Već 20 godina naša čitateljica Gordana Perinić iz Zagreba bavi se biljkama i gdje god da ide ne vraća se praznih ruku, u njima je uvijek cvijeće. Kad se javila na naš nagradni natječaj Cvjetni kutak u vašem domu, poslala nam je samo dio svog cvjetnog carstva, da nam zagolica maštu. I imali smo pravo kad smo joj dodijelili jednu od nagrada, knjigu Cvjetna raskoš u izdanju Mozaika knjige. Jer kad smo joj knjigu donijeli u njezinom smo domu pronašli pravu cvjetna raskoš.
Nema posude koju ne može krasiti cvijeće i u koju se ono ne može saditi
– Po struci sam prehrambeni tehničar i puno ljudi reklo mi je da sam promašila profesiju. Cvijeće mi je glavno, osim njega volim još samo kolače – kaže naša čitateljica. Napominje da se opasno približava njezino najljepše godišnje doba, ali i vrijeme za koje zna da će je skupo koštati. Dolazi uskoro na red nabava cvijeća, zemlje, novih posuda. I dok druge žene troše na torbice i cipele, ona troši na cvijeće.
Uz salveta tehniku, kako ju je prozvala, i obična posuda postaje ljepša i jedinstvena
Pune ruke cvijeća
Priča nam naša čitateljica kako se jedne godine s Floraarta vraćala s toliko vrećica punih cvijeća da su joj u tramvaju htjeli naplatiti još jednu kartu.
– Uvijek se s takvih izložbi vraćam s puno cvijeća, iako ga imam već čitavo čudo - kaže gospođa Gordana. I dok ona svoje cvijeće sama nabavlja, njezine prijateljice samo nazovu i kažu što žele. Jedna je tako tražila biljku visoku jedan i pol metar, druga pak bilju koja može biti na tamnom mjestu.
Čuvarkuća raste na crijepu koji je suprugova mama Marica uzela za uspomenu s krova stare obiteljske kuće
– Kod mene sve uspijeva, često mi znaju reći da u mojoj kući raste i ono što nigdje ne raste – priča nam čitateljica.
A biljke u njezinoj kući izviru iz svakog kuta. Na jednom prozoru rascvjetale se ciklame, na drugom je mnoštvo orhideja. Kraljica noći kod nje obično ima i po pet cvjetova, a i hoje budu pune cvjetova.
Uz obične, bijele orhideje, ima ih i u raznim bojama
– To je jedino cvijeće koje suprug ne voli, kaže da mu smeta njihov jaki miris – ističe čitateljica. Niti jedna cvjetna sezona kod nje nije ista, kombiniraju se različite biljke, biraju se i drukčije boje. Jedino tamjan ne sadi u kombinaciji s drugim biljkama, ništa uz njega ne može rasti.
Prve kamenjare gradili su na rođendan, od kamenja koje je dobila za poklon, a stiglo je u tačkama
Mjesto za oporavak
Hibiskus kod nje raste već sedam godina, tu je i asparagus i ukrasne paprike. Od jedne juke otrgnula je komad biljke i stavila u zemlju, sad je ona veća od originala. Svoje cvijeće zalijeva svaki dan, a baš nikada ne izlijeva vodu koja ostane u tanjuriću.
Iako su žive, paprike izgledaju kao da su umjetne, podjednako velike, istih boja
– Samo jednom sam orezala hibiskus i bio je jako ljut što sam to napravila, ne raste više kao prije – priča nam i dodaje kako joj nitko više nakon toga ne može reći da cvijeće ne osjeća. Biljke sadi u običnu zemlju, jedino za orhideje i rododendron bira posebni supstrat. Zimski vrt prozvala je mjestom u koje biljke idu po kazni i tu ostaju dok se ne oporave. A onda ih vraća na njihovo mjesto u sobi. No, uz one na oporavku tu je i mnoštvo drugih, od asparagusa do kaktusa.
Već na ulazu u kuću posjetitelje čeka kolekcija posuda i zelenilo ukrašeno patuljcima, sobovima, srcima
