Kad se spoje slavonska ljubav prema zemlji, hercegovačka upornost i dalmatinsko sunce, dobijete mediteranski vrt iznikao iz kamena. Tim riječima dočekala nas je Marija Šoša, ravnateljica Osnovne škole Valentina Klarina u Preku na otoku Ugljanu, koja se može pohvaliti najnagrađivanijim školskim vrtom u primorskoj Hrvatskoj te učeničkom poljoprivrednom zadrugom Mogunja koja je 2011. osvojila zlatnu medalju za kvalitetu maslinova ulja u Dalmaciji. A kada se zna da iza tih laskavih priznanja stoji stotinjak djevojčica i dječaka u dobi od 10 do 14 godina, uspjeh je time još veći.
Sedam godina rada
Ipak, napominje ravnateljica, svega ne bi bilo bez profesorice biologije Janje Dragović. Upravo ona je 2003. godine odlučila od zapuštena kamenjara stvoriti rajski vrt.
Sedam godina rada urodilo je plodom i sada u vrtu koji se prostire na tisuću četvornih metara raste više od 200 različitog bilja. Vrijedne ruke profesora, roditelja i učenika zadrugara posadile su 21 maslinu oblicu, višnje maraške, mandarine, limun, fafarikule, smokve, rogače, trešnje, murve, mimoze, šipak, buxus, a stablo badema uzgojili su iz sjemenke domaćeg, dalmatinskog badema iz Skradina.
– Bila sam najveći protivnik preseljenja u novu školsku zgradu, Bogu iza leđa, a danas bih bila najsretnija da u vrtu mogu provesti cijeli dan. Sva sreća da živim u Zadru, jer da sam u Preku, stalno bih nešto čeprkala po tom kamenjaru – uvjerava nas profesorica Dragović na vratima kabineta veličine 20-ak četvornih metara u kojem s učenicima priprema različite kozmetičke i ljekovite preprate od aromatičnog bilja uzgojenog u školskome vrtu.
Kantarionovo ulje, sapuni, kreme od nevena i lavande, sjeme buhača, marmelade i džemovi od mogunja (plodovi planike) i trnjine (glog), maslinovo ulje, čaj od artičoka. Sve to tijekom godine naprave vrijedne ruke malih zadrugara pod budnim okom njihove profesorice biologije. Prečka škola poznata je upravo po svojoj učeničkoj poljoprivrednoj zadruzi pa je čest gost i na različitim ekološkim manifestacijama diljem Hrvatske.
– Jedini uvjet je da ne moramo platiti štand na kojem izlažemo. Iako zadruga godišnje zaradi oko 5000 kuna, nemamo novca na bacanje i sve što zaradimo odmah ulažemo dalje, a i učenike moramo nagraditi. Najviše vole kad dobiju bon za mobitel, a od svih poslova u zadruzi najmilije im je formiranje cijene i ispisivanje računa za prodane proizvode – objašnjava profesorica, a učenice osmog razreda Mihaela Lončar i Matea Režan dodaju kako na svakom proizvodu mora biti barem 30 posto zarade.
Školu pohađa 330 učenika iz sedam mjesta na otoku Ugljanu, a kako je nastava organizirana u dvije smjene, nije jednostavno ukrasti vrijeme za rad u vrtu. Stoga na satovima razredne zajednice rade u zadruzi ili uređuju vrt. Godišnje tako na zemlji provedu višu od stotinu sati, a dvostruko više prerađujući plodove iz vrta ili izrađujući sitne uporabne predmete i suvenire od aromatičnoga bilja te nakit od glinamola i fimo mase.
Djevojčice se više bave sadnjom i čišćenjem vrta, a dječaci kopanjem i težim fizičkim poslovima. Svi, kaže Mihaela, vole raditi na zemlji i zahvaljujući profesorici Dragović zavoljeli su poljoprivredu. Često se u vrtu okupljaju i vikendom, na dobrovoljnoj osnovi, a pridružuju im se i nastavnici zadarskih škola. Ono po čemu je prečka učenička zadruga ipak najpoznatija je sadnja buhača, koji se koristi kao prirodni insekticid.
Sadit će u Slavoniji
– Novac za prve sadnice dobili smo od Ministarstva gospodarstva i danas jedini u Hrvatskoj proizvodimo sjeme, sadnice i prah buhača – objašnjava profesorica Dragović, koja će prečki buhač, kad ode u mirovinu, uzgajati u Slavoniji. Mirovini se raduje jer će se vratiti u rodnu Veliku Kopanicu, a školski vrt i djeca već joj unaprijed nedostaju. No, kaže, zadovoljna je i ispunjena jer učenici koji napuštaju školu na rastanku uvijek kažu da su sretni jer su osim čitanja i pisanja naučili kopati i obrađivati zemlju.
Brojne pripravke, među kojima i nevenovu mast, rade prema receptu baka i prabaka
Nevenovu mast učenici rade po recepturi svojih baka i prabaka. U ugrijanu nesoljenu svinjsku mast, koju škola kupuje od mesara iz Slavonije, stavljaju se cvjetovi nevena. Nakon 24 sata cvijet se izvadi, mast ponovno zagrije i procijedi. Tako pripravljena krema stoji 20 kuna i jedan je od najtraženijih proizvoda na štandovima zadruge Mogunja. Od nevena rade i začin za jelo koji može zamijeniti šafran. Kremu od lavande rade s kokosovim maslacem koji zagrijavaju na 36 stupnjeva i dodaju eterično ulje, a kantarionovo ulje dobiva se nakon što u maslinovu ulju, na suncu, 40 dana odstoji gospina trava. Pritom, napominju, treba paziti da je maslinovo ulje zdravo, odnosno da nije užeglo.
Proizvodi se u dalekom Japanu, a kod nas ga gotovo i nema
Do 1946. buhač se uzgajao u cijeloj Dalmaciji, a u Trogiru je postojala velika otkupna stanica. Nakon pronalaska DDT-ja više nitko za uništavanje insekata nije koristio prah buhača i on je potpuno nestao. Ali sjeme dalmatinskog buhača putovalo je čak do Japana i Kenije gdje danas postoje velike plantaže. Tako Nijemci otkupljuju dalmatinski buhač proizveden u Japanu ili u Africi, iako je lošije kvalitete nego naš, tvrdi profesorica Dragović. A kod nas ga gotovo i nema.
Maslinovo ulje nagrađeno zlatnom medaljom za kvalitetu
Za maslinovo ulje, a protekle su ga godine dobili 12 litara, Učenička zadruga Mogunja osvojila je 2011. godine zlatnu medalju na natjecanju dalmatinskih ulja u Splitu. Iako je Ugljan poznat po ulju koje se radi iz maslina odležanih u moru, mali su se zadrugari odlučili za suvremeniju metodu pa tako ubrane masline odmah odnose u Poljoprivrednu zadrugu Preko i tamo ih melju. Dobiveno ulje prodaju u bočicama na sajmovima, daruju važnim gostima koji posjećuju školu i troše za pripravu ljekovitih preparata. A od svih poslova u vrtu, slažu se i ravnateljica Marija Šoša i profesorica Janja Dragović, djeca najviše vole brati masline.
NE PROPUSTITE: U osječkom gradskom vrtu zasadili stare sorte
