U Donjem Orešju, ispred kućnog broja 12, već mjesec dana zaustavljaju se mještani i slučajni prolaznici. Poglede im izdaleka privlači cvijet agave visok gotovo kao obiteljska kuća Jelice i Stjepana Bobinca. Ovim cvijetom agava je nagradila sav trud uložen u njezinu njegu. Nadaju se domaćini da bi iduće godine mogla procvjetati i druga agava ispred kuće. Jednako ih njeguju, a tu rastu već više od 30 godina.
– Svake godine u jesen unosimo ih u grijanu garažu u kojoj prezime. Kako su velike, ova koja sada cvate imala je tonu, a druga oko 700 kilograma, napravio sam posebnu opremu za njihovo dizanje na kamion. Izvade se iz zemlje, stave na palete i tako ih prevezemo do garaže i spremimo – objašnjava nam Stjepan Bobinec.
A supruga Jelica dodaje da zimi miruju, a kad ih na proljeće vrate pred kuću i ne traže puno njege. Jedne godine zakasnili su sa spremanjem pa su agave ostale vani. Zaštitila ih je, no ipak je cijele zime strahovala.
– Nisam ih nikada prihranjivala, samo sam otklanjala suhe dijelove listova i zalijevala – kaže gospođa Jelica. Cvijet koji je izrastao razveselio je supružnike, ali žale što biljka zbog cvijeta propada, a na kraju će i uvenuti.
– Žao mi je kad vidim kako propada, no cvijet je zaista prekrasan – ističe domaćica. Ove jeseni u garažu će spremiti samo jednu agavu, no uspjeli su ih razmnožiti jer je uz korijen biljke bilo mnogo izdanaka. Sjeme neće skupljati, no tko zna, možda iz nekog na proljeće ipak iznikne i nova biljka.
