne obavimo li to na vrijeme, grančice će do zime odrvenjeti, biljka će se izdužiti i nakon nekoliko godina djelovati otužno sa rijetkim sivim čupercima na vrhovima grana. Bitno je da nakon cvatnje ne odrežemo samo cvjetne stapke već i trećinu grančice s listovima.
Lavandin je križanac nastao križanjem uskolisne i širokolisne lavande, dakle to je biljka koja u prirodi ne postoji. Ipak, na našim je otocima (posebno na Hvaru) posve istisnuo lavandu (Lavandula angustifolia) zahvaljujući tome što daje tri puta više eteričnog ulja. Naravno, to je važno uzgajivačima, no ne toliko i vrtlarima. Obje vrste jednako dobro podnose i sušu i uopće nisu osjetljive na tip tla. Jedino što im moramo osigurati jest obilje sunca. Zahvaljujući tome, naš jedini izbor ovisit će o terminu cvatnje jer obje su biljke podjednako lijepe i atraktivne.
